Bio je prvo igrač, Vrapča pa i Intera, između ostalih, onda se prebacio na futsal, gdje je postao i reprezentativcem, a zatim se posvetio suđenju, i tamo, kako kaže - pronašao sebe.
Sudio je "veliki nogomet", bio je dio sudačke organizacije u HNL-u, ali karijeru je napravio kao arbitar u svijetu futsala, gdje je, konačno, proglašen najboljim svjetskim sucem malog nogometa u 2010. godini, da bi 2015. otišao u zasluženu mirovinu. Njegovo je ime Danijel Janošević. Taj Zagrepčanin, rođen 1971. godine, međutim, nije na ove stranice doletio slučajno.
Naime, u jeku sudačke krize koja trese hrvatski nogomet, Janošević je otvoreno na društvenim mržama reagirao na jednu opasku kako je ključni problem "VAR leaksa" tajming objave. "Kao sudac s imenom i prezimenom smatram da je tajming nebitan, već je bitan sadržaj VAR objava, kao i činjenica da se radi o najboljoj stvari koja se mogla dogoditi kako bi se suđenje napokon "očistilo" i postalo bolje!", napisao je Janošević, zbog čega smo i odlučili dati mu širi prostor da pojasni svoje teze. Držimo, naime, da je njegov refleks bio primjeren i iskren, rijedak u svijetu HR-suđenja.
Gdine. Janošević, zašto ste tako reagirali?
- Iz vrlo jednostavnog razloga što mislim da se fokus baca na klupske interese puštanja spornih materijala, umjesto na samu esenciju: hrvatsko suđenje vapi za preobrazbom u ustanovu kojoj će javnost vjerovati, i u svjetlu toga ovo može, treba, pa i mora biti prijelomna točka. Ako neki, ključni ljudi to ne shvaćaju, onda smo u velikom problemu.
Kako to mislite?
- Bio sam dio toga svijeta, prošao sito i rešeto dok nisam dosegao i svjetsku reputaciju kao sudac na futsal sceni, sudeći svjetska i europska prvenstva, završnice elitnih klupskih natjecanja, što govorim samo kako bih dao uvid da nisam "no name" lik, a kroz sva ta iskustva stigao sam ipak kao dio hrvatskog nogometa, odnosno sudačke scene. U kojoj, bez sumnje djeluje velik broj kvalitetnih ljudi, ali gdje stanuje i mali milijun problema koje kao da ne želimo adekvatno riješiti. Odnosno, kao da namjerno žmirimo, očekujući da će se stvari riješiti same od sebe. A neće, to dokazuje konačno i povijest suđenja na ovim prostorima.
Možemo li malo konkretnije?
- Prije svega, krenuo bih od "svoga" futsal svijeta, koji je usko vezan i uz "veliki" nogomet. I u tom za javnost skrivenijem kutku arbitraže, postoje problemi. Ja sam, recimo, nakon aktivne karijere ušao u sustav kontrolora i instruktora, gdje sam, nastavno na iskustvo, želio pomoći, međutim, naišao sam na zid. Tome zidu ime je - Ivan Novak. Iako sam imao ideje kako pobooljšati sustav te, temeljno, napraviti niz akcija kako bismo riješili akutni problem ne samo hrvatske, već europske scene broja sudaca, koja strahovito opada.
Činjenica je da je cijela organizacija kompromitirana poviješću, ljudima koji i dalje sjede ponad njih, poput Kulušića ili Šprajcera, a da se fundamentalno nije riješio problem
Nažalost, u niz navrata bio sam odbijen, te zaobiđen, premda nisam dobio adekvatnu poruku zašto je tome tako. Moj problem, dakle, temeljio se na "problemu" koji je gdin. Novak imao sa mnom. A taj problem definitivno nije stvar znanja, već neke osobne agende, koju dotični ima protiv mene. Slijedom godina, spoznao sam kako gdin. Novak uživa povjerenje struktura i koje koristi čak i za svoju korist, ne mareći pritom previše o statusu suđenja ili napretku cijele organizacije. Ne želim o tome javno, ali volio bih kada bi mi se odgovorni javili jer postoji cijeli niz nepravilnosti, kao i koristoljublja o kojima imam dokaze.
Po vama, dakle, delegat sudaca u Prvoj HNL Ivan Novak je čovjek iz sjene?
- On je čovjek za sve sustave, i danas vrlo dobro zna kako se postaviti i dirigirati cijelom situacijom. Moje mišljenje osnovano je, dakle, na temelju dugog i opsežnog sudjelovanja u kompletnoj sudačkoj organizaciji. Smatram da i danas postoji izuzetan prostor za napredak, držim da se zanemaruje probitak novih lica, a dosta je toga svedeno na "veze i poznanstva". Ako ćemo najiskrenije, potez vodstva HNS-a da za finiš sezone uvede strane suce najeklatantniji je dokaz poraza Sudačke komisije. To je činjenično tako.
Mislite da je Kustić time "osudio" Komisiju na čelu s Marićem?
- Prije svega, smatram da je Bruno Marić u velikoj ambiciji i imao dobre namjere, no trebao je bolje procijeniti svoju prošlost, koja mu je oduzela moment "clean starta", ali ujedno mislim da Marić kao jedinka ne može biti jedini krivac. Činjenica je da je cijela organizacija kompromitirana poviješću, ljudima koji i dalje sjede ponad njih, poput Kulušića ili Šprajcera, a da se fundamentalno nije riješio problem. Nije populizam, konačno, reći da je zadnji naš sudac na elitnoj razini bio Matovinović 1982. To je fakt. Zašto nitko nije u stanju posuti se pepelom?
Je li strani povjerenik rješenje?
- Odluka ne samo o stranim sucima, već da se u priču uključe Čeferin i lada Rojc, daje mi za pravo da napokon ne razmišljamo na način "drš‘te lopova", već da se uhvatimo posla: edukaciji, inauguraciji, traženju i stavljanju na listu mladih koji imaju čisti integritet, talent i volju za rad. Ako je doista tome tako, bez figa u džepu, onda bezdvojbeno s obzirom na njen rad i posvećenost, mislim da je Lada Rojc osoba koja može napokon pokrenuti sudačku organizaciju, očistiti redove i stvoriti platformu na kojoj nećemo čekati 40 i kusur godina suca međunarodnog značaja, kojeg, ruku na rce, imaju baš sve države u našoj okolini.