Zvonimir Boban zadao je ozbiljan udarac Aleksanderu Čeferinu, predsjednik UEFA-e zateturao je, ali i dalje stoji na nogama. Ozračje među nacionalnim savezima govori da njegov amandman na Statut koji je najavio za Kongres 8. veljače u Parizu ima jako dobre šanse za prolaz, te da će ostati predsjednik UEFA-e do 2031. godine. Upravo protivljenje tome da se mijenja Statut kako bi mu se to omogućilo Boban je označio razlogom za demisiju, a s time je u UEFA-i završilo razdoblje nirvane.
Boban je bio prvi Čeferinov suradnik i osobni izbor. Njegova ostavka i obrazloženje odjeknuli su, međutim, do velike šizme neće doći. Barem ovog časa. Teško je vjerovati da Čeferin nije dobro sondirao teren i da nema dovoljnu podršku državnih saveza čiji predstavnici o tome odlučuju. Opipali smo bilo i u HNS-u, te još nekim nacionalnim federacijama - na strani su Čeferina i većine. Uostalom, HNS i prvi čovjek UEFA-e izvrsno surađuju i to žele nastaviti, iz Nyona bi trebao doći pristojan novac za uređenje i kampa i stadiona u Kranjčevićevoj ulici, a iz programa HatTrick odavno već stiže za razne projekte.
Na inzistiranje aktualnog predsjednika UEFA-e 2017. godine u Statut je ugrađena odredba po kojoj čelni čovjek može imati najviše tri mandata i ne smije biti stariji od 70 godina kad se kandidira. Zašto Čeferin sada želi i četvrti? Gazi li time vlastita načela jer mu se omilila vlast? Boban nije otišao tiho, već za zvučnom pljuskom, naglašavajući etičnost i moral koji je po njemu Slovenac pogazio.
- Ne, nipošto. Čeferin nije došao s jednom pričom, a da bi sad provodio drugu. Ne vidim to tako. Kad je stigao uskočio je u Platinijev mandat kojeg je odradio do kraja koliko je ostalo. Prvi svoj pravi dobio je 2019. godine, drugi 2023. godine, koji sada obnaša, te ima pravo i na treći. Pravno i faktično to je jasno - kazao nam je Radenko Mijatović, predsjednik NZ Slovenije i godinama Čeferinov bliski suradnik.
Treba istaknuti da Čeferin na Kongresu u Parizu ne planirati ukinuti pravilo o najviše tri mandata, nego unijeti u taj propis amandman po kojem se primjenjuje za mandate dobivene nakon 1. srpnja 2017. kad je donesen, te ne vrijedi retroaktivno. Na taj se način njegov prvi skraćeni mandat, kad je zapravo odradio Platinijev do kraja počevši od rujna 2016. godine, ne bi računao, te bi imao pravo još se jednom kandidirati 2027. za razdoblje do 2031. Za buduće vrijeme ostalo bi pravilo o tri mandata. Zato ni Čeferin, niti oni koji su na njegovoj liniji u tome ne vidi nikakav problem, niti izigravanje principa koje su proklamirali, za razliku od Bobana.
Savezi ga, pak, podupiru zato što su zadovoljni s njime i žele da ostane što duže. To što čovjeku s vremenom na funkciji raste moć, pa time i šanse za korupciju, ne povezuju s Čeferinom, jer nemaju razloga bojati se da bi se to odnosilo na njega. Na Kongresu mora dobiti dvotrećinsku potporu 55 nacionalnih saveza kako bi mu prijedlog prošao, a ako se to dogodi, za što se vjeruje da će biti, to znači kako je gotovo sigurno i da će ostati predsjednik UEFA-e do 2031.
No, oponenti se javljaju, zamjerke jačaju, u Nyonu mu ne cure samo med i mlijeko. U prosincu se oglasio David Gill, dopredsjednik Engleskog saveza, koji nije podržao amandman na Statut, na istoj strani mogli bi biti i drugi iz Velike Britanije, a sve više prigovara imaju i oni koji su prvi promovirali Čeferina kao kandidata za čelnog čovjeka - Skandinavci. Što opet ne znači nužno da će glasati protiv njega. Dojam je da je opozicija trenutačno malobrojna, ali vrijeme će pokazati koliko može biti jaka.
U europskim medijima, francuskim, njemačkim, engleskim, može se pročitati da Statut nije jedino što zamjeraju Čeferinu. Mnogi nisu zadovoljni kako je UEFA bila zastupana na Europskom sudu pravde u sporu sa Superligom i presudom po kojoj nema pravo zabraniti bilo kome organizaciju klupskih natjecanja u Europi. Na taj način golemu je moć dobila ECA-a, organizacija klubova, koja je ovog časa uz UEFA-u, pa Superliga nije aktualna, ali što ako se jednog dana okrene? Može se iščitati kako je pozicija UEFA-e oslabljena.
Što će Boban dalje? Cijeli je tjedan bio u Nyonu. U srijedu je formalno dao ostavku, a u četvrtak to objavio. Angažman u hrvatskom nogometu, u HNS-u ili Dinamu, je isključen, nije mu nimalo u planovima. Prema novom Dinamovu Statutu i kad bi se htio kandidirati za predsjednika ne bi mogao ako nije bio član kluba u 2023. Možda bi se taj pravni aspekt nekako i riješio još jednom promjenom Statuta kad bi Boban bio zainteresiran, međutim, o poslu u Dinamu uopće ne razmišlja. Još od ranije imao je nekoliko jakih ponuda iz svijeta nogometa, danas je nemoguće reći kad će se i gdje angažirati.
Tražeći pokoju informaciju više o sukobu i raskolu između Čeferina i Bobana za koje se činilo da su kao rođeni za poslovne partnere, te fantastično surađuju, a Boban je imao najljepše riječi o Slovencu prije svega da je frajer, pošten i potpuno neovisan, nazvali smo neke ljude u Ljubljani povezane s Čeferinom. U njihovom narativu raširena je teza kako je Boban očekivao da će se Čeferin 2027. povući s mjesta predsjednika UEFA-e i podržati njega kao nasljednika. Što se ne događa. To je u sferi konstrukcija bez ikakvih dokaza, a više o tome mogli bi kazati jedino Boban i možda Čeferin.
U svakom slučaju, UEFA je ostala bez direktora nogometa koji je bio u predsjednikovom uredu prvi i po pitanju struke i sudaca, te će biti zanimljivo vidjeti koga će postaviti na tu poziciju.