Austrijska javnost, ne samo nogometna, popratila je vijest o odlasku Otta Barića na vrlo dostojanstven, gospodski način, koji ukazuje na silan respekt prema ovom trenerskom velikanu. Prelistavajući ovdašnje dnevne tiskovine i pregledavajući elektronske portale, nismo nigdje uočili da je ta tužna informacija izostavljena. Biranim riječima iskazano je izražavanje tuge, suosjećanje i isticanje sjajnih uspjeha koje je Ottek ostvario radeći u ovoj alpskoj zemlji. Njemu i njegovim djelima posvećeno je puno prostora u tiskanim i elektronskim medijima, a državna televizija ÖRF imala je i posebnu emisiju o hrvatskom stručnjaku. Kao da su se svi oni utrkivali tko će izabrati ljepše i toplije riječi o Otteku...
Prijateljski odnos
Osobno, htjeli smo čuti par njegovih bivših štićenika i suparnika. Izabrali smo Hansa Krankla, Andreasa Herzoga, bivše rapidlere, Herberta Prohasku, nogometaša 20. stoljeća u Austriji i nekadašnju zvijezdu bečke Austrije, zapravo igrača suparničkog tabora. Javio nam se i Adi Hütter, sadašnji trener Eintrachta iz Frankfurta, kojeg je Otto vodio u Salzburgu...
Hans Krankl nam je tužnog glasa govorio...
- Bio sam u Sky studiju, kao sukomentator utakmice, kad su nam priopćili tu žalosnu vijest. Bio je to strašan iznenadni udarac za mene, koji je izazvao i suze... Nisam mogao progovoriti... Žao mi je Otta, neizmjerno! Bio je veliki trener, jedan od najvećih s kojima sam radio u karijeri, od Rapida do Barcelone, reprezentacije. Uz Barića sam mnogo profitirao, igrački, i zahvalan sam mu do kraja života. Imali smo cijelo vrijeme respektabilan prijateljski odnos i redovito sam se radovao našim susretima. No, sad je gotovo, a sve zbog ove Scheisse korone...
I iz Andreasa Herzoga progovarala je tuga...
- Žalostan sam zbog smrti moga trenera Otta Barića. Inače, ne volim ovakve trenutke, ali to je život. Na početku moje nogometaške karijere Barić mi je bio trener u Rapidu i, da budem iskren, nisam baš bio presretan jer nisam uvijek i dovoljno igrao, a po mojim tadašnjim procjenama sam trebao. Poslije, kad je Otto bio izbornik Austrije, ja sam bio kapetan i naša je suradnja bila perfektna! Inače, radi se o jednom top treneru, vrhunskom, koji je nogometnu igru znao do pojedinosti. Imao je Barić posebnu osobnost i naziv, ta figura Otto Maximale, apsolutno paše uz njega. Svi mu ovdje u Austriji trebamo biti zahvalni koliko je uspjeha i slave ugradio u ovdašnji nogomet. Njegove zasluge su ogromne.
Dar za pronalazak igrača
Herbert Prohaska bio je veliki štovatelj Barićevih djela..
- Iznenadila me ta vijest, ali u ovo doba zahuktale, zle pandemije, ništa više nije iznenađujuće. Nogometna Austrija žali za Ottom Barićem, on je jedan od najvećih, najtrofejnijih sportskih stručnjaka koji su radili u našoj zemlji. Gdje god je radio, iza njega su ostajali samo tragovi uspješnosti. Znao je svaku nogometnu tajnu, svaki trik, znao je motivirati, napraviti taktiku, voditi utakmice, ali i oformiti momčad. Imao je nevjerojatan dar pronaći pravog igrača... Navest ću samo primjere Kranjčar, Bručić i Halilović, igrače vrhunske klase, s kojima je Barić sve rušio i osvajao mnoge naslove. S Rapidom je 1985. igrao finale europskog kupa, što je u to vrijeme za austrijski nogomet bilo ogromno čudo. Čudo je bilo i za velike nogometne nacije. Uistinu, respektiram njega i njegovu stručnost, uspjehe. Međutim, ja kao igrač bečke Austrije, a on kao trener bečkog Rapida, znali smo se i porječkati, no sve je to bilo u granicama fair-playa i u žaru borbe. Otto je bezuvjetno želio biti pobjednik! Mnoge je pobjede i ostvario, ali ga je posljednji protivnik svladao, na žalost nogometa i njegove obitelji, kojoj izražavam sućut.
Ni Adi Hütter nije skrivao šok...
- Iz medija sam saznao vijest o smrti Otta Barića, koja me je iznimno šokirala i potresla. Uz njega vežem svoje najveće i najuspješnije sportske trenutke. S njim smo uzeli prvo prvenstvo za Salzburg, ostvarili sudjelovanje u Ligi prvaka, kao i finale Kupa UEFA. Kad se sjetim Otta Barića, sjetim se čovjeka koji je znao kako ohrabriti momčad. On je bio umjetnik motivacije i vrhunski trener, koji je odlično znao čitati igru...