Povod poziva bio je Marijan Pušnik, novi trener Hajduka kojeg je bez dovoljno valjanog razloga otpustio zimus, no razgovor s Milanom Mandarićem (rođen 1938. u Gospiću) morao je otići mnogo dalje. Srbin podrijetlom iz Like, koji je sa 21 godinom preuzeo očev dućan i do 26. ga preobrazio u jednu od najprofitabilnijih tvrtki u Jugoslaviji da bi 1969. sa suprugom otišao u SAD, zbog bojazni u Titov pogled na (slobodni) biznis, a tamo kao pionir računarskog svijeta ostvario američki san i udario temelje zlatne Silicijske doline, u životu je bio vlasnik čak devet nogometnih klubova.
Od američkih Like, San Josea i Connecticuta, preko belgijskog Charleroia, francuske Nice, engleskih Portsmoutha, Leicestera i Sheffield Wednesdaya, pa sve do, konačno, Olimpije. U cijelom tom putovanju postoji jedna konstanta: sve klubove preuzeo je u rasulu i podigao ih na visoke razine. Uostalom, ugledni ga je BBC proglasio “Mr. Fixit”. No čim bi ih podigao, igrački i financijski, Mandarić bi brzo otišao...
Imate 77 godina i baš sve uvjete da živite mirnu, krasnu mirovinu. Odakle, nakon svega, energija za ulazak u Olimpiju?
- Nogomet sam kao dijete igrao u Vojvodini, gdje su mi se roditelji preselili iz Gospića. Tamo sam se zarazio, i tu strast odveo sa sobom u SAD. Kako tamo nogomet nije bio općeprihvaćen, a ja sam u međuvremenu financijski ojačao da se njime bavim i iznutra, poslovno, vratio sam se u Europu, zarazio se i ostao u njemu, evo, do danas. Kada se dakle pojavila opcija Olimpije, sondirao sam stanje i vidio da je jedan od dva najpopularnija slovenska kluba u potpunom rasulu. Nije bilo struje, vode, baš ničega. No Olimpija je brend, i to me između ostalog stimuliralo na dolazak. Kada nemate ništa, onda je najbolje početi iz nule. To me zaintrigiralo.
Ipak, dolazak iz Engleske, najsređenije nogometne galaksije svijeta u Ljubljanu doima se kao korak unazad.
- Nogometni biznis je specijalan biznis, jer ne radite s proizvodima, već s emocijama. To je dio društva, grada, navijača, ponosa. Treba biti oprezan. No čim sam došao, osjetio sam da se stare emocije bude i to mi je dalo elan da krenemo dalje.
Sve do dakle naslova prvaka Slovenije, u ligi u kojoj se činilo da će Maribor dominirati gotovo jednako kao Dinamo u Hrvatskoj - beskonačno. I to nakon samo godinu dana od preuzimanja.
- Ovo je specifično područje: po dolasku u Olimpiju sam prvo platio dugove, i moja firma je uložila 90 posto. No ja nisam samo mecena, ja sam biznismen, a kako je nemoguće odrediti jak priljev novca od TV prava, sponzora i kupaca, tako ćemo se modificirati i kao klub koji prodaje igrače. Upravo stoga sam po dolasku, uz infrastrukturu koja je temelj jer igrači se moraju osjećati kao igrači, krenuo i u podizanje omladinskog pogona, koji mora puniti prvu momčad, a potom i blagajnu. Moramo postati samoodrživi, nazovimo to tako.
Vi ste u Olimpiji doveli navijače, a otjerali trenere, u jednoj sezoni promijenila su se trojica. Krenimo na glavnu temu razgovora: zašto ste zimus potjerali novog šefa Hajduka Marijana Pušnika?
- Bit ću iskren: Marijan je otišao zbog neslaganja s direktorom kluba Rankom Stojićem.
Što može u Hajduku?
- Teško mi je kazati, ali sigurno znam jedno: on je osobnost koja osvaja, nekima populist, ali iza toga stoji stručnost. Poznaje i radio je u brojnim sferama sporta, sportski je erudit koji voli raditi. Ovo mu je izazov života i ja mu želim svu sreću, jer u takvim uvjetima nije lako raditi. Nego, kako je sada dolje? To je klub koji mi je bio omiljen na ovim prostorima...
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....