U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju s Alenom Bokšićem kojeg je napravio Tomislav Židak 8. listopada 1994. godine.
1. U svim katalozima svijeta figurirate kao najatraktivniji napadač. Među talijanskim novinarima uvriježeno je mišljenje da ste jedini pravi nasljednik Marca van Bastena. Međutim, u dresu Hrvatske još niste dali ono što se od vas očekuje?
- Zbog toga se doista ne živciram i vrlo dobro znam razloge zbog kojih je to tako. Zapravo, postoji samo jedan jedini razlog. Ja sam igrač koji se dugo treba uigravati s momčadi. A u zadnje dvije-tri godine, otkako sam nešto napravio u nogometu, uvijek sam bio u momčadima koje su igrale izuzetno brzo i ta je igra dovodila do izražaja moje kvalitete. Naprotiv, u našoj reprezentaciji ima toliko tehnički potkovanih igrača koji, nažalost po mene, ne igraju dovoljno brzo. Samo zbog toga imam određene poteškoće uklopiti se u takav način igre. S druge strane, i normalno je teže igrati u reprezentaciji. Naime, u klubu radiš, živiš s igračima cijele godine, znaš napamet kamo će gurnuti ‘balun’. A u reprezentaciji sastaviš pet-šest dana priprema, napraviš tri-četiri treninga, zbog toga moja igra prilično pati. Ne ja, samo igra. Trebat će vremena, no sve će doći na svoje. Samo malo strpljivosti, molim!
2. Utakmica s Litvom bi mogla biti i ‘kora od banane’. Što očekujete, čemu se nadate?
- Danas više nema laganih protivnika, niti pobjeda do kojih ćete lako stići. Nedavno sam gledao utakmicu Slovenija - Italija i ne bi bilo nepravedno da je Italija poražena u Mariboru. Naprotiv, bilo bi vrlo pošteno. Litvu ne znam, poznat mi je samo Ivanauskas, a on navodno neće doći. Zbilja ne znam ništa o njima. Dobro, ne smijemo biti bahati, iako je normalno za očekivati da ćemo tu utakmicu bez problema dobiti.
3. Blažević danima upozorava na Litvu i opisuje je kao neugodno momčad. No, kad bismo vas pitali, sigurno ne biste bili u stanju nabrojiti pet nogometaša koji dolaze iz te zemlje?
- Ne pet, niti jednog! Doista nemam ideju.
4. Start protiv Estonije nije bio ni sjajan, niti je igra osvojila hrvatsku publiku. Priznajte da vas je oko 40. minute u već počela hvatati panika?
- Panika ne, jer sam znao da ćemo probiti led i postići gol. Podloga za takvo razmišljanje bilo je prvo poluvrijeme u kojem smo igrali dobro i stvorili četiri-pet pravih prilika. Problem je u tome što smo vjerovali da ćemo Estoniju pobijediti 10:0. A to je problem našeg razmišljanja. Danas ne možeš deset golova zabiti ni Crvenom križu, a kamoli reprezentacije jedne zemlje. Svi su naučili igrati nogomet i nema više tajni, razlika je samo u pristupu, igri i fizičkoj pripremi. Da, ima nešto i u talentu, ali i on se može nadoknaditi voljom i trčanjem…
5. Iz ranijih razgovora stekli smo dojam da izuzetno cijenite reprezentaciju Slovenije. Vjerojatno ste pod utjecajem talijanskih novinara koji su razočarani ljubljanskim remijem?
- Niti jednog trenutka nisam bio pod utjecajem talijanskih izvjestitelja, gledao sam utakmicu na TV. I ‘ukakio se’. Majke mi! Slovenije me oduševila, imaju šest vrhunskih nogometaša. Novak, Židan, Englaro, Udovič… Udoviča znam, bio je sa mnom u Hajduku. Nikada nije mogao upasti ni među 16, a kamoli odigrati jednu minutu. A ovu je utakmicu odigrao fantastično. Svidio mi se i Gliha, svi idu kao avioni. Kasnije sam pričao o toj utakmici s Thomasom Dollom. On je gleda jednu drugu utakmicu, Olimpija - Eintracht Frankfurt. Bio je uvjeren da će Nijemci pobijediti 2:0 ili 3:0. Međutim, u Ljubljani je bilo 1:1 i Doll tvrdi da je Olimpija trebala tu utakmicu dobiti s dva ili tri gola razlike. Na časnu riječ, najviše se bojim Slovenije. A Talijani nisu bili razočarani što su igrali neodlučeno, već što godinu dana reprezentacija ne igra onako kako su oni zamislili. Bez obzira na to što su ušli u finale SP-a, nisu zadovoljni i stalno gunđaju protiv izbornika.
6. Utakmica protiv Italije u Palermu bit će ogledalo hrvatskog nogometa i pokazati koliko on danas vrijedi?
- U svakom slučaju veliki test za obje reprezentacije. Talijane će taj meč ‘škakljati’ jer će igrati protiv druge najbolje momčadi u skupini, a za nas je to veliki događaj jer ćemo odigrati prvu utakmicu protiv jedne velike reprezentacije. Istina, igrali smo i u Valenciji također protiv velikog suparnika, ali to je bila samo prijateljska utakmica. Ovo će biti pravi meč, u gostima i na vrućem terenu u Palermu.
7. Koliko vrijedi Italija bez Franca Baresija, iscrpljena u Americi, a još više iscrpljena stalnim kritikama talijanskih medija?
- Ova talijanska reprezentacija ne igra ni atraktivno, ni ‘lipo’, međutim, uvijek imaju rezultat. I Sacchi je trener koji je svuda nešto napravio i ostavio dubok trag, tako da bi bila ogromna pogreška podcijeniti Italiju i potencirati da je u krizi. Što se tiče Baresija, Italija će tek osjetiti njegovo izbivanje jer on nije igrač, on je institucija. Nevjerojatno dobar igrač i za nas je doista sretna okolnost što se oprostio prije utakmice u Palermu.
8. Je li izbor Palerma neki talijanski trik ili se Sacchi doista panično boji Rima?
- Ne znam! Ako se Sacchi boji Rima, sigurno je da se više od toga boji činjenice da bi stadion bio poluprazan, a svaka pogreška nekog igrača bila bi ‘nagrađena’ zviždukom cijelog stadiona. U pitanju je rat sa Sacchijem, kojem se prigovara što u momčad na Svjetskom prvenstvu nije stavljao Signorija. S druge strane, idemo u Palermo jer su Talijani sigurni da će stadion biti pun i zato što su ljudi tamo željni velikih nogometnih predstava. Vjerojatno znate da Sicilija nema predstavnika u prvoj ligi, a osim toga, kad ste već spomenuli trik - malo je daleko za naše navijače…
9. Kako vidite vlastitu ulogu u Laziju, odnosno reprezentaciji? Uglavnom ste zaduženi za asistiranje, iako vas svi tretiraju kao gol-igrača i vaša nogometna biografija je počela u Marseille kada ste bili prvi strijelac Francuske? Međutim, u Laziju morate ‘hraniti’ Signorija, u reprezentaciji Šukera?
- Sve je to normalno, jer i u Laziju i u reprezentaciji igram s igračima kao što su Signori i Šuker, dva najbolja golgetera u Europi. Ja imam neke druge kvalitete koje oni nemaju, kao što oni imaju izbrušeni smisao za davanje golova. Pokušavam im pomoći, asistirati, pokušavam samo biti maksimalno koristan za momčad. A to što će oni dati više golova od mene doista me ne smeta. Daj Bože da na svakoj utakmici zabiju po tri…
10. Može li Lazio ove sezone srušiti Milan i kraj Parme i Juventusa popeti se na vrh najjače lige svijeta, i koliku vam je nagradu predsjednik Cragnoti obećao za taj podvig?
- Lažu svi koju su nas proglasili tihim favoritom jer favorit uz ovakav Milan ne može biti nitko, mi možemo samo iznenaditi. Ne tužim se, imamo dobru momčad, ali nemamo osnovnu stvar - nedostaje nam iskustva što nas je skupo koštalo na zadnje tri utakmice na kojima smo osvojili samo dva boda. Protiv Milana i Parme smo igrali fantastično, protiv Fiorentine nešto slabije, ali su na konto ipak sjela samo dva boda. A Milan? Protiv Salzburga su igrali loše, ali su dobili 3:0. Protiv nas nisu igrali osobito dobro, ali su opet pobijedili u zadnjoj minuti. Pouka; velike momčadi dobivaju prvenstva na utakmicama na kojima ne blistaju. Najveći konkurent Milanu bit će ipak Parma. U pitanju je fantastična momčad koja je već tri odnosno četiri godine neprestano pri vrhu i mogli bi ove sezone napraviti nešto značajno. Međutim, Milan je još uvijek gazda, Milan je čudo. Što se nagrade tiče, predsjednik plaća samo prvo mjesto. Koliko? Ne previše! Bolje je bilo prije, imali smo čak i nagradu za ulazak u Kup UEFA koja je bila nešto manja nego što ćemo zaraditi ove godine ako osvojimo prvo mjesto. Sada su svima u klubu porasli apetiti i predsjednik honorira samo prvu poziciju, a u Kupu Italije i Kupu UEFA samo ako ostvarimo plasman u finale. Inače - niti prebite lire. I bolje je tako, pošteno je da te nagrade samo ako si nešto osvojio.
11. Vjerojatno pratite Hajdukove uspjehe u Europi. Dokle mogu Splićani?
- Ako dobiju Anderlecht plasirat će se u četvrt-finale! Pobjeda u Bukureštu ima čudesnu vrijednost. Iskreno, nisam se nadao, vjerovao sam da uz maksimalni napor mogu izvući remi. Međutim, ovu momčad Hajduka i ne poznajem previše dobro, zna tek četiri ili pet igrača. No, momčad koja donese dva boda iz Bukurešta ima određenu klasu. I politika je bila dobra, doveli su nekoliko igrača, riskirali i - pogodili. Smeta me samo činjenica da su zapostavili domaće prvenstvo, osjetno su zaostali za Croatijom iako je važnije biti prvak Hrvatske nego ući u finale Kupa prvaka i - izgubiti. Taj Kup objektivno Hajduk ne može osvojiti, a da bi u Champions ligi igrao i dogodine, mora biti najbolji u Hrvatskoj.
12. Iako je Italija druga nogometna sila svijeta stekli smo dojam da su ljudi zasićeni nogometom. Nema više velikih transfera, nema ni publike, da ne govorimo o novim zvijezdama?
- Prije tri dana igrali su prijateljsku utakmicu Roma i Barcelona. Došlo je tek 6.000 ljudi. Europske utakmice, osim finala, prijateljske utakmice, ne zanimaju više nikoga. Čak ni talijanski kup. Samo prvenstvo, na prvenstvenim utakmicama ‘uvik ima svita’. Navest ću još jedan primjer; nagrada za osvajanje prvog mjesta u talijanskom prvenstvu dvostruko je veća nego za osvajanje Kupa UEFA. Taj podatak govori zapravo sve.
13. Biste li se upustili u jednu malu avanturu i usporedili pojedinačno kvalitetu hrvatskih i talijanskih reprezentativaca. Ladić u odnosu na Pagliucu, Jarni i Benarivo, Šuker i Signori, Boban i Baggio, itd?
- Kad bismo uspoređivali pojedinačnu vrijednost igrača Hrvati bi bili debelo ispred Talijana. I to bi bilo opasno, možda čak i pogubno. Neosporno da Talijani imaju bolju organizaciju igre, disciplinu igre i na temelju toga su i došli do finala Svjetskog prvenstva. Samo na disciplinu, upornost i borbenost. Što se tiče tehničkih kvaliteta, nismo vidjeli baš previše. Osim Roberta Baggia, sve je to bio goli prosjek. Međutim, takve usporedbe su vrlo nezahvalne, mogle bi stvoriti krivu sliku i prevariti nas što bi nas u ovim kvalifikacijama moglo koštati vrlo skupo.