Prije godinu dana u Grazu je preminuo Ivica Osim. O njegovu fenomenu napisano je nekoliko knjiga. Osimov nogomet, kao i životna filozofija, pojavnosti su prispodobive nekom prošlom vremenu, ali i podneblju, kojemu je duhovno pripadao.
Osim je živio na razmeđi povijesnih epoha. Bio je selektor nogometne reprezentacije Jugoslavije, i trener beogradskog Partizana, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, u razdoblju kad je počeo rasap bivše države. Krvavo razdruživanje.
Poradi svoje funkcije, u tim i takvim okolnostima, Osim nije bio osobito omiljen "pri vrhu" hrvatske politike. Bilo je to vrijeme kada je "prebrojavanje krvnih zrnaca" predstavljalo ultimativnu disciplinu na prostorima "od Vardara pa do Triglava". A u najdelikatnijem trenutku, kada je bilo nužno odabrati stranu, Osim je na novinarsko pitanje što je po nacionalnosti, odgovorio: "Ma, ja sam nekakav Hrvat!"
Malo je svjedoka
U tom krucijalnom očitovanju Osim je izrekao jednu riječ - previše. Riječ zbog koje nikada nije stekao status hrvatskog trenera jer 90-ih godina nijednom ovdašnjem klubu angažman "nekakvog Hrvata" nije bio politički prihvatljiv.
Zapravo, činjenica da se Osim deklarirao Hrvatom, pa makar i sa spornim prefiksom, predstavljala je pomalo neočekivano određenje. Jer, genetsko stablo koje su razradili njegovi ondašnji DNK analitičari sugerira da je Osima de facto vrlo teško definirati etnički. S očeve strane djed mu je bio Slovenac, a baka Njemica. Majka Karolina rođena je u braku Poljaka i Čehinje. Formalno, Ivica Osim Hrvat je bio jedino rođenjem. Naime, kad se rodio, 6. svibnja 1941., Sarajevo je bilo grad u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
S vremenskim odmakom od 90-ih i poznavanjem Osimova čaršijskog mentaliteta, sasvim pouzdano možemo zaključiti da je Švabo, što je jedan od nadimaka koje je dobio još za igračkih dana, po nacionalnosti bio - nogometaš! Premda je studij matematike profilirao Osimov način razmišljanja, opsesija nogometnom loptom usmjerila je njegov životni put.
Malo je danas živućih svjedoka koji bi mogli relevantno odgovoriti na pitanje kakav je nogometaš bio Ivica Osim? Možda će legendu o nekadašnjem igraču Željezničara najbolje ilustrirati anegdota koja je nastala kad se reporter Mirko Kamenjašević javio u zajednički program svih jugoslavenskih radiopostaja i kazao u eter: "Loptu je uzeo Ivica Osim. Evo ga, prelazi jednog igrača, dribla drugog igrača, sada već i trećeg... Dragi slušatelji, dok protivnički igrači Osimu ne uzmu loptu, možda bi bilo najbolje da poslušate muziku iz našeg studija..."
A šeretski je komentar "začinio" i glazbeni urednik prepustivši slušatelje taktovima valcera "Na lijepom plavom Dunavu". Naime, zbog njegove iznimne tehnike i virtuoznosti driblinga, Osima su zvali - Štraus s Grbavice!
Bolna suspenzija
Reprezentacija Jugoslavije 1992. se plasirala na Europsko prvenstvo u Švedskoj. Međutim, unatoč moćnoj "diplomaciji s Terazija", UEFA je Jugoslaviju suspendirala i na završni turnir uvrstila Dansku koja je senzacionalno pobijedila i postala prvak Europe. Neposredno prije natjecanja u Švedskoj, Osim je na konferenciji za novinare u Beogradu 23. svibnja podnio neopozivu ostavku na dužnost izbornika. Kao i na funkciju trenera Partizana. Bilo bi doista deplasirano da je i nadalje vodio klub na stadionu JNA dok ta ista Armija razara njegov rodni grad. Više nikada nije vodio nijedan klub na prostorima bivše države...
Prvi je trenerski angažman našao u grčkom Panathinaikosu, a potom je čak osam godina vodio Sturm iz Graza. Na proslavi 110. godišnjice Sturma, Ivica Osim proglašen je najznačajnijom osobom u povijesti tog austrijskog kluba.
Posljednje četverogodišnje razdoblje iznimne trenerske karijere, Osim je imao u Japanu. No, kao izbornik "samuraja" 2007. doživio je moždani udar. Probudio se iz kome i oporavio od udara, ali nogometom se više nije bavio.
Naposljetku, ostaje žal što se "nekakav Hrvat" izgubio u bespućima nogometne zbiljnosti i nikada nije dobio priliku svojim znanjem i osebujnim karakterom oplemeniti i hrvatski nogometni sport.