Posljednji zvižduk norveškog suca Espena Eskasa na jučerašnjoj utakmici Manchester Uniteda i Bayerna na Old Traffordu označio je kraj ovogodišnjih europskih ambicija za Crvene vragove. Minimalni 0:1 poraz zakucao je družinu Erika ten Haga na posljednje mjesto skupine A, dok je prolazak u sljedeću rundu natjecanja osigurao danski Kopenhagen, koji je na domaćem terenu pobijedio Galatasaray s 1:0.
Ovakav rasplet situacije otvorio je je razna pitanja za društvo s Old Trafforda, a prvo koje se nameće je budućnost Erika ten Haga, nizozemskog stručnjaka koji je dobio ključeve kluba prošlog ljeta, i zajedno s time budžet od preko 400 milijuna eura koliko je Manchester United potrošio u prošla dva ljeta. Ten Hag je imao privilegiju birati svoja pojačanja, prošle godine je cijelo ljeto ganjao usluge Frenkieja de Jonga, kojeg je okarakterizirao kao ključnog igrača za stil igre koji Nizozemac želi ganjati.
Dva ljeta kasnije, United ne samo da nema De Jonga, nego nema niti jednog igrača sličnog profila koji može replicirati njegovu sposobnost i ulogu koju ima u momčadi. Kao plan B prošlog ljeta je doveden Casemiro, igrač odličnih kvaliteta, ali također igrač koji je potpuno drugačiji od današnjeg konduktora veznog reda Barcelone. Razni veznjaci su u međuvremenu dovedeni, pristigao je Eriksen, ovog ljeta Mason Mount i Amrabat. Svi igrači visoke individualne kvalitete, ali ne pojedinci koji se zajedno mogu uklopiti u koncepciju onoga što ima netko poput De Jonga.
I u tome leži jedan od razloga konstantnog pada Manchester Uniteda. Loša sportska politika, loš odabir pojačanja, fokusiranje na težinu imena igrača kojeg se dovodi, a ne na ono kako će se ti igrači uklopiti u klupsku viziju momčadi. Nema planske kupovine, nema organizirane vizije kako bi momčad trebala izgledati u narednim godinama, pa tako svake godine postoji neka ‘rupa‘ u momčadi koja nastaje neplanskom kupnjom i ne pripremanjem za razne situacije koje donosi dugačka sezona europskog nogometa.
Sastav u kojem je United jučer izašao na Old Traffordu protiv Bayerna uvelike pokazuje koliko je loša krvna slika i sama razlika u kvaliteti od njemačke momčadi.
Na vratima je bilo ovoljetno pojačanje, Andre Onana, čovjek kojeg se može okarakterizirati kao glavnog krivca za Unitedovo ispadanje iz Lige prvaka. Upravo je on bio prvi izbor Erika ten Haga, a Kamerunac mu se za priliku ‘odužio‘ s velikim gafovima u gotovo svakoj utakmici. U prvom dvoboju protiv Bayerna ‘prodao‘ je jedan pogodak, protiv Galatasaraya na Old Traffordu bio je direktan krivac za crveni karton Casemira zbog kojeg je United izgubio utakmicu u kojoj je dva puta bio u vodstvu, a jednako loš bio je i na gostovanju u Turskoj, gdje je još jedan slobodan udarac prošao direktno kroz njegove ruke, dok je kod druga dva pogotka također mogao bolje reagirati. Tamo je United također dva puta ispustio vodstvo, pri rezultatu 2:0, i 3:1, što čini njihovo ispadanje iz Lige prvaka još fascinantnijim.
Zadnju liniju držali su Diogo Dalot, pristojan bek sklon oscilacijama, pa je tako upravo on loše reagirao kod trećeg pogotka Kopenhagena u Danskoj nakon čega je United ponovno izgubio utakmicu u kojoj je imao vodstvo (0:2). Centralni bek bio je Harry Maguire, čovjek koji je konačno uhvatio djelić forme nakon dvije katastrofalne sezone u klubu, a kao ‘sol na ranu‘, morao je napustiti teren krajem prvog dijela. Njega je zamijenio Johnny Evans, branič koji simbolizira sve što je krivo s transfer politikom kluba koji je smatrao da je dobar potez dovesti 35-godišnjeg bivšeg igrača koji je sezonu ranio ispao u drugu ligu s Leicester Cityjem. Uz njega je bio Raphael Varane, igrač s europskim pedigreom, ali također u ovom trenutku karijere čovjek koji ne može povezati tri utakmice bez potencijalne ozljede, i samim time igrač koji ne može biti starter u momčadi takvog kalibra. Lijevi bek bio je Luke Shaw, još jedan individualac sklon ozljedama, što je i dokazao time što je zamijenjen na poluvremenu.
Veznu liniju držali su Sofyan Amrabat, ovoljetna prinova koja je stigla na posudbu, a pokazat će se kao igrač koji ne radi razliku na najvišoj razini, jednako kao i njegov kolega Scott McTominay. Škot je igrač koji ne bi držao startnu poziciju u niti jednom elitnom europskom klubu zbog svoje izrazito inferiorne kvalitete u odnosu na elitne veznjake u svjetskim klubovima, dok se u Unitedu već godinama provlači zbog toga što pokazuje privrženost i strast za klub u kojem igra. Bruno Fernandes je okupirao desetku, a iako je Portugalac jedno od bolje ‘pogođenih‘ pojačanja posljednjih godina, s vremenom se i on uklopio u sivilo kluba koji više izgleda kao klub koji izvlači ono najgore iz svojih igrača, umjesto da prilagodi igru njihovim pozitivnim stranama.
Napadači trojac bio je tercet Antony-Højlund-Garnacho, koji ove godine u svim natjecanjima ima ukupno osam postignutih pogodaka. Da bi stvar bila još gora, od tih osam samo jedan je postignut u Premier ligi, gdje je mladi Garnacho postigao gol sezone škaricama protiv Evertona. I dok dvojac Garnacho i Højlund pokazuje znakove zašto bi u budućnosti mogli biti veliki dio nekog boljeg Uniteda, kupnja Brazilca Antonyja spada u jedan od najgorih poslova koje je klub realizirao od odlaska Sir Alexa Fergusona. Brazilac je svoju astronomsku cifru od 95 milijuna eura ‘vratio‘ sa svega osam pogodaka u 63 nastupa. I dobro, ruku na srce, svi znamo kako statistika nije sve u nogometu, ali kroz puku opservaciju Brazilca može se uočiti očiti manjak kvalitete koji ga dijeli od ostalih elitnih krilnih igrača, Manjak brzine, manjak eksplozivnosti, manjak kvalitetnog driblinga, udarca ili ubačaja su sve ‘epiteti‘ kojima se može opisati igra ovog momka, za čiji je transfer u klub striktno i jedino odgovoran sam Ten Hag.
Nizozemac je prošlog ljeta praktični ‘preklinjao‘ upravu Uniteda da ostvari transfer Antonyja, iz pukog razloga što je Brazilac bio jedna od jačih karika njegovog prijašnjeg kluba, Ajaxa. I tu bi pravi klub sa sposobnim sportskim direktorom reagirao i prezentirao treneru alternativne opcije bazirane na radu i skautingu odgovarajućih ljudi, i upravo to razlikuje United od ostatka elite.
Tako je sezona Manchester Uniteda efektivno gotova u prosincu, šest mjeseci prije kraja sezone. Nad klubom se već godinu dana vrti pitanje hoće li braća Glazeri prodati klub, a kao rješenje je dogovorena prodaja četvrtine kluba britanskom milijarderu Sir Jimu Ratcliffeu. S novim investicijama očekuje se i rekonstrukcija sportskog odijela kluba, koji bi trebao voditi upravo Ratcliffe sa svojim timom. Unitedu je izrazito potrebno da ovaj potez ispadne uspješan, kako bi se klub mogao početi kretati u pravom smjeru, nešto što im ne ide za rukom već cijelo desetljeće. U tom razdoblju promijenjeno je već pet menadžera, dok je jedina konstanta ostala upravo nesposobna uprava predvođena vlasnicima, braćom Glazerima.