Plasman u Premiership bio je po klupskim idejama planiran za 2, možda 3 sezone, ali sve se poklopilo odmah u prvoj. I to kompliciranoj do boli, jer je ionako super teškom drilu Championshipa nadodana kalvarija sa pandemijom COVID-a 19. Dramatične posljednje minute posljednjeg kola, u kojima se lomila sudbina mnogih klubova, ostati će dubokim tragom i u njegovim memorijama. Dan poslije ovakvih pozitivnih stresova je najljepši. Kod trenera, kažu oni koji su to iskusili, to je najbolji dan, baš za užitak, jer ubrzo slijedi novi teret, pritisak i borba za pripremu borbe za viši rang. Kako ste na kraju sve to skupa preživjeli? - pitali smo Bilića u četvrtak oko 15 sati...
- Ha, kako, teško i dobro, iscrpljujuće ali i sa guštom! Pričao sam već kad sam krenuo u ovoj ligi kako sam svjestan kako je kompliciran Championship. To je liga posebnog šarma, jer ima niz velikih klubova ogromne tradicije, ali je i natjecanje koje je maraton. Stalno juriš i sve ti je teže, pa prevladaš krizu, pa opet padneš, i onda nađeš u sebi snagu da unatoč svim teretima, istrčiš kroz cilj. Presretan sam, naravno, svaka čast igračima i svima u klubu, svi su zaslužni za ovu sreću koju dijelimo sa našim navijačima.
Nije bilo neke fešte?
- Situacija je takva kakva je sa mjerama, ali opet, mi smo feštali malo na terenu, a igrači su otišli izvan stadiona gdje je bilo dosta naših fanova. Ja sam sa suradnicima otišao u svlačionicu i tamo smo se duže zadržali. To je neko pražnjenje ali i onaj gušt kad znaš da si uspio, pa ti sve lakše ide u vraćanju energije. Kasnije smo preselili u hotel gdje smo bili u karanteni, a gdje su igrači rezervirali jednu prostoriju ukoliko bi se imalo proslaviti. Mislim, nije to bila neka velika fešta, ali dečki su se malo mogli napokon opustiti. Bili smo mi treneri i neki ljudi iz kluba s njima, i to je to. Atmosfera odlična, moglo se lijepo razgovarati i uživati u trenutku. Doduše, ja sam brzo otišao doma. Pustio sam ih da budu u svom miru, što ću im tamo sada smetati. Spavanje? Nekako sam uhvatio par sati sna, ali tek toliko da mogu danas rješavati brdo stvari koje me čekaju.
Je li moglo i bez ovog dramatičnog foto finiša?
-Ha šta reći. To je u ovoj ligi nešto uobičajeno. Ne znam je li do izjednačenosti, garda momčadi koje sve jurišaju neovisno što im treba ili ne treba u nekoj utakmici, gdje igraju ili koliko su snažni suparnici. Respektira se suparnika, ali se u igri ne ferma nikog. Svi su motivirani i jure u svakoj utakmici po maksimum. Možda taj silni pritisak koji se stvori sputa igrače, možda neki teško podnose ogromne uloge koji su u điru. Svega može biti, no na kraju karakteri pokažu najbolje od sebe kada je najpotrebnije. Moja momčad je u izvanredno teškoj ligi, napornoj i zahtjevnoj pokazala veliko srce i trezvene pristupe. Zato smo na kraju nagrađeni fantastičnim doživljajem.
Jeste li pomislili u nekom trenutku da ste out?
- Nisam, jer dok god ima šanse uvijek se nadam uspjehu. Igrali smo dobro i nisam imao što zamjeriti igračima. Mogli smo na 2:1 u više navrata povisiti rezultat i riješiti sve, ali nismo bili precizni ili je njihov vratar bravurozno obranio. Ono, vodiš i skoro da si ljut što je samo 2-1, a onda iz ničega praktično dobiješ gol. Da je završilo i drugačije ne bih igračima kazao "a". Dali su sve od sebe, svaka im čast.
Osobito nam se dopala igrala Filipa Krovinovića. Taj momak drugačije "miluje i udara" loptu u odnosu na druge?
- Odigrao je odlično i jako mi je drago za njega. Filip je bio onakav kakav smo ga očekivali kad smo ga doveli. Igrač znanja i pouzdanosti, koji ti svojim potencijalima dopušta da mijenjaš sustav u igri bez da mijenjaš igrače, jer može igrati ofenzivnog veznog, drugu špicu, zadnjeg veznog, što treba.
Što sada slijedi?
- Uh, polako. Danas i sutra imam 'ludnicu' jer moram sve zaostale stvari riješiti, kako bih se za koji dan u miru otputio u Hrvatsku. Jedva čekam vidjeti familiju, prijatelje, malo odmoriti glavu, uhvatiti sunca i mora. Ništa nisam spremao jer nisam htio gatati, moglo se dogoditi da idemo u play-off pa opet novi rasporedi. Igračima je nužan odmor, barem tri tjedna, a bilo bi optimalno do 4 tjedna. Stvar je da ne znamo još kada starta nova sezona Premiershipa, pa je teško raditi detaljnije planove. Sa klupskim čelnicima ću se sastati sutra i protrest ćemo situaciju i načelno zauzeti neke stavove za dalje.
Imate iskustvo Premiershipa sa West Hamom. Što treba ovoj momčadi da mirno plovi u prvoj diviziji?
- Imamo mi već sada dosta dobru situaciju. Znate, lani kad su ušli u ligu, tri novaka su imali različiti pristup. Jedan je klub ostao sa više manje istim kadrom i uvjerljivo je sada ispao. Drugi je zadržao veći dio kadra i onda ga nadopunio sa nekoliko ciljanih pojačanja. Oni su ostvarili sredinu tablice i mirno prvenstvo. Treći je kupio praktično novu momčad i sada je još uvijek na rubu da li će ispasti ili ostati. To nam sugerira neke odrednice, odnosno da nisu dobri ekstremi, nego neka sredina pristupa. Moramo vidjeti što će biti sa posuđenim igračima, ali ukupno gledano imamo dovoljnu širinu kadra i ono što ćemo dovoditi treba, recimo 4-5 igrača, biti ona razina kvalitete koja će ojačati aktualne igrače i nama kao trenerima olakšati da cijeloj momčadi podižemo vrijednost, i za Premiership. Sa klubom ćemo se sve dogovoriti i uvjeren sam da ćemo napraviti dobar posao.
Sada kada ste zgotovili ovaj posao, jedan od najboljih u vašoj karijeri, možete se pohvaliti i time da ste klubu osigurali najmanje 200 milijuna funti?
- Nisam ja nego svi zajedno, počevši od igrača do svih zaposlenih. Samo se tako može uspjeti, kada je cijeli klub kompaktan. Naravno da ulaz u Premiership mijenja supstance, materijalno dobivate više godina čvrste stabilnosti. To je najmanji iznos koji garantira ulazak. Ovdje svaki novak u ligi dobije 100 milijuna, a ako mu se dogodi da odmah ispadne, ima osigurano još ukupno 100 milijuna kroz tri godine da se prevlada kriza zbog ispadanja. No, ako se ostane, onda je to svake godine još po 100 milijuna i jasno je koliko to znači klubovima. Meni je posebno drago, pogotovo zbog svih muka koje je donijela korona i našem klubu, i zbog zaposlenika, da ćemo biti u stabilnoj situaciji te da se možemo maksimalno posvetiti poslu.
Ugovor?
- Kada sam došao potpisao sam na dvije godine, oni su htjeli tri, ali ostavio sam opciju na dvije. Ionako ti ugovor malo znači u odnosu na ono kako radiš, koje rezultate imaš, koliko su zadovoljni s tobom. Meni je u WBA izvanredno i neovisno o još jednoj godini ugovora, ili više, kako god, osjećam čvrstu vezu sa klubom i okruženjem.
Što vam je kazao fan WBA Ivanišević?
- Ha, Goran ka' Goran, iskren, otvoren u emocijama, baš je bio sretan što smo uspjeli. Kako smo mi živjeli njegovu dramatičnu borbu za 'onaj' Wimbledon, tako je on sada mogao osjetiti kako je teško gledati sa strane i proživljavati finiš hoće li otići na ovu ili onu stranu. Zato, teže je, ali se više gušta.