Za mene će uvijek ostati Petar Pan našeg nogometa, vječni dječak s čijeg lica osmijeh nije silazio.
Onaj nekad prepoznatljivi osmijeh Zagreba, kazat će Nino Škrabe kada ga pitam za prvu asocijaciju na Zlatka Kranjčara čiju biografiju je napisao i objavio 2002. godine.
Livadarska djeca
"Ako je odlazak Robija Prosinečkog u Zvezdu veliki grijeh u trenerskoj karijeri Ćire Blaževića, Janjaninov odlazak neoprostiva je pogreška Vlatka Markovića", bez zadrške ovdje Kranjčar skenira gafove trenera koji su ga vodili. Rajka Janjanina naziva "nogometnim Teslom", plemenitim playmakerom s kojim je na terenu dijelio istu frekvenciju, a izvan terena slične interese. U tom smislu samo ga je partnerstvo sa Snješkom Cerinom ispunjavalo većim užitkom "jer smo obojica bili 'uličari', livadarska djeca, on s Trnja, ja s Ferenčice, ista škola, ista purgerska filozofija, štos, podvala, tunel, oksford, lažnjak…".
Nije Kranjčar u biografiji zaobišao niti teške trenutke karijere poput onog kada je nakon poraza protiv Sarajeva 1981. završio u klinču s "Đalmom" Markovićem, čovjekom kojeg je dotad doživljavao drugim ocem jer upravo je "Đalma" u desetogodišnjem klincu namirisao talent.
"Zgrabi ti on mene za kosu i počne mi drmati glavom, "ti si kriv za sve, jesam ti rekao"… Meni pukne film, skočim, uhvatim ga za ramena i gurnem na vrata. U taj čas, na svu sreću, stane među nas smireni Branko Tucak i razdvoji nas. Vani novinari, sve se čuje. Tu je počelo pucati između njega i momčadi, nastao je neki tihi rat…"
- Nisam potpuno zalutao u nogomet. Radio sam u mladosti kao šegrt Ante Škrtića u Sportskim novostima i pobjeđivao na sportskim kvizovima BBC-ja. Kada sam upisao komparativnu književnost, put me od sporta odveo prema kazalištu, a u kazalištu sam kasnije i upoznao Kranjčara, Mlinarića i tu ekipu. Dolazili su na predstave u Komediju, ne da bi bili viđeni nego zato što su to voljeli. I tamo se uz posredovanje mog šogora i Cicina prijatelja Josipa Cvitkovića rodila ideja da napišem biografiju - prisjeća se Škrabe.
"Preslušavao" je Kranjčara za knjigu puno puta u različitim kafićima i restoranima u Jastrebarskom i okolici, a kako su se sastajali, tako je rastao Cicin fan club u Škrabeovu zavičaju.
Kibicer s istoka
- Prilazili bi mu navijači s onim upadima 'zbog vas sam se jednom potukao na Karaburmi' i odmah bi zametnuli razgovor. Susretljiv i spontan kakav je bio, Cico je uvijek pronalazio i vrijeme i teme za obične ljude. Nije on nikad bio u velikoj ljubavi niti s Dinamovim upravama, a niti s Bad Blue Boysima. Bio je onaj kibicer s istoka kakav sam i sam bio. Mi se s hajdukovcima ne bismo tukli nego zezali…
Prema Kranjčaru predsjednici i javnost ponekad nisu bili pravedni. Škrabe podcrtava otkaz na klupi nacionalne momčadi koju je Cico glatko odveo na Svjetsko prvenstvo, a onda i otkaze u Dinamu s kojim je dvaput ulazio u skupinu Lige prvaka.
- Ako je Ćiro u grčkoj mitologiji pustolov Odisej, a Vlatko Marković vojskovođa Agamemnon, onda je Cico bio Ahilej, tužni ratnik koji je imao i svoju petu, tko od nas nema manu, ali je ostao nesalomljiv i ponosan. Nakon SP-a u Njemačkoj dovoljno bi bilo malo posipanja pepelom da sačuva posao, ali Škorpion u horoskopu nije htio pregristi ponos.
Biografija je trebala izaći i prije 2002. godine, otkriva Škrabe, ali onda se nešto vrlo neobično počelo zbivati u Kranjčevićevoj pa su odgodili objavu i pogodili.
- Kada Cico u Salzburgu u završnici uvede Schildenfelda da okrene rezultat pa pogodi i uđe s Dinamom u skupinu Lige prvaka, tu prepoznate trenera s instinktom. Kada shvatite da je Niki Kovaču dao kapetansku vrpcu reprezentacije jer osjeća da će ovaj zbog vrpce poginuti na terenu, onda ga upoznate kao stratega koji zna planirati. Ali Kranjčarov trenerski vrhunac ipak mora biti taj šampionski Zagreb s kojim je u jednom trenutku igrao u sustavu 4-2-4, s Olićem, Hasančićem, Lovrekom i Franjom u napadu. 'Nije me briga za sustav, moraju igrati najbolji', objašnjavao mi je dok sam se čudio. Premda ga pamtimo po '82., a Austrijanci po gomili trofeja koju je osvojio s Rapidom, Cico nije bio ništa manje uspješan trener nego igrač - zaključuje Škrabe.