Bilo im je jako teško, i još uvijek je. No, nakon što su Argentinci i Francuzi odigrali finale, u Italiji su se odmah prebacili na tamošnje teme.
Izbivanje sa Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. bilo je doživljeno kao grubi kiks kojeg treba iskoristiti za resetiranje. Osnažilo se to uvjerenje u iskorak u 2021. godini, kada su Azzurri iznenađujuće osvojili naslov prvaka Europe. Vjerojatno su se tada, u samozadovoljstvu, previše opustili i krivo procijenili realnosti, pa je Italija drugi put zaredom izgubila šansu da nastupi na Mundijalu.
Preveliki udarac za ego nacije koja je od nogometa napravila jednu od najvažnijih stvari svakodnevice. Možda su i zato sa prevelikom strašću zagušili sve one dobre procese calcia, koji su uz 4 titule svjetskih prvaka doprinijeli i europskoj uspješnosti apeninskih klubova. Već podosta dugo to više nije standard, a tek je reprezentacija na EURU naznačila da bi se moglo spasiti nogomet Italije od pada na periferiju zbivanja...
Izbornik Roberto Mancini u ovom je tjednu želio imati u Covercianu prvo sve mlade igrače iz Serie B (njih 28), a nakon tri dana kampa i sve mlade iz Serie A i inozemnih klubova, koji bi mogli u idućoj i sljedeće 3-4 godine biti reprezentativna vrijednost. Na taj kamp Mancini je pozvao sve izbornike (njih 7) iz mladih selekcija (od 15-21 g.) te zajedno promatraju treninge i test utakmice, kako bi procjenjivali vrijednost svakog pojedinca.
No, ne samo to. Mancini želi, kao glavni šef struke u Savezu, da sve selekcije Italije igraju po istom taktičkom obrascu. Naslovna priča bila bi u 4-3-3, a plan B podrazumijeva 3-5-2 sustav. Podverzije, 4-2-3-1, odnosno 3-4-3, nisu se pokazale dobrim za kadar kojeg ima. No, Mancini smatra da svi moraju imati istu taktičku priču jer će se tako jednostavnije stvarati automatizmi i igrači će do A selekcije stići spremni za ono što se od njih očekuje...
Puno su u idejama perspektive u Italiji spominjali Hrvatsku. Između ostalog i zbog tog 4-3-3 sustava, pa proučavanja kako funkcionira vezna linija Brozović - Kovačić- Modrić te općenito razumijevanja nesvakidašnje uspješnosti hrvatskog reprezentativnog nogometa u odnosu na sužene potencijale baze. Talijani su tolikog respekta prema Vatrenima da bi ih rado izbjegli u polufinalu, pa i finalu Final Foura Lige nacije, gdje će dvije selekcije, uz domaćina Nizozemsku i Španjolsku, gajiti ambiciju osvajanja trofeja...
Inače, klubovi su, naravno, uvijek u žiži, poglavito sada kada se fokus okreće klupskim natjecanjima. Zato se na Apeninima zahuktala priča oko nastavka prvenstva, ali i novosti sa calciomercata. Puno je kombinacija, imena, glasina o transferima. Možemo izdvojiti konkretne pregovore koje Inter vodi sa agentima Marcusa Thurama. Francuskog napadača želi Simone Inzaghi uz Lukakua, što daje naslutiti da bi nužna sredstva za popravak financijskog stanja (dug je 295 milijuna eura) i par ulaznih transfera mogli doći od prodaje "svjetskog prvaka" Lautara Martineza (procjena 80 milijuna).
Chelsea želi Nizozemca Denzela Dumfriesa i s obzirom na međusobne financijske obveze u slučaju Lukaku, taj bi se posao mogao dogoditi u siječnju. Mediji špekuliraju da su među igračima koji mogu postići visoku cijenu i kao takvi su kandidati za "žrtvovanje u ime proračuna", Barella, Calhanoglu i Brozović. No, to nam se više čini kao popunjavanje praznog medijskog prostora sočnim temama, gdje nedostaje realnosti...