"El Pistolero" je svoje otpucao! U 37. godini života, jedan od svojevremeno najboljih svjetskih napadača, te sigurno najbolji igrač u povijesti urugvajske selekcije, Luis Suarez, odlučio je objesiti reprezentativne kopačke. Nadolazeća utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. protiv Paragvaja bit će mu ujedno i posljednja, kako je i sam najavio na tiskovnoj konferenciji.

- Teško mi je reći, ali bit će to moja posljednja utakmica za reprezentaciju. Razmišljao sam o tome i analizirao svoju odluku, i mogu reći da je sada pravo vrijeme. Imam svoje razloge, ali je teško, jako teško... No, vrijeme je. Igrat ću ovu utakmicu s istim entuzijazmom s kojim sam igrao i prvu 2007. godine, s istom željom i entuzijazmom kao taj 19-godišnji dječak. Dat ću svoj život, učili su me da radim tako. Imam 37 godina i bilo bi mi jako teško zaigrati na sljedećem Svjetskom prvenstvu. Ja sam taj koji je donio odluku o povlačenju, ne radi se o ozljedama ili o tome da me više ne žele zvati u reprezentaciju – rekao je najbolji strijelac u povijesti Urugvaja, čovjek sa 69 pogodaka u 142 odigrana susreta.

EITAN ABRAMOVICH Afp

Posljednja, 143. utakmica u petak plasirat će ga na čvrsto drugo mjesto po broju nastupa za reprezentaciju, ispred njega ostat će jedino još jedna legenda, sada već umirovljeni Diego Godin, sa 161 utakmicom u nogama. Iako neće ući u povijest kao najdugovječniji igrač Urugvaja, otići će zasigurno kao jedan od najomiljenijih u svojoj domovini, usprkos raznim djelima kojima je svojedobno redovito šokirao svjetsku nogometnu javnost... ‘Varalica‘, ‘rasist‘, ‘kanibal‘, ili kako su ga u Hrvatskoj znali zvati – ‘Gricko‘, samo su neki od pogrdnih naziva s kojima se Suarez suočavao, no iza svakog je postojao i više nego opravdani razlog. Takav je Suarez bio i ostao, jedan od najkontroverznijih igrača svih vremena. S jedne strane, one pri kojoj se u pitanje dovodi nogometna sposobnost – briljantan, "pun paket", golgeter kakvog bi svaka momčad sanjala, a s druge strane, u najmanju ruku čovjek upitnih ljudskih osobina...

Redoslijed neobičnog ponašanja krenuo je već 2010. godine, dok je branio boje Ajaxa. Bio je kapetan nizozemskog velikana te sezone kada je neobjašnjivo ugrizao Otmana Bakkala iz PSV Eindhovena za rame tijekom utakmice. Incident se dogodio nekoliko centimetara od suca, no Suarez nije bio kažnjen. U to vrijeme VAR nije postojao, no Urugvajac je naknadno bio kažnjen od strane nizozemskog saveza, s ukupno devet utakmica suspenzije. Bila je to, pokazat će se, njegova posljednja utakmica za Ajax prije transfera u Liverpool na zimu 2011. godine.

Vampirske navike

Ni u Engleskoj nije mirovao, nedugo nakon potpisa za Redse Suarez je izazvao skandal u derbiju protiv Manchester Uniteda, kada je bio optužen za rasističko vrijeđanje Patricea Evre. Urugvajac je kasnije priznao da je Evru nazvao “negro”, no pojam je objasnio kao način izražavanja u španjolskom jeziku. Dvije sezone kasnije, uslijedio je novi ugriz, ovoga puta “žrtva” je bio branič Chelsea Branislav Ivanović. Suarez ponovno nije bio kažnjen tijekom utakmice, no naknadnom provjerom snimke ostao je suspendiran na deset utakmica. Suarez je nazvao Ivanovića nakon incidenta i ispričao se.

Šlag na tortu i konačan kraj njegovih “vampirskih” navika stigao je na Svjetskom prvenstvu 2014. godine, kada je neshvatljivo ugrizao talijanskog, i sada već legendarnog braniča, Giorgia Chiellinija. Ugrizao ga je za rame, a Chiellini je u šoku pokazivao okolo tragove Suarezovog ugriza. The Athletic se u svom tekstu prisjetio navoda tadašnjih engleskih komentatora koji su prenosili utakmicu.

Mrzi ga cijela Afrika

“Usuđujem se reći. Malo je zagrizao za Chiellinija”, rekao je tada televizijski analitičar Stuart Robson, nakon što je režiser ponovio trenutak. “Sigurno ne opet. Sigurno. Ne. Opet”, odgovorio je komentator Jon Champion, očito zaprepašten onim čemu je svjedočio. Ubrzo nakon toga, FIFA je suspendirala Suareza na devet utakmica, čime je završio njegovo Svjetsko prvenstvo, uz dodatnu četveromjesečnu zabranu klupskog i međunarodnog nogometa.

Luis Suarez i Giorgio Chiellini

DANIEL GARCIA Afp

I eto, sada kada smo pobrojali Suarezove nesportske trenutke, trebalo bi se prisjetiti i onoga po kojem je možda i najpoznatiji. Utakmica četvrtfinala Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj republici 2010. godine postala je dan kada je Suareza zamrzio cijeli kontinent. Pri rezultatu 1:1, u zadnjoj minuti produžetka, Suarez je s crte golmanskom intervencijom očistio udarac glavom Dominica Adiyiaha, zaradio crveni karton, te tako spasio svoju momčad od primljenog pogotka. Uslijedio je kazneni udarac koji Asamoah Gyan nije iskoristio, a Urugvaj je u konačnici osigurao prolazu u polufinale nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca...

“Cijela Gana ga mrzi i cijela Afrika ga mrzi”, rekao je bivši veznjak Gane Ibrahim Ayew jednom prilikom za The Athletic.

Međutim, svi ovi slučajevi ne umanjuju ono što je Suarez ostvario na terenu. Njegove igre za Ajax, Liverpool, a ponajviše za Barcelonu pokazale su koliko je bio nezaustavljiv na svom igračkom vrhuncu. U sezoni 2015./16. pokraj “vanzemaljskih” Messija i Ronalda, Suarez se s 40 prvenstvenih golova uspio izboriti za nagradu najboljeg strijelca La Lige, a za tu sezonu nagrađen je i Zlatnom kopačkom. Također je bio član vjerojatno i najboljeg napadačkog trojca svih vremena, Messi - Suarez - Neymar, poznati MSN, preko kojeg je u sezoni 2014/15. stigao do svoje jedine titule Lige prvaka. Povijest će ga svakako pamtiti na dva načina, a mišljenje o njemu ovisit će o onome koga pitate. Svakako, elitna igračka kvaliteta bila je i ostala neupitna...