Netko je rekao da je Gareth Bale 'bivši igrač'? Da je odavno prestao razmišljati o nogometu, uostalom, u Realu je zadnjih godina uglavnom sjedio na klupi i brojao ugovorne rate koje su sjedale na račun. No, takav Bale, nezainteresiran i daleko do najboljih dana, upravo je dočekao svoju savršenu sezonu. Prvak Španjolske, prvak Europe s ukupno 290 odigranih minuta, ali i plasman s Walesom na Svjetsko prvenstvo.
Prvi put nakon 1958.! I to, uz njegove velike zasluge. Prije 'finala' s Ukrajinom u kojemu je Wales slavio 1:0, izvadili su mu statistiku po kojoj je s pet golova i tri asistencije u kvalifikacijama svaku 61 minutu sudjelovao u pogotku Velšana. A onda je u 34. minuti tog odlučujućeg dvoboja odapeo iz slobodnjaka, a Jarmolenko je glavom skrenuo loptu u svoju mrežu. Da, junak je Velšana, definitivno, bio vratar Wayne Hennessey, koji je skidao čuda, ali zaštitni znak Walesa i uspješne ere ove reprezentacije jest - Gareth Bale.
Svjetsko prvenstvo u Kataru treće je od zadnja četiri velika natjecanja na koja se kvalificirao Wales. Dva Eura, 2016. i 2020 i sad Mundijal u Kataru.
A sve je počelo, recimo, 2011. Baš kad je Gareth Bale počeo rasti kao igrač, počela je i velška preobrazba u ozbiljnu reprezentaciju. Zamislite, u srpnju 2011. Wales je bio 117. na FIFA-inoj ljestvici. Mjesto iza Haitija, četiri iza Gvatemale, čak šest mjesta ispod Farskih otoka!
Međutim, izbornik Garry Speed, napravio je čudesan pomak i tu je godinu Wales završio na 50. mjestu, kao reprezentacija koja je najviše napredovala na toj listi. A Speedova tragična smrt kao da je bila neko dodatno, pogonsko gorivo igračima i čitavom velškom nogometu za još veći pomak prema vrhuncima. Chris Coleman izborio je prvi Euro, potom je na klupu došao legendardni Ryan Giggs. No, zbog problema sa zakonom, morao je otići s klupe i prepustiti je Robertu Pageu, svojem dotadašnjem pomoćniku. Koji je tako i dalje 'privremeni izbornik'. Ali, taj je Page prošao na Euru u drugi krug, a sad i odveo Wales u Katar.
No, vratimo se malo Baleu. Bio je nakon trijumfa nad Ukrajinom vrlo pričljiv, prevrtio je film čitave karijere. I posve iskreno kazao:
- Ovo je posljednji komad u slagalici moje karijere, plasman na Svjetsko prvenstvo. Da ste me kao dječaka pitali što želim napraviti u karijeri, vjerujte, bio bih tada zadovoljan s 10 posto ovoga što sam postigao. Iako ova izvedba u finalu možda i nije bila naša najbolja utakmica, ponosni smo na sve što smo napravili za ove navijače, što smo našu državu stavili na nogometnu kartu svijeta.
Pokušao je i on opisati taj velški uspon sa svjetskog dna do ozbiljnih razina u samo 11 godina.
- To je jedno ludo putovanje! Odakle smo krenuli da bismo se kvalificirali za dva Europska i Svjetsko prvenstvo. To je doslovno ono od čega se sastoje snovi, pogotovo za sve nas koji smo tu od početka. Iako, mislim da smo bili premladi kada smo počeli da bismo uopće imali ovakve ciljeve, teško smo to mogli i sanjati. Mi smo tada samo bili sretni što možemo igrati za Wales. Postajali smo sve veći i jači, dobro smo se uklopili kao momčad. Kod nas nema ega, borimo se jedni za druge. Uh, koliko smo uspona i padova imali na tom našem putu, ali, zadržali smo ipak visoku razinu i - uspjeli smo - emotivno je i ponosno govorio Bale.
I Robert Page, dakako, živi najljepše dane svoje karijere. No, iako je već i plasman u Katar veliki uspjeh, izbornik, pardon, privremeni izbornik, ne želi se time zadovoljiti.
- Igrat ćemo s Engleskom, Iranom i SAD-om. U svakoj utakmici ćemo se boriti i igrati na pobjedu! Dolazimo u Katar prepuni samopouzdanja kakvo smo imali i u dosadašnjim utakmicama. Znamo da protiv svih tih reprezentacija možemo igrati, a Iran i SAD sigurno možemo pobijediti - poručio je Page i priznao da ga euforija još nije napustila.
- To je jedan od onih nadrealnih trenutaka kada se probudiš i shvatiš da idemo na Svjetsko prvenstvo. To je nevjerojatno. Čak i nakon posljednjem zvižduka sinoć sam razmišljao 'je li ovo okrutan san koji sanjam?' Ali onda kada shvatiš da je to stvarnost, vratiš se u hotel i slaviš s igračima, a onda se jutros probudiš i opet shvatiš da smo to učinili.
Page je tek drugi menadžer koji će voditi Wales na Svjetskom prvenstvu, prvi je bio Jimmy Murphy te davne 1958. godine.
- Ovo je poseban trenutak za mene osobno i za moju obitelj. Svi ćemo uživati, jer i sami smo navijači.
Nahvalio je Page svoje prethodnike, sjetio se Garryja Speeda, od kojega je, kaže, sve počelo.
- Nešto se moralo promijeniti, ako smo htjeli sebi dati najbolju šansu za plasman na velike turnire, a Gary je to učinio. Podignuo je reprezentaciju na drugu razinu. I ova je pobjeda bila za Garyja i njegovu obitelj! Profesionalizam, način na koji pristupamo utakmicama, kako smo imali identitet kao nacija i kao tim, to sve potječe od Speeda. Chris Coleman je to podigao na još višu razinu i to smo vidjeli na Euru kada smo došli do polufinala. A ja sam naslijedio sam grupu igrača koji apsolutno obožavaju igrati za svoju zemlju - zaključio je izbornik Page.
Inače, kažimo i kako Wales na tom jedinom svojem SP-u nije bio prolaznik. U skupini sa Švedskom, Mađarskom i Meksikom upisao je tri remija i onda u repasažu za prolaz pobijedio Mađarsku 2:1. U četvrtfinalu čekao je moćni, Peleov Brazil, kasniji dvostruki svjetski prvak. Upravo je Pele zabio jedini gol u toj utakmici (1:0) i zaustavio velški put na Mundijalu. Na iduće 64 godine...