Andy Carroll je slikovit nogometni lik, nekoć vlasnik rekordnog transfera u engleskom nogometu od ovoga je ljeta nogometaš francuskog drugogoligaša Amiensa. I uživa kao nikada prije.
- Ovdje napokon mogu odvesti svoju djecu u zoološki vrt i da mi ne govore "Hajde tata" jer se ljudi žele fotografirati ili traže autograme. Iza ugla je mali pub gdje smo ja i nekoliko dečki otišli gledati kako je Newcastle pobijedio PSG. Nitko mi nije rekao ni riječ - otkrio je u velikoj reportaži za Daily Mail.
Pričao je iskreno o svojim ludim danima, kada mu je novac kojeg je zarađivao curio iz džepa pa je tako kupio kuću Roda Stewarta, skupo je platio bengalsku mačku koja mu je dosadila nakon dva tjedna, ogromnoj kolekciji kapa koje posjeduje...
- Imam vjerojatno jednu za svaki dan u godini, ali stvar je u tome da ja ne volim kape.
Kazao je kako bi se vjerojatno prijavio u vojsku da nije prošao probu u Newcastleu. A onda je došao novac.
- Razbacio sam novac na gluposti. Otišao bih u Harrods u Londonu i potrošio pet tisuća na smeće. U garderobi svi hodaju u dizajnerskoj odjeći. Imam novaca i mislim si "Oni to rade… I ja ću to". Poželio sam egzotičnu mačku. Platio sam je tisuću funti. Imao sam ga dva tjedna i dao je roditeljima... Kad razmislim, to je ludo. Ima toliko stvari koje danas znam, a za koje bih volio da sam ih tada znao. Klinci dobivaju ogroman novac, kupuju skupe automobile, a sljedećeg trenutka to će nestati i neće imati ništa. Mora postojati nekakva zaklada da to spriječi. Kada sa 17 dobiješ hrpu novca on jednostavno nestane.
Carroll je 2010. s 19 golova povukao Newcastle prema povratku u Premiership, a onda je preko noći prodan u Liverpool. Umjesto uspona tu je krenuo njegov pad.
- Upravo sam bio kupio svoju kuću iz snova u Newcastleu. Spremao sam se potpisati novi ugovor, a onda sam morao otići. Čuo sam na TV-u da je prihvaćeno 35 milijuna funti od Liverpoola, nisam znao što se događa i nazvao sam vlasnika kluba, a on mi je rekao: "Istina je, odlaziš". A onda me nazvao moj agent i rekao: "Helikopter nas čeka". U samo sat vremena se sve dogodilo, nisam stigao ništa uzeti sa sobom. Upravo sam kupio kuću, proveo sam tjedne uređujući je, a nisam stigao živjeti u njoj.
Prelazak u Liverpool bio je stresan.
- Kada sam igrao u Newcastleu prije utakmice bi u klupskoj trenirci odlazio u mali pub kod stadiona. Pojeo bih pečenje, jorkširski puding, hrpu umaka, a onda bih samo otišao na utakmicu i igrao. Kada sam otišao u Liverpool, sve se promijenilo. Odlazili smo u hotel prije utakmice, bez obzira igrali je kod kuće ili u gostima. U petak navečer u Newcastleu bio sam vani s mamom i tatom ili prijateljima. Odjednom nisam mogao hodati ulicom, morao sam osiguranje ispred kuće 24 sata na dan jer su ljudi dolazili.
Danas se kaje što nogomet nije ozbiljnije doživio.
- Razočaran sam što nisam baš shvatio Liverpool. Nekako sam to uzimao zdravo za gotovo. Izašao sam iz škole, otišao u rezerve Newcastlea, ušao u prvi tim, potpisao za Liverpool, igrao za Englesku. Sve što sam dotaknuo pretvaralo se u zlato. Možda mi je to malo išlo u glavu. Ne znam stvarno što je pošlo po zlu. Možda nisam bio dovoljno dobar... Ne znam. Samo bih volio da sam ga još malo ugrabio od nogometa.
Nakon što je iz Liverpoola otišao u West Ham kupio je vilu Roda Stewarta.
- Onog dana kad sam je kupio, moji su roditelji došli i moj tata nije mogao vjerovati da je to kuća Roda Stewarta. Sjedio je i samo zamišlja tko je sve bio na zabavama u toj vili. Gledao sam dokumentarac i Rod je pisao "Maggie May" u mojoj dnevnoj sobi! Kada sam ga kupio vilu dobio sam i nogometno igralište u punoj veličini sa domaćim i gostujućim svlačionicama u kojim su se potpisali igrači koji su tamo igrali. Igrači Rangersa, Celtica, Liverpoola, Newcastlea... Ondje je pravio zabave, momci su igrali nogomet, a on je pjevao. To su sigurno bile ludi tulumi...