Čim se na tribinama Bernabeua osjeti euforično podizanje tonova, a kadrovi s terena ne ukazuju da za to ima razlog, prilično je jednostavno zaključiti da je Carlo Ancelotti pozvao Luku Modrića da se pripremi za ulazak. Bilo je tako i u večeri utorka, kada je pri rezultatu 2:2 i već očitoj dominaciji Manchester Cityja Ancelotti posegnuo za “džoker zovi”. Taman kada je Modrić trčao prema klupi da se pripremi, Joško Gvardiol postigao je senzacionalni pogodak za Manchester City. Vodstvo od 3:2, odnosno novi preokret Engleza, činilo se dodatnim utegom vođenju utakmice od strane Carla Ancelottija. Još i prije izjednačenja Fodena osjetilo se da je “fizička moć” njegove momčadi pala, iako se Real devet dana pripremao za ovu utakmicu, bez prvenstvenog dvoboja, dok je Man. City imao gostovanje kod Crystal Palacea tri dana prije.
Jedan od generatora
Aktualna momčad Reala je proizvod selekcije koju je Florentino Perez sa suradnicima, a bez placeta Ancelottija, složio na bazi “modernih kriterija” upravo zbog lanjskog poraza od Manchestera. Na Etihadu je Real potučen do nogu, 0:4, što je protumačeno kao manjak fizičke moći da se parira Guardiolinom stroju. Jedan od aksioma nakon tog poraza bio je da Toni Kroos i Luka Modrić više ne mogu igrati zajedno u “ozbiljnim utakmicama”.
Carlo Ancelotti je u toj utakmici Etihadu igrao zatvorenu varijantu, prepustivši MC-u dominaciju u posjedu i računajući da će kontrama “ubijati” Guardiolinu taktiku. Dogodilo se da Real niti je dobro branio, a još je manje dobro napadao. Daleko od gola MC-a, odričući se igre, Modrić i društvo u veznom redu djelovali su nemoćno. Je li to stvar koncepcije, starosti motorike kod Modrića i Kroosa, ili jednostavno loš dan?
Činjenica jest da je Real odlučio da će na planu “fizikalija” bitno promijeniti svoju postavu. Zato su dovedeni i prioritet u igri postali igrači koji su “snažni”, dovoljno agresivni, hitriji, a od tehnički vrjednijih doveden je Jude Bellingham. On je odabran da bude novi Mesija u igri, koji će biti dovoljno snažan, ali i tehnički dobar da bude predvodnik nove dekade. I to dok ne dođe glasna patnja i fizički super moćni Kylian Mbappe...
U utorak navečer, protiv fizički jakih, ali tehnički odlično organiziranih Citizena, Jude Bellingham bio je neprimjetan. I sve je više primijećen po prosvjedima kod sudaca, čarkama sa suparnicima i nerijetkim simuliranjima. Već duže ne igra na razini kojom je startao u Realovoj mu eri. Što je i logično za igrača koji je na početku treće dekade života i tek treba postati velikan koji će na svojim plećima nositi nužnu dozu odgovornosti da Real ostane kompetitivan kao u prethodnom desetljeću. U kojem je Luka Modrić bio jedan od generatora najuspješnijeg razdoblja osvajanja trofeja u prebogatoj povijesti Real Madrida.
Kao da je prolazni igrač
Nakon što su mu dali ugovor i za ovu sezonu, uz stav da će ga tretirati po učinku na terenu, a ne po datumu rođenja, Real i Ancelotti su od početka sezone postupili suprotno. Trener je Modriću namijenio klupu i epizodne uloge, a ponašanje kluba dalo je naslutiti da je to na liniji s njihovom politikom. Modrić i nije imao puno opcija da promijeni to stanje, jer u dva jedina poraza ove sezone, i to s Atleticom Madridom (prvenstvo i kup) Ancelotti je stavom da ga mijenja nakon sat vremena dao povoda da mediji tretiraju Modrića kao krivcem za te poraze. Iako je Modrić sudjelovao u meču s Atleticom, u Superkupu, gdje je Real pobijedio...
Luka Modrić se zbog svega što ga je snašlo, uvrijeđen trenerovim ponašanjem, povukao u “svoj mir” pun nemira. No, kao i uvijek, pronašao je načina, priliku, da na terenu pokaže kako je sa 38 godina tehnički i taktički svjež kao u najboljim danima, a da fizički nije baš tako inferioran da ne bi bio ključnih utjecaja. Pogotovo ne da ga trener drži na klupi u najvažnijim utakmicama, iako se pokazuje da Real ima značajnih tehničko-taktičkih limita kada ne uspijeva nametnuti snagu svojih “fizikalija” suparnicima.
Protiv Man. Cityja, suglasni su svi kroničari, analitičari i stručni promatrači u Španjolskoj, Engleskoj i Italiji, gdje je posebno istaknut, kako je ulazak Luke Modrića u 71. minuti, kada je Real bio na izdisaju ambicija za pozitivan rezultat i nadu u uzvratu, promijenio dinamiku utakmice. Modrić je preuzeo diktat igre, ritma i praktično razigrao suigrače koji su do tada djelovali “zatvoreno”. Odigrao je Modrić onako kako je to radio u godinama kada je s Realom pokoravao svijet, i kada je davao smisao igri Blancosa.
Luka Modrić ne može više u istom ritmu odigrati dvije utakmice zaredom unutar 3-4 dana. No, Modrić sigurno može igrati važne utakmice u kudikamo većem obimu nego što ga Ancelotti koristi. To su nakon utorka istakli ne samo skloni mu kroničari AS-a i dijela Marce i El Paisa, kao i navijači Reala, nego i svi oni koji su hranili aktualni mu status alternative za dvadesetak minuta igre.
Držati ovakvog znalca na klupi u velikoj utakmici, kakvih je odigrao mnoštvo u proteklih 12 Realovih godina, nelogičan je izbor trenera i veliki grijeh Ancelottija i kluba. Kao što je ukupno ponašanje prema takvoj legendi nekorektno i u kontekstu skorašnjeg mu (najvjerojatnijeg) zaključenja fantastične ere u Realu. Nije više ni stvar koliko može, nego u bezobzirnom tretmanu kao da je prolazni igrač, a ne jedan od najvećih u povijesti. Ne samo Reala...