Da ne duljimo, bilo je ludo i nezaboravno. Futsal Dinamo je u nikad doživljenoj atmosferi u Košarkaškom centru Dražen Petrović i treći put pobijedio Olmissum te s 3-1 u finalnoj seriji došao do svog prvog naslova prvaka Hrvatske u povijesti. Slavilo se burno u Ciboni, slavilo se dugo u noć i u kafićima pored dvorane, pjevali su Dinamovi navijači, palili baklje, iskreno guštali.
Matija Đulvat (47) je prvi predsjednik Futsal Dinama, kluba u čijem je osnivanju sudjelovao 2012. godine. Matija Đulvat je i prvi trener koji potpisuje osvajanje titule najbolje hrvatske malonogometne momčadi tog, svojeg kluba. Nakon finala obuzele su ga emocije, slavio je s igračima i navijačima na parketu, potom se i popeo na tribinu...
- Ovakva se titula mora proslaviti s navijačima, oni su nam stalni vjetar u leđa. Lijepo je biti među njima, pogotovo kad vidiš koliko im je stalo - objašnjava nekad vrhunski malonogometni igrač, danas vrhunski malonogometni trener, kojem se u utorak, dan nakon osvojenog naslova, užario mobitel:
- Je, sve svijetli. Samo na WhatsAppu imam 350 poruka, dodamo li tu i društvene mreže, sigurno preko 500. Ne smijem ih odmah otvarati da nekome ne zaboravim odgovoriti...
Koji mu je ovo naslov prvaka?
- Osvojio sam četvrto prvenstvo, prvo kao trener. Najdraži naslov? Trenerski svakako, he, he, ipak je ljepše biti igrač... Ma ovo je nešto posebno, osvojiti naslov u svojem gradu, pred svojim navijačima u svojem klubu. S Dinamom...
Navijači su, kao i uvijek, skandirali trojici bivših članova kluba koji su preselili na neko bolje mjesto. Mate Čuljak preminuo je 28. prosinca 2017. godine, Matija Capar i Oskar Kadrnka poginuli u automobilskoj nesreći 4. lipnja 2018. Odgovor na pitanje kome dinamovci posvećuju povijesnu titulu bio je jasan...
- Čuljak, Capi i Oskar, ovaj naslov je za njih. Uvijek smo razmišljali da kad osvojimo titulu, da ćemo je posvetiti njima i, eto, sad smo uspjeli. Nema ih, ali oni su uvijek s nama, na svakoj utakmici, uvijek ih se sjetimo. I tako će biti zauvijek. Oni su izgradili ovaj klub, ovaj naslov je i njihov - jasan je Đulvat.
Je li kao trener četvrtu utakmicu finala pripremio na neki poseban način?
- Nisam, bitno je bilo da smo se uspjeli koncentrirati i gledati ovu seriju kao utakmicu po utakmicu i ne razmišljati o onome što može biti. Išli smo odrađivati posao dvoboj po dvoboj, tako je i bilo, to je presudilo. Jer čim ti misli odu predaleko, to te može koštati. Vidjelo se to i u posljednjih 6-7 minuta četvrte utakmice, kad smo htjeli samo olako dovršiti posao kod 3:0, ušli u mod da je sve gotovo i odmah je postalo opasno. Jasno, nije neobično da počneš tako razmišljati, ali sve je ispalo dobro. Kad smo bili pravi, bili smo puno bolji i puno spremniji od suparnika. Oduševljen sam mentalnom razinom mojih igrača, među kojima je mnogo mladića. Naravno, Tiho Novak je svojim iskustvom dao najveći obol, ali i ovi mlađi bili su pravi - priča Đulvat i objašnjava kako je uspio pripremiti momčad za veliki uspjeh:
- Cilj je bio usredotočiti se na suparnika i na njegove jače i slabije strane. Igrače smo napunili informacijama kako bi razmišljali o taktici i s uma smetnuli stvari koje bi ih mogle omesti na putu prema konačnom cilju. I to je ispalo savršeno, zabili smo dva gola iz prekida i prelomili utakmicu.
Što je rekao igračima u posljednjem poluvremenu finala?
- Vodili smo 2:0 i rekao sam im da moramo izdržati pritisak jer će nas sigurno stisnuti, da moramo izbjeći njihov lucky punch, biti maksimalno koncentrirani te tako dovršiti priču. No energija je u svlačionici toliko dobra da im ništa nisam morao ni govoriti. Sve su sami znali.
Nakon utakmice nije bilo posebnog trenerovog govora...
- Slavili smo na parketu zajedno s navijačima i obiteljima, imali smo i feštu nakon utakmice, ali nismo još zajedno sjeli i popričali. Polako, bit će vremena za to, prepričavanje dojmova. Sigurno ćemo se dobro nasmijati. Rekao sam igračima nakon utakmice da je ovo sada njihovo vrijeme i da uživaju jer se već sutra sve može brzo zaboraviti. No, budemo li pametni, nećemo stati na ovome već će nam ovo biti temelj za novi iskorak.
Kako je momčad koja je u prosincu bila pri dnu lige u svibnju došla na sam njen vrh?
- Doveli smo prava pojačanja prošlog ljeta, ali nismo krenuli dobro. Jednostavno nam je nedostajala jedna kockica u mozaiku, tražili smo to jedno pojačanje za stabilnost, nismo ga našli. I onda je u polusezoni došao Tihomir Novak i sve se posložilo, sve je odjednom postalo savršeno. S njim u sastavu izgubili smo tek jednu utakmicu, prvu finalnu u Omišu. Jednu jedinu. Skidam mu kapu.
Kad smo kod Tihe Novaka, požalio se da bi zbog ozljede koljena možda ovog ljeta čak mogao okončati karijeru. Ujedno kazao i da se jako bojao da u ponedjeljak u četvrtom dvoboju on i suigrači ne razočaraju navijače...
- Boli ga koljeno, ali bit će u redu, još je u dovoljno dobrom stanju da nastavi igrati. Ne bojim se uopće što se toga tiče. A strah, ne, ja ga nisam osjetio. Meni je frka bila u 9. kolu protiv Vrgorca kad smo mogli pasti na zadnje mjesto, pritisak je bio i u četvrtfinalu, opet protiv Vrgorca, jer se očekivalo da moramo proći, pa i u uzvratu s Novim vremenom u prepunoj “dvojci” Doma sportova jer nismo smjeli iznevjeriti navijače. No u finalu - ne! Finale je bila nagrada i već negdje ranije zapisana priča, jednostavno je moralo završiti na ovakav način. Ima Boga i on je rekao da je naše vrijeme došlo.
Koje ljude iz kluba treba posebno istaknuti na ovom trijumfalnom putu?
- Predsjednik Nikola Milojević, čovjek koji je izdržao sve pritiske tijekom sezone. Zatim Juraj Fabijanić, Sebastian Sobota i Domagoj Purgar, ljudi koji su napravili čuda u organizaciji utakmica i funkcioniranju cijelog kluba, na dispoziciji od 0 do 24. I moram spomenuti apsolutno sve volontere, njih desetak koji su stalno s nama i posao obavljaju kao pravi profesionalci. Volonteri su najveća vrijednost kluba. Nemamo problem pronaći ljude kad trebamo pomoć, oglasimo se i uvijek se jave i guštaju raditi za klub.
U novoj sezoni slijedi Liga prvaka. Jeste li već što kombinirali vezano uz momčad?
- Odmorit ćemo dan, dva pa podvući crtu, još se nismo ozbiljnije bavili kadrovskom križaljkom, imamo ideje, ali ima vremena, rano je. Prvi cilj je jasan, osvojili smo naslov prvaka i želimo ga i obraniti. Najveće pojačanje je što je momčad narasla. Nikad nisam bio za dovođenje stranaca, jer ne možemo dovesti one najkvalitetnije, puno je europskih liga u kojima su klubovi financijski moćniji od nas. Možeš dovesti mladog i odgajati ga, ali nijedan od tih mladića nije kvalitetniji od naših, tako da ni to nema smisla. A, recimo, naši Filip Novak, Mateo Mužar i Ante Piplica, još uvijek u budućnosti mogu biti na najbolji na svijetu. Ako dovedemo strance od 25-26 godina, njima ću zatvoriti prostor. Želimo li jednog dana na Final Four Lige prvaka, moramo se osloniti na naše, domaće igrače.
Ponašanje navijača u posljednjoj utakmici prvenstva je jedna od najvećih pobjeda kluba.
- U prvoj utakmici u Ciboni na parket su letjele pive i prvi koji su ostalim navijačima objasnili da se to ne radi su oni glavni navijači, najokorjeliji Boysi. I u ponedjeljak je na parket uletjela jedna čaša i to prazna. Rekli su “nema vrijeđanja” i nije ga bilo. Bila je prepuna dvorana, uzavrela atmosfera, ali apsolutno svima ugodna. To što su navijači napravili je fantazija. Vidite da se može s ljudima, samo treba s njima raditi i razgovarati. Ovako nešto je neopisivo, nikad nije bilo takve atmosfere. Navijanje iz sveg srca, dva i pol sata čiste pozitive, bez ikakvih negativnosti. I tu skidam kapu!
Đulvat ostaje i za sljedeću sezonu, ima motiva?
- Kako ne, tek sam počeo, jedino još razmišljam da se možda skinem u dres i opet zaigram...
Dobar je, ali bolje ne. Potegnut će mlađi plavi dečki umjesto njega, pokazali su da mogu.