Dok će se za šest dana navršiti točno 38 godina od "rođenja Čileanaca", na istome mjestu u noći s nedjelje na ponedjeljak se otvara audicija za nove Bobane, Šukere i Prosinečke. Zvone je pogodio u finalu, Šuker je na turniru isporučio šest pogodaka, a "Žuti" je iz Južne Amerike odletio sa Zlatnom loptom, s titulom najboljeg igrača Svjetskog prvenstva do 20 godina.

Vremenski stroj lansira nas prema 1987., kada se mlada reprezentacija Jugoslavije popela na svjetski krov u Čileu, trijumfom u finalu protiv Zapadne Njemačke nakon raspucavanja s bijele točke, a osim trojca iz uvoda, u tom su pohodu sudjelovala još tri bivša "vatrena": Igor Štimac, Dubravko Pavličić i Robert Jarni.

Kao nekad

Mjesto radnje bio je Estadio Nacional u Santiagu, glavnom gradu Čilea, a isto će zdanje u jedan sat iza ponoći ugostiti novo finale svjetske nogometne smotre u uzrastu do 20 godina, u "utakmici o kojoj nitko ne priča", u kojoj će se za naslov boriti Argentina i Maroko. Preselivši u kockasti dres, Boban, Prosinečki, Šuker, Štimac i Jarni prenijeli su naviku osvajanja medalja na svjetskim smotrama i u seniorsku konkurenciju jer su 11 godina kasnije ugrabili broncu u kultnom ljetu u Francuskoj. Iako su Prosinečkog u ovom stoljeću nasljeđivali Messi, Aguero i Pogba (čitaj: osvajači Zlatne lopte na ovom natjecanju), Mundijal do 20 godina trenutačno je u očitoj sjeni klupskih zbivanja.

Zašto? Iz jednostavnih razloga. Osim što se održava u nepopularnom terminu između rujna i listopada - zbog čega bi klubovi bili bez svojih najboljih, mladih karika bili u tri ili četiri utakmice - igrači koji naznače klasu već u toj dobi, ekspresno su učlanjeni u seniorske reprezentacije. Zbog kraće i bezbolnije stanke, ujedno, mladi su talenti proteklih dana igrali i u reprezentacijama do 21 godine, jer se, primjerice, ciklusi kvalifikacija u tom uzrastu preklapaju s ciklusima za seniorske reprezentacije, zbog čega je svjetska smotra za igrače do 20 godina s razlogom pala u drugi plan.

No, i u takvoj konstelaciji snaga, Argentinci su se osmi put dočepali finala, a u šest od sedam prethodnih navrata su osvajali zlato. Žele li novu "kantu" u kolekciji, "gaučosi" će u finalu morati svladati Maroko, mlade "lavove s Atlasa", koji su u polufinalu nokautirali vršnjake iz Francuske. Argentina je prvi od sedam naslova osvojila 1979. u Japanu, a na čelu te družine je bio "Mali zeleni", Diego Maradona, koji je u Japanu predvodio reprezentaciju do trijumfa u finalu protiv Sovjetskog Saveza.

Sarco vodio do finala

Na aktualnom turniru, pak, južnoameričku reprezentaciju s četiri pogotka predvodi Alejo Sarco, 19-godišnji napadač Bayer Leverkusena, čija vrijednost na Transfermarktu (800 tisuća eura) između redaka otkriva zašto su ga "apotekari" olako pustili na Svjetsko prvenstvo do 20 godina. Štoviše, Dylan Gorosito, 19-godišnji argentinski branič koji je isporučio tri asistencije na turniru, trenutačno je član druge momčadi Boce Juniors, a vrijedi 200 tisuća eura.

Ipak, Marokanci su i ovim rezultatom nanovo dokazali da su nogometna sila u usponu, čak i u ovakvoj, slabijoj konkurenciji. Nakon što su u Kataru prije tri godine zauzeli četvrto mjesto, poslije poraza od Hrvatske u borbi za broncu, sastav sa sjevera Afrike trenutačno je 12. na Fifinoj ljestvici, samo jedno mjesto ispod "vatrenih", ali kada je riječ o plesu milijuna, Marokanci prema Transfermarktu vrijede čak 120 milijuna eura više od Dalićevih izabranika...