Fran Tudor izabran je za najboljeg obrambenog igrača poljske lige. Njegov Rakow osvojio je prvi povijesni naslov prvaka Poljske, nakon što je prije toga uzeo dva Kupa i Superkupa, a on je odigrao odličnu sezonu kao desni bočni ili desni stoper. Dao je dva gola i imao sedam asistencija u prvenstvu.
- To je priznanje mojih dobrih igara i definitivno mi puno znači. I prošle godine sam bio nominiran, tada nisam osvojio. To je ujedno i poštivanje klupskih rezultata - kazao nam je Tudor, koji tri i pol godine nosi dres Rakowa, a protekle zime još jednom mu se povezao put s nekadašnjim suigračem iz Hajduka Josipom Juranovićem. Zvao ga je njemački bundesligaš Union Berlin, prvo njega, a tek potom Juranovića, međutim, Rakow je odbio ponudu od dva milijuna eura.
Nisu željeli ni pregovarati
- Klub je želio da ostanem kako bismo bili prvaci. Uspjeli smo u tome, naša je titula prirodan korak, stekli smo iskustvo koje nam je pomoglo da u nekim utakmicama zabijemo ključne golove. Prezadovoljni smo i presretni što smo ispisali povijest poljskog nogometa. Točno je da sam dobio ponudu na zimu, prije nego što je Juranović otišao tamo iz Celtica. Prvo su htjeli mene, kad nisu mogli uzeli su njega. Ne želim da ispadne kako sam arogantan da sam ja bio prvi, a on drugi, vjerujem da su ciljali na mene zato što sam bio jeftinija i u tom smislu isplativija opcija. Kada me Rakow nije želio prodati, okrenuli su se drugom rješenju. Moj klub je rekao kako nema namjeru niti pregovarati.
Je li vam to u redu?
- Na kraju je ispalo dobro, budući da smo prvaci, iako to je za mene bila životna prilika da zaigram u ligi Petice. Glupo je da sada govorim kako sam propustio šansu, iako ispada tako. Međutim, profesionalac sam, sretan sam u Rakowu, dali su mi novi ugovor da mi financijski kompenziraju što sam ostao, ali cilj mi je i dalje napraviti korak naprijed. Zato sam izrazio želju u klubu da bih ovoga ljeta volio transfer u ligu Petice. Htio bih učiniti nešto i na toj razini. Vidjet ćemo što će biti...
Union Berlin je ušao u Ligu prvaka, Rakow čekaju kvalifikacije... Juranović zabija slobodnjake, a i Tudor je dao gol iz slobodnog udarca. Juranović je reprezentativac, Union Berlin ga je kupio kao brončanoga na Svjetskom prvenstvu u Kataru, po Transfermarktu morao ga je platiti 8,5 milijuna eura...
- Nisam u kontaktu s njim, svaki je otišao na svoju stranu, s nekim se čujete malo rjeđe, s nekim češće.
Zagrebački trojac
Vratili smo ga u povijest, na početak 2015. godine, kada su zajedno u Hajduk stigla trojica Zagrepčana - Toma Bašić, Josip Juranović i on.
- Poznavali smo se sa zagrebačkih terena, Toma i ja smo bili u Zagrebu, a Josip u Dubravi. Lijepo je kasnije vidjeti kolege s kojima si igrao kao klinac, a sada ih sretneš negdje u Europi kao nogometaše. Primjerice, Kolar je također ovdje u Poljskoj, a bio je i Tibor Halilović, koji je sada u nizozemskom Heerenveenu.
Iako je Juranović bio veznjak, u Splitu je postao desni bek i borili ste se za iste pozicije na boku.
- Ja sam prvo igrao klasični krilo, a kasnije se spustio na beka, pa u Rakowu i na stopera. U nekim situacijama smo se baš natjecali za mjesto u momčadi kao kod trenera Carilla, jer smo obojica bili bekovi, kod nekih drugih sam ja igrao krilo, kao kod Pušnika. Nekome se poslože kockice, njemu se to dogodilo, meni nije, potrebno je imati dobru formu i timing, zato je on u reprezentaciji, a ja nisam. Ni ne obazirem se više na to, nego gledam svoje igre, što bude, bit će.
Novinari vas pitaju nadate li se možda pozivu izbornika Dalića. U 28. godini na vrhuncu ste karijere.
- Nadam li se? Koncentriran sam na svoje igre, ne čekam kada će izbornik objaviti popis i hoće li na njemu biti moje ime. Nikad me nitko nije kontaktirao, nemam prevelike nade. Ne vidim zašto bi bio problem što igram u Poljskoj, Juranović je bio pozvan iz Legije kada je bila prvak, sad je Rakow prvak. Ako netko ne prati prvenstvo Poljske neka pogleda, nije to loša liga. Nažalost, krećemo od prvog pretkola u Europi zbog slabog koeficijenta. Dvaput smo ispali u završnom pretkolu Konferencijske lige. Ulaganje su velika, prvenstvo Poljske će se samo razvijati.
Fran Tudor je najbolji obrambeni igrač poljskog prvenstva ove sezone, a bio je u konkurenciji i za najboljeg općenito, no to je pripalo poljskom reprezentativcu Kamilu Grosickom. Razlika je što za prva imena po pozicijama glasaju novinari, a za generalno igrača lige pridodaju se i glasovi navijača, koji su presudili u korist domaće zvijezde, člana Pogona iz Szczecina, četvrtog na prvenstvenoj ljestvici.
Czestochowa je miran grad, jeste li ga okrenuli naglavce posljednjih tjedana, nakon što ste osvojili titulu?
- Je, ljudi su se počeli više zanimati za nogomet, imati više poštovanja, jer kod njih je speedway prvi sport, a općenito je tih grad, više-manje svetište, iako je relativno velik, jer ima 220 tisuća stanovnika. I mi igrači smo se mogli opustiti, bilo je više slavlja, baš je bilo lijepo.
Europska skupina
Vjerojatno niste očekivali da će godine u Rakowu biti s toliko trofeja, jer dotad klub ništa nije osvojio?
- Nisam, naravno, iako znao sam da će put biti uzlazan. Kada sam dolazio prikazali su mi njihov projekt i upoznali s vlasnikom koji ima puno novca. Možda sam im čak bio prva investicija. Očekivao sam rast u rezultatima na tablici, ali nikako trofeje. Imali smo dva druga mjesta, pa sada prvo. Čovjek bi rekao da samo Lech i Legia to mogu raditi u kontinuitetu.
Što još želite u karijeri?
- Volio bih zaigrati u skupini europskog natjecanja, mislim da sam 5-6 puta ispao u četvrtom pretkolu, s Hajdukom i Rakowom. Isto tako, volio bih transfer u ligu Petice.