Luka Ivanušec

 RONALD GORSIC/CROPIX
ODLUKA KARIJERE

Bivši izbornik Hrvatske otkrio: ‘Nagovarao sam Luku Ivanušeca da se ostavi velikog nogometa, ali...‘

‘Tada se moglo zaraditi 15-ak tisuća eura godišnje. Sad Luka zarađuje stotine tisuća eura...‘
Piše: Predrag JurišićObjavljeno: 04. prosinac 2021. 10:00

Futsal i mali nogomet nisu baš najbolji prijatelji, najveća je razlika što se futsal igra sa četvoricom igrača na terenu i vratarom, dok je u malom nogometu jedan igrač više na parketu. Turnir Kutija šibica neprijeporno je sinonim za mali nogomet, iako i brojni igrači futsala sudjeluju na ovom prestižnom natjecanju, koje ove godine slavi pola stoljeća postojanja.

Dva puta na Kutiji

Nekadašnji izbornik hrvatske futsal reprezentacije, Mato Stanković, u dva je navrata vodio momčad na Kutiji šibica...

- Bilo je to 2003. i 2004. godine, u oba sam navrata vodio momčad MNK Split Gašperov, imali smo već tada zapažene rezultate u futsalu, bili smo višestruki državni prvaci, ali na Kutiji smo oba puta ispali u 1. kolu! Neki su nam čak davali ulogu favorita, ali već smo na startu bili “pometeni”. I onda smo odustali od Kutije, to je bio posve drugi sport u odnosu na futsal. Međutim, sad su se vremena promijenila i igrači futsala priviknuli su se na drukčija pravila i uvjete igre, pa je sad teško pobijediti neku futsal momčad na Kutiji. Što se, uostalom, posljednjih godina vidi i po osvajačima Kutije, u tim momčadima nositelji igre baš su dečki iz futsala – kaže Stanković.

image
TONCI PLAZIBAT/CROPIX

Stalne bitke

Zašto se futsal i Kutija ne vole?

- Eh... To su dugogodišnje bitke i u njima je u pravilu futsal gubio! Jer, nastup na Kutiji je, osim prestiža, igračima donosio i financijsku korist u tih mjesec dana. Mi smo u MNK Split imali ozbiljnog sponzora koji je zahtijevao da pod njegovim imenom igramo na Kutiji, međutim naši su igrači već ranije dogovorili da će igrati za druge momčadi koje su im ponudile dobre financijske uvjete! Organizatori Kutije bili su zadovoljni takvim raspletima, jer se niz kvalitetnih igrača iz futsal klubova raspršilo po brojnim turnirskim momčadima. Ali, nama je to bio veliki problem, nije bio ispoštivan stalni sponzor i u klubu je nastao “pakao”, pa je potom odlučeno kako igrači moraju potpisati klauzulu ugovora da će na Kutiji igrati za momčad svog tehničkog sponzora u futsalu - kaže Stanković i nastavlja:

- Nadalje, znalo se dogoditi da igrači futsala otkažu reprezentativne obveze i ostanu igrati na Kutiji! Moja prva utakmica kao izbornika reprezentacije bilo je u Azerbajdžanu u kvalifikacijama za Euro. I uoči puta, jedan od igrača otkazao je nastup zbog ozljede. A kad smo se vratili, gledali smo ga na malom ekranu kako igra na Kutiji! Ili drugi primjer: neki igrači, poput Tihomira Novaka i Žarka Luketina, nisu putovali na turneju po Kini i Japanu, jer je bila organizirana u prosincu, u vrijeme kad se igrala Kutija! A bilo je bome i ljubomore na Kutiju. Jednom je hrvatska futsal reprezentacija igrala četvrtfinale na Euru, a HTV nije prenosio našu utakmicu, nego Kutiju! I onda vidiš i shvatiš da je takav “rat” unaprijed izgubljen i jednostavno moliš Boga da futsal nema nikakvih natjecanja u prosincu, u vrijeme kad se igra Kutija...

image
PEDJA MILOSAVLJEVIC/CROPIX

Najbolji su uvijek tu

I to je svakako dokaz snage turnira s 50-godišnjom tradicijom?

- Naravno, baš sam to želio reći! Bez obzira na sve okolnosti, Kutija je uvijek nalazila način da najbolji igrači budu sudionici tog turnira. Nekim je igračima Kutija doista bila važnija od reprezentacije – zaključio je Stanković.

'Nagovarao sam Ivanušeca da postane profesionalac u futsalu...'

Otkrio nam je Stanković i zanimljivu anegdotu u svezi “dinamovca” Luke Ivanušeca:

- Prije šest-sedam godina, nagovarao sam Luku Ivanušeca da se ostavi velikoga nogometa i da napravi profesionalnu karijeru u futsalu! Igrao je futsal za MNK Ljubešćica, bio je i juniorski reprezentativac Hrvatske u futsalu. I kad sam ga vidio, oduševio sam se njegovim znanjem i motorikom, Luka je baš idealan igrač za futsal! Nagovarao sam ga da profesionalno preseli u futsal, u kojem se tada moglo zaraditi 15-ak tisuća eura godišnje, ali nije me poslušao. Na sreću, jer sad zarađuje stotine tisuća eura godišnje i pred njim je velika i uspješna karijera u velikom nogometu – smatra Stanković.

Trener za “specijalne zadatke”

U svojoj je trenerskoj karijeri Stanković pred sobom uvijek imao velike izazove...

- Tako mi je valjda bilo suđeno, čovjek sam za “specijalne zadatke”! Moj prvi trenerski posao u futsalu bio je 2000. godine, kad sam preuzeo MNK Split, nije bilo sponzora, a klub su napustili najbolji igrači. Šest godina kasnije postao sam izbornik Libije, koja tada nije imala ni ligu, kamoli nacionalnu selekciju! Igrače sam doslovno skupljao na ulici... Nadalje, hrvatski sam izbornik postao 2010. godine, naša je selekcija tada bila u rezultatskom i organizacijskom kolapsu, čak 12 godina nije nastupila na velikom natjecanju. Tri godine kasnije, paralelno s reprezentacijom, vodio sam i MNK Split Tommy, koji je bio u Drugoj ligi. I sad počinjem od nule sa ženama u Saudijskoj Arabiji. Bez lažne skromnosti, na svakom sam tom poslu ostvario odlične rezultate – kaže Stanković.

Linker
29. siječanj 2022 00:18