Poljska liga završava 21. svibnja, a dva dana kasnije je gala priredba u Varšavi, dijele se priznanja za najbolje u sezoni. Antonio Milić očekuje da se biti tamo...

- Po statistikama sam najbolji obrambeni igrač prvenstva i velike su šanse da me takvim proglase. Pogotovo što nema tko drugi dobiti nagradu iz Lecha, ja sam najozbiljniji kandidat. Španjolac Ivan Lopez iz Rakowa najbolji je igrač i strijelac, a netko mora dobiti i iz našeg kluba - govori Milić koji se prometnuo u najčvršću kariku ekipe koja zajedno s Rakowom u završna tri kola rješava pitanja naslova prvaka.

Nakon finala Kupa u Varšavi gdje su poraženi od istog rivala 3:1 potegnuli smo da Poznanja. Tamo smo se našli s Milićem...

- Gorak je okus. Boli poraz, bilo je veliko razočaranje i tuga. Oni su se bolje postavili i pametnije.

Nedostajala je podrška

Što vas je sputalo?

- Nismo ušli u utakmicu na kvalitetan način, dogodile su se dvije individualne pogreške nakon kojih smo primili golove. Morali smo se čupati, ali nije bilo dovoljno da se iščupamo. Bili su agresivniji, znaju kako se postaviti protiv nas. Koristili su naše slabe točke na najbolji mogući način.

NurPhoto via AFP

Mnogi se slažu kako nije normalno da se navijačima ne dopuste zastave i transparenti veći od dva puta jedan i pol metar, no kako ste doživjeli konačnu odluku vaših ultrasa da zbog toga ostanu ispod tribine te ste morali igrati bez njihove potpore. Ta su zbivanja mnogi poljski mediji okarakterizirali skandalom finala.

- Da se razumijemo, nismo izgubili zato što nije bilo navijača, ali potrebna nam je podrška. Nije isti naboj kad je tribina prazna i kad iza tebe stoji 20 tisuća ljudi. Oni su ostali kod svojih principa.

Milić je završio s ozljedom zadnje lože, pitanje je koliko će ga omesti za dalje. Kod njega je Tomislav Buljan, rođak i fizioterapeut koji radi i u hrvatskoj U-21 vrsti, a inače se brine za Osijekove Nejašmića i Caktaša zbog čega se iz Splita preselio u grad na Dravi.

- Radimo skupa godinama, pomaže mi da budem spreman. U drugom poluvremenu sam se jedva izvukao što se tiče zadnje lože, nadam se da ću moći pomoći ekipu u završnici sezone. Osjećam još blagu bol...

Pritisak je ogroman

U prvenstvu je ove sezone dao četiri gola, neki su donosili pobjede u finišu. I sad je išao u napad, ali...

- Pokušao sam. Imao sam dvije situacije u kojima sam možda mogao reagirati bolje. Čestitam Rakowu, ali nadam se da će u prvenstvu ishod biti drugačiji. Razgovarao sam s Franom Tudorom, imaju težak raspored, bit će otvoreno do kraja.

Vidimo na primjeru HNL-a da se teško boriti se za naslov ekipama koje nemaju šampionski gard ili kvalitetu.

- Pritisak je veliki, ako izgubiš utakmicu puno toga krene naopako, a kad nisi u dobroj poziciji instinktivno želiš što prije zabiti gol. To rezultira da na krivi način igramo i sve postaje još gore. Lech je 2022. obilježio stotinu godina kluba i san je naslov prvaka. Izgubili smo prednost, ali dobijemo li sve tri završne utakmice jako je velika vjerojatnost da ćemo izaći kao pobjednici. S titulom. Iako nije sve na nama. Svoju sezoni već bih sada ocijenio jako, jako dobrom. Iz utakmice u utakmicu igram na vrlo visokom nivou. Kao i cijela ekipa u obrani jer primili smo znatno manje golova nego ostali klubovi.

Znači li to da ostajete u Lechu ili vaš menadžer Marko Naletilić već nudi druge opcije?

- Iznimno sam zadovoljan ovdje, ide nam jako dobro jer napravljen je veliki iskorak u odnosu na proteklu sezonu. Opet, u nogometu nikad ne znate što se može dogoditi.

Serie A mi je cilj

Ima li liga u kojoj biste se voljeli okušati?

- Najveći sam mi je uvijek bila Italija. Ipak sam defenzivac, volim taktiku i način na koji oni treniraju i igraju obranu. To je po meni najljepša liga. Stil igre i način razmišljanja me mame...

Bili ste među Vatrenima pod Zlatkom Dalićem, no dugo vas nije zvao...

- Na meni je samo da igram. Siguran sam da stožer prati poljsku ligu jer i Juranović je iz Poljske stigao do reprezentacije. Ako budem zdrav sve je moguće, nisam izgubio nadu. Svaki igrač koji je pravi tome se nada. Na meni je da pokažem da sam taj. Većinom sam u reprezentativnim selekcijama igrao lijevog beka, a ne stopera što je moja pozicija. Napokon sad uživam što to stalno i dobro igram.

Kako vidite hrvatsku skupinu u Kataru a Svjetskom prvenstvu?

- Teška je, no Hrvatska je jako dobra reprezentacija i ima velike šanse proći dalje.

Jeste li dosegnuli igrački maksimum ili mislite da možete i dalje napredovati?

- Svaki igrač uvijek može bolje u svakom smislu. Analiziram samoga sebe, vidim da mogu u nekim detaljima bolje reagirati, no zadovoljan sam načinom na koji igram i koliko sam spreman.

Iz toga je došao i gol petom u sedmoj minuti sudačke nadoknade s Wislom.
- Nikad prije nisam zabio petom, kažu mi ljudi da sam iznenadio suigrače. Još me ne poznaju - smije se Milić.