‘U toj državi Modrić je sinonim za Hrvatsku. Dosegnuo je planetarno poštovanje. Naklon do poda, to ostaje zauvijek!‘

Luka Modrić ulazi u igru, publika se diže, ovacije odmah krenu. U Španjolskoj, u Americi, ma gdje bio.

- Dosegnuo je planetarno poštovanje. Ne samo popularnost i slavu jer ona dođe i prođe, nego poštovanje – kaže nam Branko Ivanković, jedan od Modrićevih trenera.

- Ja sam donedavno bio u Kini, u toj državi Modrić je sinonim za Hrvatsku. Kad kažete Hrvatska, odgovor je "Luka Modrić". Ima svjetsko priznanje, a to je najteže. Naklon do poda. To ostaje zauvijek.

Ivanković je nedavno napustio mjesto izbornika Kine, nije ih uspio odvesti na Svjetsko prvenstvo, a Modrića je trenirao od studenoga 2006. godine do siječnja 2008. godine. Pitali smo ga kako gleda na Lukinih trinaest sezona u Real Madridu?

- O onome što je postigao u sportskoj karijeri sve je rečeno, a ono što Modrića karakterizira su ljudskost i dobrota. Ljudskost mu se vratila na najbolji mogući način. Uvijek je poštivao svakog člana kluba, od oružara do predsjednika jer znao je da velike stvari ne bi mogao napraviti bez svih njih. Krasi ga strast za nogometom, vidi se i po tome što u četrdesetoj godini igra na najvišoj mogućoj razini, s istim entuzijazmom kao nekad. Kao njegov trener izuzetno sam ponosan što sam bio dio njegove nogometne i životne priče. Još nešto moram istaknuti, Luki je osim nogometa jako bitna obitelj, a kad se vidi kako vodi svoj privatan život, to je ključni oslonac i razlog zašto je toliko toga postigao.

Modrić je u Real stigao u kolovozu 2012. godine, dakle blizu 27. rođendana. Jedno je klasa, koju su svi vidjeli, ali malo ti tko predvidio da će ostati čak trinaest sezona.

- To je nešto nevjerojatno. Prije svega zato što je iz male Hrvatske došao do razine da bude takva legenda. On je najveći igrač u povijesti Real Madrida, a zna se koliko velika imena su u njemu igrala. Modrić je puno više morao pružati na terenu da bi zadržao status i poštovanje zato što je iz male Hrvatske, nego što bi morao netko drugi iz neke velike nacije. Ne bih sada ulazio u to može li to ikad netko ponoviti, no često sam znao reći da je našim igračima minus hrvatska putovnica utoliko što se moraju više dokazivati nego da su Španjolci, Nijemci, Brazilci... Moraš biti izuzetno kvalitetan.

Ivanković također ističe:

- Na prste jedne ruke možeš nabrojiti vrhunske playmakere u današnjem nogometu, a takvi igrači su uvijek vrlo bitni, daju poseban štih momčadi. Za Luku ću reći još jedno – on je zvijezda, ali nije celebrity u negativnom kontekstu. Prvi je u radu i ponašanju, primjeren u odnosima, on je zvijezda u pravom smislu, ona koja se slijedi zatvorenih očiju. Igrač za kojim se ide spontano. Ne zato što ga je netko promovirao u zvijezdu, ne zato što je stavio vrpcu na ruku nego je takvo povjerenje dobio ponašanjem, odnosnom i kvalitetom.

Što pamtite iz zajedničke suradnje u Dinamu vas kao trenera i njega kao igrača?

- On je bio jedan od nositelja atmosfera, bio je svjestan svoje kvalitete i svakim je danom pokušavao biti bolji. Tako bi i kritizirao igrače na treningu koji nisu davali pravi doprinos. Već 2007. je znao preuzeti odgovornost, najbolji primjer je jedanaesterac protiv Ajaxa u Amsterdamu s kojim smo ušli u produžetak, a kasnije i pobijedili. To rade veliki igrači.