Što se to “kuha” na istoku Europe? Gruzija se ove godine uglavnom spominjala samo u kontekstu Hviče Kvarachelije, glavnog nogometnog ambasadora zemlje. No, vrsni igrač Napolija, iako je najatraktivnija, nije jedina goruća tema južnog dijela Kavkaza. Gruzijci su unazad godinu dana uznapredovali u Ligi nacija, iznenadili dosadašnjim bodovnim ulovom u kvalifikacijama za Euro 2024., a U-21 reprezentacija na Europskom prvenstvu koje je organizirala zajedno s Rumunjskom stigla do četvrtine finala.
Preciznije, u C grupi posljednjeg izdanja Lige nacija, u društvu Bugarske, Sjeverne Makedonije i Gibraltara ostvarili su pet pobjeda i remi uz gol-razliku 16:3 i dokazali da pripadaju daleko iznad kruga u kojem se nalaze, stoga će odsad igrati u B rangu, drugom po jačini. Nadalje, u A skupini kvalifikacija za EP remizirali su s Norveškom (1:1), nadjačali Cipar (2:1) i dosad izgubili (0:2) jedino od Škotske. Trenutno je to Gruzijcima dovoljno za drugo mjesto skupine, no četvrta Španjolska (ispod Norveške) broji utakmicu (i bod) manje. Završno, s EP-a mladih selekcija Gruzija je ispala nakon jedanaesteraca protiv Izraela, malo je nedostajalo da se nađu među četiri najbolje U-21 reprezentacije Europe te izbore plasman na Olimpijske igre 2024. u Parizu.
O naglom uzletu gruzijskog nogometa porazgovarali smo s danas 75-godišnjim Ivom Šuškom, dobrim poznavateljem tamošnjih prilika budući da je nešto više od dvije godine proveo kao trener Dinamo Tbilisija (2002. - 2004.), istovremeno i gruzijske reprezentacije (2003.). Šušak je danas član Skupštine zagrebačkog Dinama, a u dugoj i bogatoj trenerskoj karijeri vodio je, između ostalih, Hrvatsku U-21 u dva navrata, Maribor, Osijek, Zagreb, bio i direktor Škole nogometa u Dinamu. Kaže, uspon zemlje s istoka Europe ili zapada Azije ga ne iznenađuje.
- Gruziju sam doživio kao jednu izuzetnu nogometnu naciju. Za početak bih volio malo ući u povijest. U vrijeme Sovjetskog Saveza imali ste vrhunsku reprezentaciju SSSR-a, ta je momčad bila među pet velesila. I uvijek je imala tri do pet Gruzijaca, neki od tih igrača bili su i kapetani. Dinamo Tbilisi tri puta je bio prvak i dvaput osvojio kup. To nam govori da je jedna mala država, koja je veličinom i stanovništvom slična nama, igrala značajnu ulogu. Nakon osamostaljenja (1991. op.a.), taj se trend nastavio kroz Dinamo Tbilisi. Dio igrača odlazio je u ozbiljne europske klubove i to je trajalo sve do 2001. ili 2002. godine - počinje Šušak.
Državno priznanje
Potom je uslijedila jedna od najpoznatijih epizoda Gruzije, a režirao ju je upravo Šušak. U travnju 2003. porazio je Rusiju 1:0 u kvalifikacijama za EP, a na račun tog uspjeha i trijumfa s Dinamo Tbilisijem u prvenstvu (2003./2004.) i Kupu (2002./2003.) dobio je državno priznanje Zaslužnog trenera.
- Taj antagonizam između Rusije i Gruzije nije bio toliko naglašen u svakodnevnom životu, koliko u sportu. Nažalost, nakon mog odlaska, što nije razlog tome, pao je entuzijazam. Tako talentirana nacija nikada nije bila na europskom i svjetskom prvenstvu. Kad se to dogodi, a ja se nadam i vjerujem da hoće, bit će to erupcija i dodatno će porasti interes, jer Gruzijci vole nogomet.
Borba sa Škotskom
Glavno je pitanje može li Gruzija izvesti taj epski pothvat u skorašnjem roku, odnosno kvalificirati se na Europsko prvenstvo u Njemačkoj. Baš su košarkaši ove godine ispisali veliku priču povijesno prvim plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Japanu.
- Španjolska je, naravno, apsolutni favorit njihove skupine, ali mislim da bi se između Škotske i Gruzije mogla voditi velika borba za drugo mjesto.
Šušak navodi da se glavni razlog razvitka gruzijskog nogometa krije u već spomenutom i nezaobilaznom Tbilisiju.
- Prije pet godina Dinamo Tbilisi napravio je kamp za omladinsku školu s hotelom i smještajem. To su popratili mnogi klubovi. U to vrijeme imao sam sreću s Dinamovim kadetima doći na međunarodni turnir u njihovoj organizaciji. Uglavnom, dosta zavisi o tome tko su vlasnici klubova, tamo su većinom u privatnom vlasništvu, mnoga testiranja su im propadala, ali tada sam primijetio da su to uvjeti koji sigurno mogu dati rezultate, što se danas i događa. Baš mi je žao što je mlada selekcija Gruzije ispala s EP-a nakon jedanaesteraca s Izraelcima. Ali dobro, prolaz skupine već je značajan uspjeh. To me jako veseli jer sam emotivno vezan s Gruzijom putem prijatelja koje sam stekao. Bilo mi je predivno živjeti tamo, doživljavam ju kao toplu zemlju plemenitih i dobrih ljudi.
Ne treba ih podcijeniti
Upravo bi Dinamo Tbilisi - režiser i do danas najvećeg tamošnjeg uspjeha kao osvajač Kupa pobjednika Kupova (1981.) - mogao biti protivnik Modrima u 2. pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka, ostvari li bolji rezultat u dvomeču s kazahstanskom Astanom.
- Bez obzira na najbolje uvjete, oni nisu bajnoj situaciji. Kažem, uvjeti su fantastični, ali vjerojatno nema gazde koji bi sve to posložio. Ipak, na mjestu Modrih nikada ih ne bi podcijenio, unatoč tomu što se ovog trenutka te dvije momčadi ne mogu usporediti individualnom kvalitetom, Zagrepčani su u tom pogledu znatno jači. No, Entuzijazam s kojim Tbilisi prilazi velikim utakmicama, a posebno respekt koji gaje prema hrvatskom nogometu i klubu s Maksimira, mogao bi ih nositi potencijalnom dvoboju. Ja se nadam da će se te dvije momčadi susresti, svjedočit ću toj utakmici i, jasno, navijati za naš Dinamo.