Veterani NK Zagreba otvorili su dopisnu akademiju. Pišu, upozoravaju, kume i mole gradske čelnike i pročelnike da spriječe uništenje stogodišnjeg kluba koji nestaje u “bespućima suvremene zbilje”. Odgovora nema. Ni pisma ni razglednice, čak ni SMS poruka. Predsjednik Gradske skupštine nije sportski tip, Đulić koji je zadužen za sport je neupućen i nezainteresiran da ih primi, od ZNS-a i nekadašnjeg ZŠS-a nisu drugo ni očekivali, iako je ZNS odavno uselio u kancelarije kluba iz Kranjčevićeve.
Na kraju razočarani, ali ne obeshrabreni pišu otvoreno pismo gradonačelniku da ne ispadne kako gradonačelniku nema tko da piše. A pitanja na koja traže odgovor nisu uopće teška. Poznata su svakom građaninu koji je bar jednom bio u Ulici pjesnika. Pitaju: Je li moguće da ništa ne možete učiniti za spas nogometnog kluba, sa sjajnom tradicijom i slavnim imenima, kojeg nisu iseljavali ni za vrijeme austrougarske vlasti, dviju Jugoslavija i sad kad je stigla “Lijepa naša” nema mu spasa? Umjesto da iselite i katapultirate uzurpatora, koji je dobio klub kao nagradu, igračku, doveo ga od prvaka do petoligaša, vi klubu uzimate kamp i stadion.
Kamp u Veslačkoj napravljen je za vrijeme gradonačelnice M. Dropulić za pristanak kluba na selidbu na nikad izgrađeni stadion na Jarunu. Je li moguće da tada nisu postojale koncesije - Bandićeva izmišljotina - da nekome tko stotinu godina ima i koristi stadion, daješ pravo korištenja na četiri ili pet godina. Tako je klubove prisiljavao na poslušnost i mogućnost uzimanja igrališta za gradnje nebodera saveznicima u korupciji. Sad, predsjednik, vlasnik nogometnog OPG-a tvrdi da su ga Pokojnik i pravosudni bjegunac, prebacili iz prve u petu ligu. Originalno.
Veterani također traže da se konačno u Veslačkoj vidi tko je ”vesla sisao” jer iznose podatak da dotični Medić potražuje 35 milijuna onih novaca. To je samo nešto manje od ukupne investicije - 50 milijuna kuna koštao je kompletan kamp? Kakav je to bio ‘delanac’ i performans nitko ne otkriva iako nema nikakvog razloga da se o tome javno ne progovori. Zagrebovo prokletstvo je kamp i stadion i nikad ni jednom klubu - Lokomotivi, Trešnjevki, Dubravi... nije uzimana imovina, a mijenjali su statuse, rangove natjecanja, uprave. Klubovi su preživljavali i opstajali. Eto, sad kad je sve došlo na trgovački sud, jasno je da se radi o trgovini. Umjesto da isele uljeze, oni uništavaju klub. To je isto da u školi imaš ravnatelja, uzurpatora, kažnjenika pa mu likvidiraš školu.
Mislili smo da ni jedan pojedinac nije važniji i bitniji od kluba, ali očito Ured za opću upravu - koji ima pravo “blagosloviti” statute, kontrolira udruge građana, pojedince i skupštine - u Zagrebu nije naišao za shodno da priviri i riješi se stari prakse registracije po gazdinu nalogu.
Jedino što se pitamo je “Možemo” li stvarno vjerovati da oni nešto mogu, znaju i hoće?