Hajdukov predsjednik Lukša Jakobušić je riskirao i na kraju ponio ulogu pobjednika. U veljači se zbog neproduženja ugovora odrekao usluga kapetana Mije Caktaša, u trenutku kada je momčad bila “svjetlosnim godinama” daleko od Europe povukao je predsjednik neobičan potez.
Neobičan zato što je Caktaš već godinama imao status kapetana i najboljeg igrača Bijelih, a početkom veljače postigao je i pobjednički zgoditak u važnoj utakmici na Rujevici protiv Rijeke u jadranskom derbiju. Ali, nije jedan pogodak ništa promijenio, već je Jakobušić ranije imao kuvertiranu odluku o premještanju Caktaša u B momčad splitskoga kluba.
Neproduženje ugovora, a potom i nerealizirani transfer u Kinu, bile su točke razlaza preko kojih Jakobušić nije šutke prešao. I na kraju nije pogriješio. Tri mjeseca kasnije Hajduk se plasirao u Europu i nitko se odavno ne bavi s pitanjem je li bivši kapetan nedostajao Bijelima. Može se o tome diskutirati na dugo i široko, može se čak pretpostavljati da bi Hajduk bio i bolji s Caktašem u kadru, ali bespotrebno je ulaziti u rasprave bez argumenata, u debate sa sintagmom relativiteta “što bi bilo da je bilo”.
S Caktašem kao glavnim igračem ekipe Hajduk je u 20 odigranih utakmica skupio 26 bodova (43 %), zaostajao je 11 bodova iza trećeplasirane Gorice, odnosno, osam iza četvrte Rijeke. Bez Caktaša u momčadi uzeli su Bijeli 34 boda u 16 utakmica, što je učinak od 71 %. Brojke su neumoljive, konačni plasman također. Slijedi nam tek završni čin, konačni rastanak Hajduka i Caktaša, koji slijedi po isteku ugovora koji traje do kraja lipnja.
Gdje će Caktaš nastaviti karijeru jako je zanimljivo pitanje. Kroz medije su se spominjali Galatasaray, Aris i Legia, ali očito je da ponude iz tih klubova nisu bile na nivou koje bi zadovoljile 29-godišnjeg ofenzivca. U Hajduku je imao najbolji ugovor, više od pola milijuna eura godišnje. Ovog ljeta na tržište izlazi kao slobodan igrač, dapače, već je od siječnja mogao potpisati za neki novi klub, ali razvidno je da nije pronašao opciju koja bi ispunila njegove ambicije.
Inozemno iskustvo ima iz Rusije, dvije godine je bio u Rubinu odakle se u siječnju 2018. vratio na Poljud. Prvi put je otišao s plaćenom odštetom od milijun eura, drugi put je propustio priliku Hajduku barem vratiti uloženo kroz protekle tri i pol sezone. Mogao je pritom računati da će se i drugi put iz inozemstva vratiti u sredinu koja će ga dočekati raširenih ruku. Ali, promijenila se situacija.
U tri mjeseca na scenu su došli novi junaci u bijelom dresu, prije svih Livaja, Biuk i Kalinić, koji su izvukli Hajduk do Europe. Caktaš je ostao bivši kapetan, igrač sa sjajnom statistikom u bijelom dresu, ali i igrač koji ovog ljeta bez odštete traži novi klub. Nije sporno da će novi klub i pronaći, ali vrlo je upitno hoće li dobiti financijske uvjete kakve je imao na Poljudu kroz protekle tri i pol sezone.
Unatoč neigranju ovog proljeća ostao je i treću sezonu zaredom najbolji strijelac Hajduka, međutim, slaba je to satisfakcija za tri mjeseca treniranja s B momčadi. No, uskoro i Caktaš izlazi iz “nogometne sjene”, ljeto i za njega donosi nove izazove. Bit će zanimljivo vidjeti za kakvu će se opciju opredijeliti, gdje će nastaviti karijeru u kojoj je Hajduk bio i ostao njegov najveći klub...