Igor Jovićević u srpnju je povećao hrvatsku koloniju u Saudijskoj Arabiji, postao je trener Al-Raeda, malog kluba koji trenutačno nije “u medu” vladajuće kraljevske obitelji, ali ima želju da bude što konkurentniji, te se pojačava stručno i igrački. Jovićević je protekle sezone odradio sjajan posao sa Šahtarom i bilo je veliko iznenađenje kad su mu se zahvalili na suradnji nakon završetka sezone, no brzo je našao novi posao.
- Ovdje u Saudijskoj Arabiji sve je drugačije nego u Europi. Danju skoro nikoga nema vani, ljudi spavaju ili su u kućama, a noću izlaze, obiteljski s djecom. To je prvo što ostavi dojam. No, dobro je, stižu mi žena i djeca, pomalo se adaptiram - kazao nam je Jovićević, koji je do sada bio trener u Karpatima, Celju, Dinamovoj drugoj, mladoj i prvoj momčadi, potom je radio u Dnjipru-1, te Šahtaru prije Al-Raeda.
Volim raditi i stvarati
Prvo smo tražili da predstavi svoj klub, jer u Hrvatskoj je nepoznat.
- Klub je to s reputacijom i odličnom organizacijom, prekrasnim uvjetima za rad. Trening kamp je takav da na njemu mogu zavidjeti i veći klubovi, pa čak i trenutačno bogatiji. Plansko ulaganje države i fonda u nekoliko favorita oslabilo je ostale klubove u konkurentnosti, to je sigurno i stvara se velika razlika u kvaliteti, tako da će biti izazovno, ali istovremeno komplicirano. Ovdje su temeljno četiri izabrana kluba, to su Al-Nassr, Al-Hilal, Al-Ittihad i Al-Ahli, pa rekao bih potom da i Al-Ettifaq Stevena Gerarda, te Al-Shabab spadaju među njih, čak i Al-Fateh Slavena Bilića. U svakom slučaju, to je izvan moje kontrole. Usredotočen sam da kroz klupsku politiku ove sezone dovedemo nekoliko ciljanih pojačanja i budemo prepoznatljivi. Volim raditi i stvarati puno, pa će tako biti i ovaj put, ali da će ove sezone biti jako teško, to je sigurno
Osjeća li se uzbuđenje prije starta lige (novo izdanje prvenstva Saudijske Arabije započinje 11. kolovoza, Al-Raed prvu utakmicu igra 14. kolovoza doma protiv Al-Ittihada), budući da su u nju došle tolike zvijezde?
- Nalazim se u Buraidahu, gradu s oko 700 tisuća stanovnika, otprilike sam ovdje tjedan dana, jer prije smo bili na pripremama, i osjećam zanos navijača kroz grad, ali istovremeno vidim svoje igrače da pozitivno reagiraju na dolaske svjetskih zvijezda. Na taj način daju veliki obol i reklamu i naravno kvalitetu samoj ligi i natjecanju.
Saudijci imaju goleme planove, neki čak kažu da od svoje lige žele napraviti nogometni NBA? Pretenciozno. Ili mislite da je moguće?
- Vidjet ćemo hoće li ustrajati u planu koji je dugoročan, a već je i služben da će uložiti do 2030. godine 17 milijardi dolara u razvoj nogometa, tako da će faktički svaki klub imati mogućnost daljnjeg napretka. Po uzoru na NBA, kao što ste rekli, bit će moguće da svaki klub dovede neku zvijezdu, ali znate i sami ipak je ekipa najvažnija. Pravilo je da mogu igrati osmorica stranaca istodobno u početnoj postavi, a isto toliko ih smije biti uopće u momčadi koja je prijavljena za sezonu. Znači, trojica Saudijaca moraju biti u prvih jedanaest.
Projekt i plan
Jeste li zadovoljni što ste u Saudijskoj Arabiji?
- Privilegij je da si jedan od odabranih za ući u društvo za koje faktički zeleno svjetlo daje Ministarstvo za razvoj nogometa. Kroz projekt i plan za skoriju budućnost privuklo me da budem dio te priče. Zaista su u pitanju velika trenerska imena. Iznenađen sam kakva je ne samo potražnja, nego i ponuda samih trenera da dođu ovdje, čak i u moj klub. U svakom slučaju, nakon uspješne sezone u Šahtaru i dobivene ponude smatrao sam da moram nastaviti raditi. Ne napraviti stanku, nego zajedno s obitelji otisnut se u novi nogometni izazov. Mislim da sam pokazao da se ne bojim s ukrajinskom sezonom, gdje smo pod bombama i iz zaista ničega napravili šampionsku momčad.
Jeste li ljuti na Šahtar što vam nije produžio suradnju unatoč izvrsnoj sezoni (naslov prvaka Ukrajine, plasman u Ligu prvaka)?
- Sad nije važno sam se osjećao i kako se osjećam. Znam samo da sam dao sve od sebe i trudio se da opravdam odabir Darija Srne, jer njegov poziv i riječ je bio za mene i moju obitelj ključan. Uspjeli smo zajedno. Mogu samo biti zahvalan, ali isto tako i moj trenerski stožer i ja dali smo klubu mnogo. Od prodaje Mudryka, koji će tek dokazati da je europska klasa, preko izravnog plasmana u Ligu prvaka i na koncu osvajanja prvenstva Ukrajine. Ponosan sam.
Kakvog igrača je Dinamo dobio u Bogdanu Mihajličenku? Čuli smo da ste ga pohvalili...
- Pred početak prošle sezone, kao što sam rekao, Šahtar je ostao bez četrnaest Brazilaca i Izraelca Solomona. Bili smo praktično nova ekipa sastavljena većinom od igrača na posudbi u Mariupolju, koji je nekoliko mjeseci ranije ispao iz 1. lige, pa sad ti s njima imaš ispred sebe izazov Lige prvaka, koji je bio po rasporedu 7. rujna prošle godine, a pripreme su počele 14. srpnja. Znači, jako malo vremena je bilo za bilo što. Nakon uvodnog dijela priprema shvatili smo sportski direktor Darijo Srna i ja da se moramo baciti na glavu u traženju rješenja na deficitarnim pozicijama.. Jedna od njih je bio lijevi bek. Nije bilo puno opcija, rat je, neće igrači doći, znaju problematiku. Tako smo izabrali Mihajličenka, koji je stigao na posudbu iz Anderlechta na godinu dana s pravom otkupa i potpunosti opravdao povjerenje. Odigrao je sjajnu sezonu i u Ligi prvaka, i u Europskoj ligi i u ukrajinskom prvenstvu. Pokazao je domoljubnu stranu i karakter, jer se nije bojao živjeti u Ukrajini pod velikim stresom. Ima fizičke predispozicije, uvjerit će se Stipe Marina kad bude provjeravao GPS - nasmijao se Jovićević i dodao:
- Igrač je s vrhunskim timingom ulaska iz drugog plana. Motoričan i tehnički dobar. On je odličan odabir Dinama.
Dakako, Saudijska Arabija je njegova stvarnost, traži pojačanja, “teše” ekipu, uskoro će start prvenstva. Kako je raditi s tamošnjim igračima u odnosu na naše ili generalno europske?
Velika razlika
- Primjećujem veliku razliku u mentalitetu. Mi smo gladniji uspjeha. Radimo luđački i želimo biti bolji svakim danom. Talentirani smo genetski, pa kad se spoje talent i rad onda si na najvećem nivou. Treneri u klubovima, u mlađim kategorijama kod nas su također važni da usmjeravaju i s novim tendencijama usavršavaju igrače. Obučenost je vidljiva na treningu u donošenju odluka. Za sada se i ja ovdje prilagođavam i pokušavam shvatiti način razmišljanja. Nemam autoritaran stil pa da namećem nešto, jer tako neću znati tko su oni u stvari i kako razmišljaju. Dakako, ne napuštajući načela discipline rada i koncentracije koja su me dovela ovdje. Ipak sam došao u njihovu kuću i mislim da treba imati socijalne inteligencije, pa i empatije da dopreš do njih, jer samo tako možeš izvući maksimum. Ali to je svugdje tako, ne samo ovdje.