Dosadašnja prodaja ulaznica za Svjetsko klupsko prvenstvo (početak za 10 dana) nalazi dva zanimljiva podatka. Od prvih pet utakmica koje su najbrže rasprodane, još u travnju, četiri uključuju Real Madrid ili Bocu Juniors, što nam može reći dosta u kontekstu popularnosti. No, odakle stižu svi ti navijači? Ulaznice su zasad poslane na adrese više od 130 različitih zemalja. Jasno, najviše je prodano u zemlji domaćinu, odnosno SAD-u, a poredak po broju kupljenih karata zatim ide ovako: Brazil, Argentina, Meksiko, Kanada, Njemačka, Saudijska Arabija, Francuska, Japan i Španjolska.
Dakle, od prvih 9 zemalja (izuzimamo domaćina) koje su najprije "zagrizle" za proširenu svjetsku smotru klubova, prva europska nalazi se tek na petom mjestu, što nam sugerira da Stari kontinent baš i nije suviše "nabrijan" idejom nogometne revolucije koja će ujediniti svijet, kako je to predstavio Gianni Infantino pokušavajući nadglasati ljutite sindikate i europske zvijezde koje su prijetile štrajkom. Slabiji interes Europe je očekivan - put u SAD je skup, boravak isto, a imena zbog kojih većina dolazi ionako su ista ona imena koja se pristupačnije mogu gledati tijekom sezone u ligama. U konkurenciji koja je, u pravilu, nogometno ozbiljnija od dobrog dijela tamošnjih protivnika.
Bolji od Ligue 1?
Shodno tomu, pitanje je s kakvom će razinom ozbiljnosti europski velikani pristupiti natjecanju. Uspješnost njihove sezone ionako se, barem u prvom ovakvom izdanju, neće ni najmanje evaluirati kroz prizmu Klupskog SP-a. Zasad je dojam da Manchester City, Real Madrid i slični stižu razmišljajući kako prouzročiti što manje štete vlastitim, a ne što više protivničkim igračima. S druge strane, u igri je ogroman novac (osvajaču 110 milijuna eura, za LP blizu 150) pa je pitanje hoće li gazde klubova dozvoliti trenerima da "olabave pojas", pogotovo uzevši u obzir neizbježne pritiske FIFA-e, koja ne smije dozvoliti da pompozno najavljena predstava poprimi revijalan ton.
Drugi polovi, pak, odišu maksimalnom ozbiljnosti. Nikada se momčadi izvan Europe u ovako snažnoj mjeri nisu mogle ogledati s nogometnom top klasom. Pritom Saudijska Arabija preko Cristiana Ronalda, ranije Neymara i brojnih drugih, voli odašiljati poruke da je tamošnja liga bolja od Ligue 1. Nemaju oni ništa protiv Francuza, nego nakon agresivne revolucije žele stvoriti famu da je Saudi League kvalitetom bliska europskoj kremi i zato su se obrušili baš na ligu koja "graniči s Peticom", i po koeficijentu i po doživljaju. Nismo baš top, ali smo ‘tu negdje‘ - to je stilizirana značajka narativa za koji su njegovi promotori, CR7 i ekipa, izrazito dobro plaćeni.
Iz riječi u djela
Za 10 dana stiže čas u kojem će Saudijci sva ta razmetanja u procjenama morati pokazati na djelu. SA ima samo jednog predstavnika, Al-Hilal prvu utakmicu igra s Real Madridom, zatim s RB Salzburgom pa meksičkom Pachucom unutar H skupine. Očito je da prošlogodišnji prvak Arabije, a ovosezonski doprvak (iza Al-Ittihada), nije uvjeren u svoju konkurentnost, jer Mitroviću, Milinković-Saviću, Koulibalyju, Cancelu i Nevesu žele dodati još niz igrača značajnog europskog iskustva. Zato se Al-Hilal u izvanrednom prijelaznom roku (1. do 10. lipnja), koji u samoj ideji uopće nije predviđen za "divljanja" (nego rješavanje igračkih ugovora koji bi istekli usred Klupskog SP-a kao u slučaju Modrića), odlučio na još jednu brutalnu tržišnu invaziju.
Cilja se mnoge, za cijenu se ne pita. Al-Hilal do turnira želi imati Brunu Fernandesa, Victora Osimhena, Thea Hernandeza i vratara Ter Stegena, a u savršenom saudijskom svijetu vodit će ih gubitnik finala Lige prvaka Simone Inzaghi jer klupa je prazna odlaskom Jorgea Jesusa. Talijan navodno pokazuje ozbiljan interes za pustinjskom avanturom, a što se igrača tiče, zasad je donekle izgledno da će tim putem samo Theo Hernandez - klub je s Milanom dogovorio 30 milijuna eura odštete, no potrebno je usuglasiti uvjete s lijevim bekom.
Kiks s Osimhenom
Bruno Fernandes, posljednjih godina praktički jedina radost Man. Uniteda te čovjek koji svojom kvalitetom i liderstvom ne dopušta da Vragovi zalutaju u apsolutnu rezultatsku propast, trebao bi ostati na Old Traffordu. Al-Hilal je obavijestio United da je spreman krenuti u pregovore s početnih 100 milijuna eura, Bruni bi dali oko 200 milijuna za tri godine, ali 30-godišnji Portugalac nije pokazao značajnu otvorenost.
Osimhen je u specifičnoj situaciji - ljetos mu je Napoli, čiji je još uvijek igrač, minirao transfer u Chelsea da bi ga zadržao, a on se naljutio pa prijetnjom nemara za igru i treninge natjerao klub da ga pošalju na posudbu u Galatasaray, s koje se sada treba vratiti. Saudijci ne samo da su ga kontaktirali, već su plasirali u medije da je centarfor stigao na tri godine uz plaću do 120 milijuna eura, a Al-Hilal na svojoj je stranici pustio službene dresove u prodaju? Brzo su sve obrisali, jer stigao je poziv De Laurentiisa, predsjednika Napolija i tvrdokornog tipa, koji im je objasnio da je Osimhen službeno još uvijek pod ugovorom Galate i Napolija, pa ovakvi potezi predstavljaju pravno kažnjivo djelo.
Saudijci očito još moraju učiti, ali po profilima igrača za koje su zainteresirani, razvidno je da se sve bolje snalaze. Nisu, kao u prvoj revoluciji 2023., ciljali na "pola Europe" pa što prođe, već odabiru one igrače koji imaju razloga biti nezadovoljni stanjem svojih momčadi u minulim sezonama ili statusom u klubu. Ako se takvi nađu na raskrižju, Saudijci vjeruju da će im novac biti glavni putokaz.
Komentari (0)