Sudjelujući u brojnim izborima tijekom novinarske karijere, ali vrednujući i puno više onih koje sam pratio kao i drugi nogometni zaljubljenici, došao sam do jed(i)nog čvrstog određenja. To je činjenica kako je svaki izbor najboljih (i) u sportu uvijek stvar subjektivne procjene onog koji glasa. Čak i onda kada su neki argumenti rezultata vrlo uvjerljivi, uvijek će se, pogotovo u globalnom okruženju razviti pro & contra rasprava.
Egzaktnih pokazatelja nema u određivanju tko je bolji u tolikoj mjeri da bi se unisono prihvatilo epiloge nekog glasanja. Mislim da je unutar okvira tih izbora ključno prihvatiti kao presudno stav većine, a individualno mišljenje kao pravo svakog glasača (i komentatora). Ono što djeluje besmisleno jest strastvena ljutnja prema onom koji ima drugačije mišljenje. Teško je razumjeti kad se netko svađa s nečijim mišljenjem, pogotovo u kontekstu beskonačnih rasprava koje su integralni dio nogometa...
Era kratkih memorija
U glasovanju za The Best Fifa nagrade sudjelujem od njenog početaka. Prije sedam godina odvojilo se izbore FIFA-e i France Footballa. Zvonimir Boban je bio nositelj tih promjena, a The Best je temeljen na široj bazi glasača u odnosu na Zlatnu loptu France Footballa. Dok su njeni glasači isključivo novinari, u The Bestu za najbolje po raznim kategorijama glasaju izbornici, kapetani, novinari i fanovi iz 211 članica FIFA-e. Pri tom je definirano da se težina glasova, neovisno o broju, dijeli 25% vrijednosti po svakoj kategoriji. Idealnih parametara nema, ali ovaj mi se izbor čini poprilično vjerodostojan. Iako moram primijetiti da se počeo razvijati loš trend glasovanja za "svoje" suigrače, trenere, predstavnike svoje zemlje. Još uvijek sam uvjerenja da masovnost i strukturalno različite kategorije glasača doprinose (što) objektivnijem epilogu izbora...
Kao glasač iz treće skupine, medija, vodio sam se kriterijima koji su definirani kao polazište od strane FIFA-e. To je individualni učinak u igri, fair play ponašanje i ukupni učinak sezone. Nema dvojbe kako je odluka FIFA-e da se okvir vrednovanja produži do završetka Mundijala u Kataru (iznimka od sezonskog jesen-proljeće jer se SP odigravalo u zimi) imalo velikog utjecaja na glasače. Živimo u eri kratkih memorija, suvremenost je pod diktatom neprirodnih ritmova svakodnevice koje nameće digitalni svijet. Zato utjecaji klupskih (i reprezentativnih) uspjeha i učinaka u proljetnom dijelu 2022. godine, s polovicom jesenje sezone pred Mundijal, djeluju bljeđi u odnosu na svježe memorije iz Katara. Mundijal je neprikosnoveno globalno najatraktivnije natjecanje i očito za FIFA-u ima određenu prednost i u ovakvim izborima.
Pokušavajući se držati kriterija 2022., a ne samo njenog studenog-prosinca, u kategoriji najboljeg igrača imao sam najmanje dilema. Lionel Messi je, po mojem skromnom sudu, najbolji nogometaš svijeta u eri nakon Maradone. I zbog svega što je učinio uvijek se sve puno što je učinio može imati za neke kriterije da je samo kad sve osvoji na toj razini. Messi je s PSG-om prvak. S Argentinom je osvojio naslov prvaka Južne Amerike, a godinu je završio predvodivši Argentinu do trećeg svjetskog naslova prvaka.
Učinio je to kao pravi lider, ne samo zbog sedam pogodaka i tri asistencije, nego preuzimajući odgovornost za momčad na svoja leđa. Sve ono što su mu zamjerali godinama, tražeći jednoj povijesno nedodirljivo impresivnoj karijeri točku na kojoj će ga umanjivati u vrijednosti. Slično kao što se sada radi u njegovoj priči u PSG-u. Nekad su govorili da je najbolji jer igra u najboljoj Barceloni. Sada se tumači kako nije više velikan jer ne odvodi PSG do naslova prvaka Europe. Prije dakle osporavanje jer je momčad predobra u kojoj igra, a sada nije teret tom izostanku rezultata sa PSG-om slabost momčadi i kluba.
Sada, naravno, više nije sporno da je Leo Messi svima u Argentini kralj nogometa. Je li za to trebala titula prvaka svijeta? Vjerojatno jest jer su živjeli Maradonu i njegov talent, ali i prkos koji ih je vodio do titule. Messi je bio "nabrijan" u Kataru, ali njemu se to uzimalo izvan Argentine kao otežavajuća okolnost. Maradona je postizao golove rukom (Engleska), imao je svoje ovisničke incidente, ali to se nekako prihvaćalo jer je bio Maradona. Prkosan tip koji je igrao čudesan nogomet... Messi je u 36. godini briljirao na Mundijalu i po mojem skromnom sudu nitko u 2022. godini nije igrao na takvim razinama i uz takve učinke...
Frajer kad je bilo najvažnije
Karim Benzema je odigrao fantastičnu sezonu za Real Madrid. Bio je najbolji strijelac (15) i igrač osvojene Lige prvaka, uzeo je i titulu prvaka Španjolske. Koliko mu je bila specijalna godina sugerira podatak da su ga prvi puta FIFPro, odnosno profesionalni nogometaši uvrstili u najbolju jedanaestoricu godine. Benzema je osvojio i Zlatnu loptu. Njegov nogomet je miks talenta, moći i tehnike, devetka i desetka u jednom igraču. No Benzema je opet "podbacio" kad je reprezentacija u pitanju i činjenica da se nije uklopio u njoj niti u ovom povratku, sugerira da ima određene terete ponašanja. Drugo mjesto mi se čini kao pravedna pozicija njegovoj godini, koja je u drugom dijelu bila ispod proljetne mu razine.
Na trećoj poziciji je igrač za kojeg mi se čini da će biti dominantan u svim izborima u idućih 7-8 godina. Kylian Mbappé je moć prirode, brz i snažan, prodoran kao rijetko tko, a i efikasan igrač. Mbappé je proljeće 2022., zaključio s 39 pogodaka i 26 asistencija u 46 utakmica PSG-a. Ovaj dio sezone ima 29 golova u 29 kola i sedam asistencija. Na Mundijalu je bio prvi strijelac s osam pogodaka (dvije asistencije), a u finalu je frajer od 80. minute do 120. upisao hat trick. I još je bio efikasan u raspucavanju jedanaesteraca. a 24 godine igrao je dva finala SP-a, jedan osvojio a drugi uzeo srebro. O snazi klupskih rezultata slična je priča kao kod Messija (pitanje momčadi), a držim da će Mbappé biti odlučujući igrač još više kad ode u veći klub. Bit će utjecajan kao i Messi...
U drugim izborima smatrao sam da je uspjeh Lionela Scalonija, koji je nakon America cupa 2021. odveo Argentinu i do svjetske krune (2022), vrlo jasan znak iznimno kvalitetnog trenerskog vođenja. Carlo Ancelotti je osvojio španjolsku ligu i Ligu prvaka, kad je Real bio otpisan jer je "prestar i spor". Guardiolu subjektivno smatram najboljim trenerom na svijetu, ali njegov doseg u Ligi prvaka, bolje rečeno neuspjeh izvan Barcelone, ukazuje na određenu grešku u njegovu sustavu upravljanja momčadi...
Banalni lokalpatriotizam
Kod golmana nisam imao nimalo dvojbi jer je Thibaut Courtois bio briljantan u osvajanjima trofeja s Realom, možda i najvažniji kao jezičac na vagi kvalitete. Na Mundijalu je kao golman i on platio ceh generacijskom padu reprezentacije. Drugi izbor mi je golman Seville i Maroka Bounou, koji je imao doista odličnu formu u godini i na Mundijalu. Argentinski vratar Martinez bio je važan akter u pohodu na naslov, ali ne toliko značajan da bi temeljem toga bio bolji od kontinuiranog Courtoisa i Bounoua. Njegovo sporno ponašanje (pogotovo na podiju) u Kataru dodatno mu je umanjilo dojam...
Naposljetku će ostati nekima dvojba zašto nisam glasao za našeg Luku Modrića. Koji je imao isto sjajnu godinu, s Realom i s Hrvatskom. Previše poštujem veličinu i vjerodostojnost tog fantastičnog igrača da bih ga sada iz banalnih lokalpatriotskih razloga častio bodovima ispred onih koji su, opet po mojem skromnom sudu, bili ipak bolji i uspješniji. Govorim o tri fenomena kao Messi, Benzema i Mbappé, do kojih je Modrić zasluženo, istovrsno tretiran fenomenom. U 2022. godini. Što potvrđuje da je Modrić jedan od najboljih igrača u povijesti nogometa, ne samo u kontekstu vezista. Jer bit će zanimljivo vidjeti tko će uspjeti ostvariti ono što je Modrić uspio (i) u 38. godini, i to ne samo s velikim Realom nego i s malom velikom Hrvatskom.