Bila je veljača 2010. godina, petak 5., kad je u Crnoj Gori obznanjeno da će Zlatko Cico Kranjčar preuzeti nogometnu reprezentaciju. Četrnaest godina kasnije (manje jedan dan) drugi hrvatski trener, Robert Prosinečki, promoviran je kao sedmi izbornik Crne Gore. Cico je bio drugi. Od Prosinečkog se očekuje da nastavi ono što je Kranjčar smjenom spriječen - odvesti reprezentaciju na jedno veliko natjecanje. A razdoblje između njih dvojice, u nogometnom smislu u Crnoj Gori, bile su “godine koje su pojeli skakavci”.
U fokusu Liga nacija
Prosinečki će u sljedećih godinu dana, na koliko je potpisan ugovor, predvoditi Crnu Goru na deset utakmica - šest u Ligi nacija, te četiri prijateljske. I bio je jedini kandidat NSCG, jedini s kojim je čelnik Dejan Savićević pregovarao. Ostali kandidati bili su samo plodovi špekulacija i marketinga njihovih menadžera.
- Jako sam zadovoljan i sretan što sam ovdje i što mogu voditi Crnu Goru, što ću biti slobodan raditi najbolje što se može. Svi se nadamo uspjehu, pogotovo što nam sada dolazi Liga nacija koja je nama vrlo važna - rekao je novi crnogorski izbornik.
- Crna Gora ima reprezentaciju koja može igrati sa svakim što je vrlo bitno. Reprezentacija voli svoju zemlju, što je isto vrlo bitno. Crnogorski narod je ponosan i sigurno se nećemo bojati nikoga. Ja sam oduvijek bio pobjednik, gdje god sam igrao, a igrao sam u velikim klubovima. Na žalost, nisam možda mogao raditi u velikim klubovima. Mislim da će Crna Gora pokazati dobro lice, da se nećemo bojati nikoga, da ćemo htjeti igrati, probati dominirati i na kraju krajeva, mislim da imamo kvalitetu i da ima igrača koji to mogu. Normalno, sve ovisi i od protivnika koji će biti. Mi ćemo imati motivaciju, s ovim vjetrom koji sa mnom dolazi, da bude drugačije.
U fokusu je Liga nacija...
- Ligu nacija sam već igrao s BiH. Na početku je bila totalno nezanimljiva, a sada je svima nama zanimljiva, jer preko nje se može otići na neko veliko natjecanje. A to je sigurno važno za sve nas - pojasnio je Prosinečki, uz opasku da u suvremenom nogometu pritisak stvaraju rezultati.
- Bez pritiska ne ide. Mora ga biti. Pogotovo rezultata. Mi ćemo sigurno surađivati godinu dana. Ja se nadam i dalje, da će Crna Gora osvojiti Ligu nacija, pa poslije toga ima velike šanse otići na jedno veliko natjecanje. Na pritisak samo navikli kao igrači. Još je veći kad si trener ili izbornik.
Nikad toliki interes
Analogija s događajem od prije 14 godina bila je očevidna. Povelika press sala u crnogorskoj “kući nogometa” nikada nije bila tako ispunjena. Svakako je predstavnika medija bilo više nego na Kranjčarovoj inauguraciji, ali i na objavi njegove smjene. Kranjčar i Prosinečki su Hrvati, jedni od najboljih izdanaka sad već dokazane nogometne velesile. Oba su igrali u eri Dejana Savićevića. Kranjčar je bio igrač Rapida kad je Savićević počinjao seniorsku karijeru, dok je s Prosinečkim zajedno igrao tri godine u Crvenoj zvezdi i reprezentaciji Jugoslavije.
Crnogorska javnost od obojice očekuje (očekivala je) - mnogo. Kranjčar joj je zamalo ispunio snove. Sjajno je vodio momčad u kvalifikacijama za SP 2012., čak vodio u skupini ispred Engleske bez poraza u Londonu. Da je crnogorska javnost birala, uvjerljivo bi bio osoba godine 2010. I to ga je vjerojatno koštalo posla, a Crnu Goru plasmana. Prije 14 godina sam to detaljno elaborirao.
Robert Prosinečki je od svih crnogorskih izbornika najpoznatije nogometno ime. Iza njega je petogodišnje izborničko iskustvo u reprezentacijama slične razine, BiH i Azerbejdžan. Sve to učinilo je da su dionice reprezentacije Crne Gore opet porasle! U prethodnom ciklusu su kiksali jer su izbornik, stožer i igrači bili previše impresionirani pojedincima iz reprezentacija Srbije i Mađarske.
Kranjčar je nas novinare na Wembleyju, noć uoči utakmice protiv Capellove Engleske, kad je znao da je ozlijeđen i da neće nastupiti najbolji igrač Mirko Vučinić, osmjehom koji osvaja, uvjeravao da neće izgubiti. Tako je i bilo. Prosinečki se nije baš smijao na prvoj presici, ali je jasno kazao da vjeruje da može nadmašiti uspjeh nekadašnjeg trenera. Priliku uvjeriti u to svoje izabranike imat će na osmodnevnom kampu u ožujku, kad će odigrati i prve dvije utakmice. A u lipnju će imati “generalnu probu” za Ligu nacija u rujnu.
Neminovno je, dakle, bilo spominjanje Zlatka Kranjčara, drugog izbornika Crne Gore i njegovog nasljeđa.
- Cico je bio moj trener dok sam bio u Dinamu. Imali smo jako dobar odnos. Mislim da smo bili veliki prijatelji. S njegovim sinom sam još uvijek veliki prijatelj. Ne treba puno o Cici pričati. On je ovdje napravio veliki uspjeh. Bilo je dobrih rezultata pod njegovim vodstvom. Nadam se da ću biti bolji od njega. Volio bih, samim time što sam i puno naučio od Cice. Bio je specifičan i u odnosu i kao trener i bio je osoba koja je u Zagrebu bila jako voljena - istaknuo je Prosinečki.
Kranjčar je prepoznao da je nedostatak ozračja tada bio najveći problem crnogorske reprezentacije.
Atmosfera najvažnija
- Atmosfera je sigurno najvažnija. Gdje je dobra, tu ima i rezultata. Pogledajte reprezentaciju Hrvatske koja ima jedan kult, jedno ozračje, u koju svi vole doći i dati sve od sebe. Uz kvalitetu koji sigurno treba svakoj reprezentaciji. Ja mislim da i ovdje svi vole doći. Napravit ćemo dobru atmosferu, nadam se. Jer kad počneš pobjeđivati, ako dobro krene, onda je i najbolje ozračje. Puno ću pričati s igračima i nadam se da ćemo napraviti pravu atmosferu.
Što je nedostajalo Crnoj Gori da se plasira na velika natjecanja?
- Stalno je nešto malo falilo. U ovom trenutku mi je vrlo teško reći što je to. Protiv Mađara i Srbije, u ovim zadnjim kvalifikacijama, malo je nedostajalo da bi se došlo do rezultata. Malo i sreće, što je isto bitno, ali i cijele atmosfere. Za uspjeh jedne reprezentacije nije važan samo izbornik, ni predsjednik, nego cijelo ozračje i od javnosti koja je vrlo bitna, kako će to sve poduprijeti kako bi reprezentacija napravila uspjeh.
Inače, predstavljanje je počelo Savićevićevim oslovljavanjem Prosinečkog s “izborniče”, te Robijevim uzvraćanjem “predsjedniče”. Kako je odmicala sve se više čulo “Dejo” i “Robi”. To je bio jasan signal da među ljudima koji obnašaju najznačajnije funkcije u crnogorskom nogometu postoji kemija.
- Ja sam s Dejanom veliki prijatelj i da nije ovoga. Dolazim često u Crnu Goru, pa se i viđamo. Naš razgovor je trajao vrlo kratko. Nazvao me i pitao zanima li me reprezentacija Crne Gore. Ja sam mu rekao - da. I mi smo, u biti, u dva dana riješili sve. Mislim da neće biti problema. Volim da mi se kaže i da mi se pomogne u nekim stvarima koje ti ne vidiš. Jer kad bih sve znao, onda ne bih trebao imati pomoćnika, analitičara, ne bih trebao nikog. Nemam taj problem. Sigurno da imam taj neki ego kao i svaki igrač imaš jedan veliki ego. Kao trener isto. Ali volim poslušati, volim čuti savjete, uzmeš ih ili ne uzmeš. Predsjednik je tu i hoće mi pomoći oko puno stvari, ne samo meni kao osobi, nego u interesu crnogorskog nogometa - objasnio je Prosinečki.
Savićević je naglasio da to što su prijatelji ne znači da neće biti pritiska rezultata.
- U Roberta imamo veliko povjerenje. Da nije tako ne bismo pregovarali s njim i ne bismo ga doveli. Veći je pritisak na Robertu nego na meni. Sa svojim suradnicima donio sam odluku zato što je on u ovom trenutku najbolje rješenje za nas.