Teško da se zadnjih godina mogu nabrojati i utakmice, čak i one najveće, na kojima se skupilo toliko medija, nema tko nije došao, nema tko ga nije želio pozdraviti. Još uvijek, i dan danas, to može samo Ćiro!
Nije fizički onako vitalan kakvim ga znamo, to se vidi, ali imao je snage, energije, kao i uvijek da se pozdravi sa svima, imao je snage svakome se nasmiješiti. Ipak, to je premijera dokumentarca o njegovom životu, o neponovljivoj karijeri. Sabahudin Topalbećirević, novinar i komentator iz Sarajeva, snimio je dokumentarac o Ćiri, pod naslovom 'Nikad ispričana priča', koji je u ćetvrtak u Zagrebu doživio svoju hrvatsku premijeru.
- Najteže je bilo sve to sažeti, montirati, skratiti, staviti jednu takvu karijeru u sati pol filma, Upravo zato radimo dokumentarni serijal, planiramo oko sedam epizoda po 35, 40 minuta, koja će od proljeća ići na Sportklubu. Idealno bi bilo da krene na Ćirin rođendan u veljači, Inače, Sportklub je i pokrovitelj ove priče - pričao nam je Sabahudin Baho Topalbećirević nekoliko sati prije premijere dokumentarnog filma, s čijim se snimanjem Ćiro u početku nije baš slagao.
- Dvije godine sam ga ganjao, nagovarao, a onda sam ga uspio slomiti - priznao je Topalbećirević.
Ćiro kao Ćiro, mora kazati nešto posebno.
- Da, nisam želio da se snima taj film, jer mislim da ima više ljudi koji to zaslužuju od mene. Ali, kako sam shvatio da idem kraju, rekao sam, daj Baho, prije nego što kihnem da napravimo taj film. I zahvalan sam mu, bio je dosljedan - kazao je Ćiro.
Okupilo se brojno društvo. Hrvatski brončani Aljoša Asanović, Dario Šimić i sin Roko,, Davor Šuker, Igor Štimac, Kruno Jurčić, Stipe Pletikosa, hrvatski srebrni Vedran Ćorluka i Dejan Lovren, naravno, izbornik Zlatko Dalić. Vaterpolski velikani Ratko Rudić i Dubravko Šimenc, političari, ljudi iz javnog života.
A film, prepun emocija. Prepričava priču od Ćirina rođenja u Travniku do slavnih dana u Francuskoj, na klupi BiH.
- Dinamo i 1982. To je najveće, dugo, dugo ništa pa onda 1998. - podigao je u svom stilu glas Ćiro prije filma, a ponovio je to i u samom filmu.
Ispričao je u kameru kako je predsjedniku Franji Tuđmanu, sa suzama u očima kazao kako će za domovinu dati sve, ali sina ne daje, jer gledao je kako su majke i onome ratu gubili sinove, djeca očeve. Zasuzile su Ćiri oči kad je pričao o teškim danima u Švicarskoj, kad nije imao za kruh, zasuzile su i mnogima u dvorani. Aljoša Asanović zaplakao govoreći o Ćiri o filmu, a Topalbećirević je otkrio da su se i izborniku Zlatku Daliću zacaklile oči u jednom trenutku.
- Imamo 26 sugovornika u filmu, nije to bilo organizirati, snimiti, uskladiti termine. Imamo puno sati snimljenog materijala, zato nećemo baciti nijednu Ćirinu izjavu, zato radimo serijal. Inače, kad su ljudi u Sarajevu gledali film, njih 3000 u dvorani je plakalo. Ćiru znam od 1983., poznajem ga dobro, ali nije ga bilo lako otvoriti, ispričao je neke stvari koje nikad ranije nije - kaže popularni kolega Baho.
Šuker, Štimac, Jarni, Vlaović, Mlinarić, Deverić, Vlak, Mustedanagić, Srebrić, Džeko, Pjanić, Rahimić... to su neki od sugovornika koji su pričali o Ćiri i slavnim danima. U Dinamu, reprezentaciji Hrvatske i BiH. Nećemo prepričavati film, treba ga svatko pogledati, prepoznati u njemu jednu posebnu životnu priču, motivirajuću za sve oko sebe.
I, nije čudno da je Ćiro i nakon filma primao čestitke, emotivne poruke prisutnih, svima su se probudile uspomene, svatko pred sobom ima neku sliku Ćire, zamrznutu u vremenu. I njegov osmijeh.
- Obuzele su me emocije, kad sam vidio Aljošine suze. Da mi je netko 1996. rekao da ću ovdje sjediti s Ćirom, prije bih rekao da ću dobiti jackpot. Bila je ideja da napravimo premijeru i prije utakmice s Rusijom, da i to bude motivacija igračima, ali napravili smo je sad. Hvala gospodinu Blaževiću na svemu što je napravio za hrvatski nogomet. Nismo znali što da mu poklonimo pa sam predložio da ga proglasimo počasnim izbornikom reprezentacije i to će postati na sjednici Skupštine 22. prosinca - kazao je i otkrio predsjednik HNS-a Marijan Kustić.
Naravno, Ćiri se posebno zahvalio i Zlatko Dalić.
- Za moju je karijeru učinio najviše, mogu u Kataru osvojiti i zlato, ali Ćiro ostaje trener svih trenera, najveći. Hvala Ćiro na svemu što ste dali hrvatskom nogometu, meni i svima, vi ste najveći i to ćete zauvijek ostati. Čast mi je da ste moj učitelj, moj mentor - kazao je Dalić i Ćiri uručio poseban poklon.
- Bili ste naš motiv i pokazali da se može, govorili ste da i prije Rusije da ćemo biti u finalu. Vjerovali ste u nas. Uime HNS-a i Vatrenih iz 2018., poklanjam Vam repliku srebrne medalje na kojoj piše 'Treneru svih trenera, Miroslavu Ćiri Blaževiću'!
Tako je i Ćiro postao srebrni, obratio se i on prisutnima, vidno dirnut i filmom i atmosferom.
- Hvala HNS-u da nas je uspio sve skupiti, ovo prilikom, onima najvažijima kažem koliko ih volim, a to su reprezentativci koji su krčili put hrvatskom nogometu. Volim vas i voljet ću vas. Ne žalite za mnom, meni su dani odbrojani, svjestan sam toga, ali znam da gore davoli vode protiv anđela 3:1, ali ja dolazim gore, sredit ću tu momčad anđela i j... ćemo im majku - uspio je tužnim riječima Ćiro nasmijati prisutne, a onda kad je dobio dres i u svom stilu još jednom dobacio:
- Neće me se tek tako riješiti, umrijet ću k...c!
S ovim filmom, u svakom slučaju, živjet će zauvijek. Kao i uspomene, ponovno probuđene!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....