U ovakvim prilikama obično u prvom planu medija završi onaj tko je izgubio. U ovom slučaju riječ je o Engleskoj, koja je u dvije utakmice Lige nacija izgubila od Mađarske, a posebno je odjeknuo ovaj domaći poraz od 0:4. Ipak, nepravedno je ako se ne oda dužno poštovanje i momčadi koja je iznenadila velikog favorita.
A naši sjeverni susjedi zaslužili su svojih 'pet minuta slave', iako njihove igre i rezultati zapravo i nisu iznenađenje za one koji malo detaljnije prate europska nogometna zbivanja. Imali su Mađari dobrih partija i rezultata i prijašnjih godina, uostalom, 2016. su se prvi put plasirali na Europsko prvenstvo nakon 44 godine stanke, tada su s pobjedom i dva remija prošli skupinu te ispali u osmini finala.
Dvije godine nakon europske smotre u Francuskoj svoju je misiju na klupi mađarske reprezentacije završio njemački stručnjak Bernd Storck, kojeg su skupo stajali poraz od Andore i remi s Farskim Otocima. Georges Leekens je kratko trajao, upisao je tri poraza i remi te ga je u lipnju 2018. naslijedio Talijan Marco Rossi.
Za njega je pak malo tko čuo. U igračkoj karijeri branič s najviše nastupa za Bresciju i Sampdoriju s kojom je osvojio Kup i Superkup Italije 1994. godine, igrao je i za Eintracht te meksičku Americu. Trenerski je zanat pekao po talijanskim niželigašima, a od 2012. do 2017. je odradio dva mandata s Honvedom te osvojio prvi trenerski trofej, naslov prvaka Mađarske 2017. godine.
Nakon sezone u slovačkoj Dunajskoj Stredi preuzeo je reprezentaciju Mađarske s kojom je u utorak u Wolverhamptonu šokirao Englesku i s pobjedom od 4:0 zasjeo na čelo skupine u Ligi nacija.
- Nakon mog imenovanja za izbornika rekao sam predsjedniku Csanyiju i premijeru Orbanu da bih želio ostaviti trag u mađarskom nogometu. Mislim da se to upravo dogodilo. Prije ili kasnije svi ćemo otići s ovog svijeta. Nadam se da će taj trenutak za mene doći što kasnije, ali siguran sam da će se tom prilikom za mene održati minuta šutnje na stadionima. I to je za mene sjajno ostvarenje - kazao je Marco Rossi nakon trijumfa na Otoku.
Nema Mađarska spektakularne igrače ni zvijezde iz najvećih klubova. Protiv Engleske su krenuli Dibusz (Ferencvaroš) - Lang (Omonia), Orban (RB Leipzig), At. Szalai (Fenerbahče) - Fiola (Fehervar), Schafer (Union Berlin), Styles (Barnsley), Z. Nagy (Puškaš Akademija) - Szoboszlai (RB Leipzig), Sallai (Freiburg) - Ad. Szalai (Basel). Ušli su Adam (Paks), Gazdag (Philadelphia Union), A. Nagy (Pisa) i Nego (Fehervar).
Međutim, iako nema zvijezde i individualne igračke klase poput Engleske, Rossijeva reprezentacija ima karakter, na terenu djeluje kao pravi kolektiv, a tada je svakom suparniku teško. Uvjerili su se u to Francuska (1:1) i Njemačka (2:2) na prošlom Euru, kao i sada Engleska i Njemačka u Ligi nacija.
- Znali smo da će nam protiv Engleske biti teško i da ćemo patiti. Patili smo, ali zajedno. Svi su se sjajno žrtvovali za momčad, iznad svih napadači koji su puno trčali i bili naša prva linija obrane. Na trenutke smo imali i sreće, ali bez sreće se ne može do ovakvih ostvarenja. Igrači su slijedili taktičke upute, svi su na prvo mjesto stavili interes momčadi, a puno puta smo u prošlosti dokazali da svakom suparniku otežavamo posao kad smo ujedinjeni.
Prvi put nakon 1953. godine i čuvene pobjede Lake konjice na Wembleyju (6:3), Mađarska je na gostovanju svladala Englesku, no ovo je bio prvi trijumf ostvaren u natjecateljskoj utakmici. Mađarski sportski dnevnik Nemzeti Sport nazvao ju je 'pobjedom stoljeća'.
- Engleska je i dalje među najjačima na svijetu, u Katar putuje kao kandidat za naslov, stoga ova pobjeda od 4:0 zvuči kao čudo. Ali u nogometu je čuda teško ponavljati, stoga sad moramo uživati u ovom uspjehu. Naravno da ćemo ostati s obje noge na zemlji, čak i nakon dvije pobjede protiv Engleske. Nije bilo velikog slavlja, igrači su pjevali mađarske pjesme u svlačionici, a ja ću se u srijedu malo zabaviti na koncertu Red Hot Chilli Peppersa - zaključio je Rossi.