Buran život Siniše Mihajlovića: Od Vukovara preko ‘đavoljeg šarma‘ Arkana do suza u Međugorju...

Siniša Mihajlović imao je vrlo uspješnu igračku karijeru u kojoj je osvojio niz trofeja, a kasnije se bavio trenerskim poslom. Pokrivao je pozicije na lijevoj strani terena, od krila do beka, a bio je poznat i kao odličan izvođač slobodnih udaraca te jedanaesteraca. Pucao ih je precizno i snažno, a na jednoj je utakmici zabio čak tri gola iz slobodnjaka.

Nastupao je i za reprezentaciju Jugoslavije, upisao je 63 nastupa i postigao 10 pogodaka. S mladom reprezentacijom bivše države 1990. godine je igrao u finalu Europskog prvenstva. Kasnije je u trenerskoj karijeri bio i izbornik reprezentacije Srbije.

Sredinom 2019. godine otkrio je kako boluje od akutne leukemije, otkrio je to kroz suze pred novinarima. Obavio je tri ciklusa kemoterapije, kao i transplantaciju koštane srži, te mu se stanje privremeno popravilo, ali se ponovno pogoršalo u posljednjih nekoliko mjeseci. Nažalost, Mihajlović je izgubio najvažniju utakmicu, svoju bitku za život...

Siniša Mihajlović rođen je u Vukovaru 1969. godine kao dijete iz siromašne srpske obitelji. Igrao je za mlade uzraste Borova, kasnije je prešao u Vojvodinu i Crvenu zvezdu.

U autobiografiji je otkrio kako su mu roditelji otišli iz Vukovara početkom rata, dok je on bio u Beogradu. Napisao je kako mu je susjed i dotadašnji prijatelj Pipe prvo rekao da ne želi nikakve Srbe u svom kafiću, da bi par dana kasnije u kući njegovih roditelja pucao po zidovima te je uništio bombama. Kasnije mu je Pipe objasnio ‘‘da su poslali njega jer mu je bio najbolji prijatelj, te da je to bio jedini način da spasi njegove roditelje od smrti‘‘.

Mihajlović nije skrivao svoje prijateljstvo sa srpskim ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom.

‘‘U početku me kod njega privukao đavolji šarm i postali smo veliki prijatelji. Nikad neću dijeliti njegovo mišljenje u nekim stvarima, ali neću ni poricati prijateljstvo s njim, i to je dio mog života‘‘, pisao je Mihajlović.

U jednom razgovoru za talijansku La Gazettu dello Sport govorio je o ratu. ‘‘Svi ratovi su odvratni, ali bratoubilački je najgori. Prijatelji su pucali jedan u drugoga, obitelji su se raspadale. Najbolji prijatelj mi je uništio kuću. Brat moje majke, inače Hrvat, prijetio je mom ocu Srbinu da će ga zaklati kao svinju. Našao ga je Arkan, htjeli su ga ubiti, ali onda su mu pronašli broj mog telefona u mobitelu i to mu je spasilo život. Dvije generacije moraju proći prije nego što procijenimo što se stvarno dogodilo. Rat je bio razoran za sve. Ono što vam ja sada pričam, mogu vam reći i Bosanac i Hrvat‘‘, govorio je tada Mihajlović.

Spomenuo je i kako je na njega djelovao prvi odlazak u Međugorje.

‘‘Kad sam prvi put otišao u Međugorje, počeo sam plakati kao dijete, nisam mogao zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim, i više čovjekom nego ikad u životu. Ja sam sretan čovjek i otac šestero djece. Najstarijeg sina Marka dobio sam kad sam došao igrati u Rim, a onda mi je supruga Arijana podarila pet dragulja. Oni su moja snaga i zaslužni su za sve lijepo što mi se dogodilo u životu‘‘, govorio je Siniša Mihajlović.