Svjetsko prvenstvo klubova zanima samo sudionike, ali zbog bogatih sponzora i nagradnog fonda ići će dalje

Pitam kolegu nogometnog novinara koliko je pogledao utakmica Svjetskog klupskog prvenstva? Niti jednu. Samo neke sažetke. Pitam drugoga, kaže dvije. I još tri djelomično.

FIFA je podijelila milijardu dolara, od toga 125 milijuna prvaku Chelseaju, ali je s novim natjecanjima podijelila i nogometni svijet. To se krasno vidi na primjeru Španjolske gdje ga Real objeručke podržava, a šef tamošnje La Lige Javier Tebas kaže:

- Treba ga ukinuti.

Mnogi njemački novinari koji su pisali iz Amerike isticali su kako je jedini smisao novac. No, za Giannija Infantina, predsjednika FIFA-e, nije samo lova. Izmislio je još jedno natjecanje, osim što je pravo Svjetsko prvenstvo proširio na 48 reprezentacija na kojem su predstavnici svih kontinenta, a to za njega znači glasove i podršku da nastavi dalje.

Novac je tu, moć FIFA-e da ga nametne je tu, Svjetsko klupsko prvenstvo opstat će, sljedeće je 2029., moglo bi biti u Brazilu ili ponovno u SAD, iako zanimanje pokazuju i Australija/Novi Zeland, Katar te Španjolska, Portugal i Maroko kao pripremu za SP 2030. To što je natjecanje u skupini manje zanimljivo od ribičkog turnira, što je na mnogim utakmicama bilo popunjeno ispod trećine mjesta na stadionu, što u Europi gledanost nije ni sjena reprezentativnog SP-a, a kamoli da bi se susreti pratili po gradskim trgovima, FIFA-u neće pokolebati.

No, ipak, treba reći - u nogometnom ekosustavu, po sportskim kriterijima, to je suvišan događaj koji nikad nije trebao biti ustoličen. Ne zato što je publika zasićena jer koga ne zanima ne mora gledati, ne niti zbog prevelikih napora igrača jer imaju sindikat i neka se izbore za manje utakmica, što mogu lako, ako su spremni pristati na skromnije ugovore, dovoljno je da naprave jedan štrajk i zaustave cijelu nogometnu ekonomiju, nego stoga što 32 kluba "guslaju" nekakav turnir mjesec dana koji zanima samo njih. Veliku većinu ostalih nogometnih navijača nije briga. To nisu reprezentacije jer Talijani će uvijek navijati za Azzurre, ali fanovi Milana ili Napolija nikad neće za Inter i Juventus. Čak i izvan Europe interes je bio neusporedivo manji nego za SP reprezentacija.

Najbolji u Europi jest i ostat će onaj tko osvoji Ligu prvaka, više je se cijeni i cijenit će je se zbog tradicije i zato što se igra svake sezone. Osim toga u njoj sudjeluju svi najveći asovi i šansu imaju svi najbolji klubovi, a ne samo neki, pa tako na SP-u nije bilo prvaka čak pet od sedam europskih liga čiji su predstavnici bili uključeni. Bio je to krnji Mundijal. Ujedno u Ligi prvaka zastupljene su sve europske države barem u kvalifikacijama. Osjećaju se dijelom toga, za razliku od SP-a.