Veliko je bilo slavlje u Melbourneu, stigao je trofej u vitrinu Victoryja, trofej pobjednika Kupa. Ivan Kelava na vratima, pehar u rukama, slavlje s navijačima, prvi mu je to naslov od odlaska iz Dinama prije devet godina.
- Slavili smo, malo se opustili, ovaj nam trofej puno znači. Imali smo gromoglasnu podršku naših navijača, Melbourne Victory najpopularniji je i najveći klub u Australiji, s više od 20 tisuća članova - javio se Kelava iz Melbournea nakon pobjede nad Central Coast Marinersima (2:1) u finalu Kupa.
No, da se vratimo na početak... Kako je Kelava uopće dospio u Australiju, nije to baš česta destinacija naših nogometaša, pogotovo ne u ovo surovo doba pandemije i ograničenja?
- Dakle, trener Melbournea je Tony Popovic, legendarni australski nogometaš hrvatski korijena. On mi je bio trener u Grčkoj i kad je otišao od tamo i dobio poziv da preuzme Victory pitao me želim li s njime. Nakon konzultacija s obitelji, prijateljima i nekim igračima koji su imali iskustvo igranja u Australiji, odlučio sam doći ovdje, iskušati nešto novo. I nisam pogriješio. Ne mogu čak reći niti da je Australija nadmašila moja očekivanja, baš je sve onako kako sam očekivao jer sam bio prije dolaska dobro upoznat s onime što me čeka. Odlično mi je, vrlo brzo sam se prilagodio na ovdašnji način života, na nogomet, jedino mi nedostaje obitelj.
Melbourne Victory, da ne bi bilo zabune, nema veze s nekadašnjom Croatijom iz Melbournea, to je sasvim drugi klub.
- Bivša Croatia danas je klub Melbourne Knights. Ovdje je sustav natjecanja sličan američkom, elitna A-liga, u kojoj smo i mi, zatvorena je i nema ispadanja. A ispod toga su lige po regijama, koje su prohodne, iz kojih se ispada i prelazi u viši rang. Tamo igraju Knightsi.
Da se iz A-lige može ispasti, Victory sad ne bi bio u tom rangu.
- Prošle sezone naš je klub završio na zadnjem mjestu i tada je došao Tony Popovic i sve okrenuo. Eto, sad smo uz dvije utakmice manje treći na ljestvici, a uspjeli smo osvojiti Kup i to tako što smo krenuli kroz kvalifikacije, a to je natjecanje u kojemu sudjeluje više od 700 klubova. Veliki je to uspjeh, a Tony Popovic je pokazao kakav je trener.
Onda je Kelava dodatno nahvalio aktualnog šefa...
- Možda će nekome zvučati neobično, ali mogu reći da je to najbolji trener koji me trenirao u karijeri. On je kompletan "paket". I sjajan trener i sjajan psiholog, točno zna kako pristupiti svakom igraču individualno, zna kako napraviti atmosferu. To se i vidi na rezultatima. U Australiji svaki klub ima pravo na pet stranaca, a on je odlučio jedno mjesto potrošiti na mene, na golmana, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan.
Inače, Victory je klub u kojemu ima još naših ljudi.
- Generalno je nogomet u Australiji sport kojim se većinom bave potomci doseljenika. Kod nas je osim Popovica i Matthew Spiranovic, sjećate se, to je igrač koji je svojedobno bio i na meti hrvatske reprezentacije, a sportski direktor nam je John Didulica, brat bivšeg golmana Joeyja. Čuo sam se i Joeyjem, dogovorili smo se da ćemo se i vidjeti, porazgovarati o svemu. Ima i dosta igrača grčkih korijena, kao i iz drugih krajeva svijeta. Susreo sam čak i jednog našeg čovjeka, kojega sam upoznao kad sam s Dinamom 2004. bio u Adelaideu, sad smo se opet povezali i u kontaktu smo. Dojmilo me se koliko su svi ti naši ljudi na usluzi, pomoći će štogod trebaš, uvijek su dostupni.
Tako je Kelava doživio nešto što nije mogao ni očekivati. Tko bi ikad rekao da će ga put navesti u Australiju jer prije otprilike dvije godine već je jednom nogom bio u nogometnoj mirovini, praktično je odlučio završiti karijeru.
- Istina, kad sam u Interu iz Zaprešića bio u drugom planu, izvan momčadi i trenirao odvojeno, već sam razmišljao o umirovljenju. Upisao sam i Akademiju HNS-a, gledao prema trenerskom poslu. Onda je stigla ponuda s Cipra i rekoh sam sebi "idem probati još jednom, pa što bude". Tamo sam branio, pa otišao u Grčku, sad u Australiju. Da, tko bi ikad rekao, ali takav je život, takav je nogomet. Što će biti dalje ne znam, ovdje sam potpisao na dvije godine, zasad mi je super, uživam, fizički se nikad nisam osjećao bolje u karijeri. Nema zezancije sa šefom, pazi na svaki detalj, moramo svi biti potpuno spremni.
Igrao je Ligu prvaka s Dinamom, a sad bi mogao zaigrati i azijsku Ligu prvaka. Na putu do tog dosega stoji jedan velikan.
- U ožujku ćemo igrati kvalifikacije protiv Vissel Kobea za koji igra Iniesta. Jedna utakmica na neutralnom terenu u Japanu, protiv japanskog kluba, ha-ha. Ambicije su nam visoke, prije svega želimo se vratiti u sam ligaški vrh, osvojiti naslov. Na dobrom smo putu.
Još jedna zanimljivost - trofej za najboljeg igrača utakmice finala Kupa zove se "Mark Viduka".
- Najbolji igrač susreta dobije medalju s njegovim imenom. Viduka je ovdje i danas najpopularniji igrač, iznad svih, iako, cijela ta generacija koja se 2006. plasirala na SP uživa posebno poštovanje. Zovu ih spasiteljima australskog nogometa.