Trebao bi igrati bliže golu, stalno mu to govorim, mora biti u šesnaestercu pa Bruno je odličan igrač, puno nam znači kad je raspoložen i u formi, ali trebao bi više gledati gol, ići naprijed, onda Petković mora promijeniti svoj način igre...
Tako su o Bruni Petkoviću govorili, između ostalih, i Nenad Bjelica, Zoran Mamić i Zlatko Dalić, trojica trenera koja su obilježili njegov uzlet u karijeri u zadnje tri godine. I ne samo oni, mnogi nogometni eksperti, treneri, čak i obični navijači, javnost, nitko od njih nikad nije osporio klasu i talent Brune Petkovića, ali svi su naglašavali da on premalo daje kao napadač, kao špica. Premalo zabija, rijetko je u samoj završnici. I onda kad mu još padne i forma, kao što je bilo na početku sezone, onda počinju sumnje u Petkovićeve nogometne kvalitete. Na kraju, svatko se može uhvatiti za brojke, one su često napadačima saveznik, ili neprijatelj, njima štošta argumentirati.
Pokazao želju i motiv
A brojke Bruni Petković, napadaču, početkom ove sezone nisu saveznik. Odigrao je u samom startu i nekoliko slabijih partija, što je opet izazvalo polemike oko njegove forme, nedorečenog talenta, statusa u klubu i reprezentaciji, uostalom, izostao je i poziv izbornika Dalića za rujanske akcije. Međutim, kod Damira Krznara imao je kredite, Petković je igrao unatoč svemu, Krznar je odmah svima dao do znanja da je Bruno prvi napadač. No, onda je Dinamov trener došao na jednu drugačiju ideju.
Shvativši, vjerojatno, da se Petkovićev nogometni stil, način igre, neće promijeniti, a da će ga kao napadača svi gledati kroz brojke, u novom sustavu o kojemu je počeo razmišljati još proljetos, osmislio mu je novu poziciju. Petković u toj formaciji više nije špica, nego “desetka”. U Osijeku je to odlično funkcioniralo, a do izražaja je došlo i protiv Šibenika. Ta rolica, lažnjak, dribling s Kutije šibica, netko je dobro rekao, to je ono zbog čega se plaća ulaznica. Potez koji je u sjeni ostavio još nekoliko njegovih poteza subotnje večeri, između ostalog onaj skok prije prvog gola. Odnio je loptu s glave Bačelića Grgića i proslijedio je do Ademija, pokazao time želju, motiv, pokazao da je “unutra”. A kad je “unutra”, onda je to neki drugi Petković.
Poruka je jasna
Imao je Petković protiv Šibenika i dodatak - broj 10 na leđima! Naravno, uvijek stoji ona da ne igraju brojevi nego igrači, da priča o brojevima pripada nekim drugim, romantičarskim vremenima. Međutim, u ovoj priči oko broja 10 ipak ima simbolike. Posebno u Dinamu, oduvijek. A kad broj 10 dobije igrač koji je dosad bio “devetka” i od kojega su se očekivali pogoci, kojega se tjeralo da ne ide uz aut liniju ili do centra, već da bude pred golom, onda je poruka jasna.
Dok su drugi treneri stalno htjeli promijeniti Petkovića, Damir Krznar promijenio je pristup; u redu, ako igra kao “desetka”, neka onda i bude “desetka”! I po poziciji i po broju. Ima taj potez u pozadini i određenu psihološku notu. Jer, kad si “10” nije više toliko bitno koliko (ni)si zabio, nije bitno što si malo na desnoj, malo na lijevoj strani, što se vraćaš po loptu do centra, što više želiš dodati nego pucati s vrha kaznenog prostora. Štoviše, tada je sve to i poželjno!
- Bruno je takav igrač, on je i napadač, ali i desetka, kreator. Ako je netko zaslužio imati broj 10 u Dinamu onda je to on, “desetka” je u pravim rukama - reći će legendarni Dinamov “No.10” Marko Mlinarić. Na zanimljiv način opisat će Mlinka Petka, dodatno nahvaliti njegov doprinos Dinamovoj igri.
- Petković je nogometni altruist, igrač koji nije tako gladan golova, već je skloniji dodati, podvaliti, odigrati neki haklerski potez. Znate, nisam tip koji previše vjeruje u horoskop, ali Bruno je, ako se ne varam, Djevica kao i ja. A mi smo nesebični, perfekcionisti, najbolje funkcioniramo kad je sve oko nas sređeno, čisto, ne volimo nešto prljavo. Takav je i Petković igrač - slikovito je opisao Petkovićevu ulogu Marko Mlinarić, koji ne sumnja da Petković može u i budućnosti igrati tu poziciju, iako one “klasične desetke” koje su tom broju i donijele kultni status danas imaju sasvim drukčije uloge.
- Njegovo nogometno znanje i umijeće nema svatko, Bruno je jedinstven igrač i kao takav sigurno može imati budućnost i na ovoj poziciji. I ne mislim da je i dosad imao pritisak zbog golova, da mu je to što ne zabija stvaralo teret, ali siguran sam da na ovoj poziciji može biti još korisniji.
Načeo je Mlinarić još jednu temu.
- Ne bih htio da ispadne da se miješam u neke stvari i sastavljam momčad, ali ja bih uvijek volio imati Petkovića u reprezentaciji. Shvaćam da izbornik zove one za koje misli da su trenutno u najboljoj formi, to je legitiman stav, ali mislim da sa svojim nogometnim stilom Petković sigurno ima mjesta na svakom popisu. Ako ne u prvih 11, sigurno u 23!
Mi, pak, poznavajući Petkovića, uvjereni smo da ga je i Dalićevo nepozivanje “razdrmalo”, da je i to razlog zbog kojega mu je forma u zadnje vrijeme opet u uzlaznoj putanji. Takav je Petković, ne priča puno po medijima, ne komentira odluke trenera i izbornika, ali iz ovakvih situacija, kad se pojave raznorazne sumnje u njegove mogućnosti, crpi motiv i snagu. I biva bolji. Tako je bilo i kod Bjelice, i kod Mamića, i kod Krznara i Dalića. Stoga, ako su ove zadnje utakmice najava konačnog uzleta forme, mogli bismo Petkovića opet u kontinuitetu gledati u pravim izdanjima. A tada je težak za svaku obranu, pa i West Hamovu.
- Slažem se, Petković u takvom izdanju velik je izazov za svaku obranu, bit će i Englezima. Optimist sam, naravno, uoči četvrtka, Dinamo zadnjih godina igra odlično, ima taj pobjednički mentalitet koji je razvio i u Europi, Dinamovi igrači, jednostavno, naviknuli su pobjeđivati. Drugo je što mnogi možda imaju i nerealna očekivanja pa ljudima zasmeta nekoliko slabijih utakmica, odmah se rađaju sumnje i nezadovoljstvo. A nema razloga, postoje i objektivni okolnosti zašto je Dinamo na početku sezone imao lošijih partija, otišlo je i nekoliko važnih igrača, trebalo je vremena da stvari sjednu na mjesto. Međutim, daleko od toga da treba sumnjati, ovaj Dinamo sigurno ima snage i kvalitete pobijediti West Ham - zaključio je Mlinarić.
Čeka se genijalnost
Vjerojatno opet s Petkovićem u ulozi “desetke”. Šteta je sad što nema “devetke” Gavranovića, što Dinamo nema “nekog” Drmića, tada bi Petkovićevo umijeće iz drugog plana još više dolazilo do izražaja, takvog napadača, koji će Brunine zamisli pretvoriti u gol, Krznar još traži. No, dok traži “broj 9”, dobio je “broj 10” i sigurni smo da će već u četvrtak, posebno nakon driblinga za 2:0 protiv Šibenika, dosta ljudi u Maksimiru imati dres “10 Petković”. Jer, nije to običan broj, a nije niti običan igrač. West Ham čeka na novu njegovu genijalnost.