Čuda se rijetko kada dogode dvaput, a gotovo nikada dvaput u kratkom razdoblju. Zato nitko ne treba biti iznenađen što klubovi koji su prošle sezone neočekivano visokim dosezima osvojili pažnju i naklon nogometnog svijeta, sada ni po čemu ne pokazuju da bi mogli ostati u vrhu i obnoviti laskavi status senzacije. Puno je vjerojatnije da su Girona, Bologna i Brest, koji su izborili ovogodišnju Ligu prvaka suprotno svim pretpostavkama, plesali jedno ljeto.
Ništa bez novca
Proces povratka s vrha na prosjek u pravilu je uvijek isti i potpuno očekivan - iznenadno rastući klubovi ispišu sezonu iz snova, a zatim nemaju resursa, ponekad ni ambicije zadržati glavne junake tih dosega. Ili na njima žele dobro zaraditi ili ih jednostavno ne mogu zaustaviti u naumu da prijeđu na stepenicu više u nogometnom i financijskom smislu. Sjetimo se Monaca iz 2016./2017., koji je osvojio Ligue 1 i dogurao do polufinala Lige prvaka - nadolazećeg ljeta odmah su ostali bez Mbappea (posuđen PSG-u, kasnije i prodan), Mendyja, Bernarda Silve, Bakayoka... Godinu kasnije klub će napustiti i drugi dio glavnih aktera u liku Moutinha, Fabinha i Lemara. Ona trijumfalna generacija tada se više neće vidjeti ni u tragovima.
Ista stvar viđena je i kod Ajaxa, koji je 2018./2019. izbacio Real Madrid i igrao polufinale LP, pa brzo ostao bez De Jonga i De Ligta, jedno ljeto poslije i bez Ziyecha, Van de Beeka, Desta... Ni Leicester kao najveća senzacija od svih nije uspio dugo zadržati nositelje momčadi pri osvajanju Premier lige 2015./2016., prvi se u izlog postavio N‘Golo Kante i tu je već "pola igre" palo u vodu, nastavno s Drinkwaterom i Mahrezom u sljedećim prijelaznim rokovima.
Drugi problem klubova koji nakratko uđu u kopačke ‘najvećih‘ je nepostojanje adekvatne novčane zalihe. Jedna uspješna sezona, čak i uz posljedičnu prodaju glavnih aduta, najčešće ne predstavlja dovoljnu financijsku injekciju da bi se uspješno pratile tržišne akcije velikana. Svi mi volimo slaviti senzacije poput Leicesterove kao "pobjedu nogometa nad novcem", ali u pravilu vrlo brzo saznajemo da se bez tog novca baš i ne može na duge staze. Jedna sezona, dakle, može biti bajkovita, no i dalje se sretno do kraja života živi samo u bajkama, što ovih dana Girona, Bologna i Brest počinju osjećati na vlastitoj koži. I bolje se ne zavaravati, u startu će zaključiti trener katalonskog kluba Michel...
- Treba uzeti u obzir mnoge promjene u kadru i činjenicu da se danas jako teško nositi s izazovima tržišta. Moramo postaviti brojač na nulu, nitko ne može zahtijevati da opet završimo treći - kazao je trener Girone nakon nedjeljnog 0:3 poraza od Atletica u Madridu.
Sve po sličnom ‘receptu‘
Girona tako broji samo bod iz prva dva susreta La Lige, ostvaren protiv Betisa, koji ne djeluje ništa bolje u odnosu na neuvjerljivo ovogodišnje proljeće, dodatno za njih traumatično zaslugama Dinama. Jesu li Katalonci očekivali više? Samo ako su veliki optimisti. Girona je ostala bez Artema Dovbyka (otišao u Romu), koji je zabio 24 ligaška pogotka prošle sezone, a u Bayer Leverkusen preselio je nositelj veznog reda Aleix Garcia. Girona je mogla i pretpostaviti svojevrsni krah jer oslanjala se na igrače s posudbe za koje se znalo da ih ne može otkupiti. Savinho im je donio 9 golova i 10 asistencija, sada je u Manchester Cityju i prikazuje se u izvrsnom svijetlu. Yan Cuoto vratio se u City, pa su ga posudili Borussiji Dortmund, dok se glavni branič Eric Garcia vratio u Barcelonu. Teško je vjerovati da učinak takvih igrača mogu (pre)stići novaci Asprilla, Abel Ruiz, Bojan Milovski i Donny van de Beek.
Bologna je provela ljeto po sličnom "receptu" i ispratila svog najboljeg strijelca Joshuu Zirkzeea u Manchester United, Arnautovića u Inter i Ricarda Calafiorija u Arsenal. Napustio ih je i Thiago Motta, trener "čudotvorac" s novom adresom u Juventusu, a zamijenio ga je Vincenzo Italiano. Vrlo je vjerojatno da će takav promet rezultirati siromašnijom izvedbom od one za peto mjesto prošle sezone, sugerira to i jedan bod od mogućih šest (remi s Udineseom i poraz od Napolija), no treba reći i da je Bologna dovela nekoliko dobrih igrača (Erlić, Freuler, Dallinga), pa im ne treba odmah pisati "smrtnu presudu", već pričekati da se kockice malo poslože.
Pitanje je, pak, hoće li se uopće posložiti Brestu. Trećeplasirana momčad Francuske iz prošle sezone nakon dva kola boravi na dnu tablice s nulom u rubrici bodova i čak sedam primljenih golova od Marseillea (1:5) i Lensa (1:2). Brest je zadržao najbitnije igrače, ali njihov sportski direktor i prije početka sezone rekao je da nisu u stanju pratiti konkurenciju na tržištu (potrošili samo 1,7 milijuna eura), stoga ne treba očekivati spektakl.
Ostaje nam za vidjeti što će ponuditi u Ligi prvaka. Girona, Bologna i Brest zasluženo su se našli u srazu s najboljim klubovima Europe, no mogu li im bez igrača koji su ih tamo doveli, ili novca koji će osigurati kakvog "kapitalca", uopće parirati? Sudeći po početku sezone, vjerojatnije je da Michel, Italiano i Eric Roy u kontekstu Lige prvaka neće govoriti o uspjesima, nego samo o značajnom iskustvu za momčad.