Vrlo brzo nakon što je preuzeo Dinamovo kormilo, “spasitelj” Ćiro poveo je svoju posadu put daleke Australije. Tu atraktivnu turneju Dinamo je zaslužio nakon što je ujesen deklasirao u Maksimiru reprezentaciju Australije 4:0, pa je njihov izbornik Rudi Gutendorf poželio revanš kod njih.
Uz utakmicu s reprezentacijom organizirali su još tri utakmice sa selekcijama pokrajina. Jer, tadašnji jugo-propisi nisu dozvoljavali oglede s brojnim Croatijama, koje su redom bile proglašavane ustaškim. No, to je već neka druga tema...
Put do Australije trajao je čak 24 sata, a Ćiro je sjeo pokraj mene i naredio:
- Pričaj mi o mom kadru, o svakom pojedincu želim znati čim više!
I napričali smo se. A onda je došao red da i ja nešto zapitam:
- Ćiro, tko će ti biti pomoćnik, krenuo si na put sam?
Odgovor je bio u njegovom stilu:
- Sine, naravno da će pomoćnik biti onaj kojeg ti preporučuješ.
A ja iz prve:
- Rudač Belin!
Umjesto potvrde - zabrinuto lice. Potom i pojašnjenje:
- Ima jedan problem... Jedini uvjet prigodom mog dolaska bio je da mi Belin ne može biti pomoćnik.
Moj komentar:
- Pa kaj me onda pitaš, kakav si ti šef koji ne smije sam odabrati pomoćnike!?
Kao da sam ga ubo iglom, skočio je sa sjedala i krenuo nekoliko redova dalje, gdje je sjedio vođa puta i dugogodišnji predsjednik Vid Ročić, te zaurlao:
- Ročiću, ti si meni rekao da ne mogu uzeti Belina, a Nik mi tvrdi da je to najbolje rješenje. Baš hoću Rudača!
Ročićev odgovor bio je vrlo kratak:
- Ćirek, pa si ga zemi!
Prva rošada tako je provedena već u avionu, brojne ostale u sastavu za vrijeme turneje. Dinamo se vratio sa skroz novom momčadi, koja je godinu kasnije vratila toliko željeni naslov u Maksimir.
Mogu prvi pročitati SN
Prvenstvo 1982. Nakon fantastičnih 3:0 protiv Zvezde u Maksimiru, trebalo je neokrznuto proći i u Splitu. Poljud je zabilježio rekord u posjeti, Dinamo naslova vrijednu pobjedu 2:1. Konsternacija u gledalištu, veselje modrih igrača na terenu. Spustio sam se dolje iz “pokisle” novinarske lože i prišao Ćiri, bez osmijeha, a kamoli euforije, čestitao mu, ali je odmah primijetio:
- Što ti je, zar ti nije drago?!
Moj odgovor je bio:
- Nisam sasvim zadovoljan jer ste ih igrom unakazili, ali ne i rezultatom. Čitat ćeš, uostalom, sutra da su pokradeni, prevareni... A mogli ste im utrpati pet-šest, s obzirom na to što su Cico, Cera, Mlinka i Štef radili u drugom poluvremenu. Ovako će se sve svesti na rano isključenje Bračuna i Zlatka Vujovića.
Nisam ni primijetio da iza nas stoji tadašnji Hajdukov direktor Ante Žaja i kipi od bijesa, odmah je ispalio:
- Da, baš ste nas unakazili...
Iz selektorskog doba. Maksimir, naši se muče s Ircima, nikako do prave šanse, a kamoli gola. Nervoza, zvižduci...
I u novinarskoj loži sve češće se čulo:
- Ćiro, mijenjaj Šukera!
No, devetka je ostala do kraja. I u zadnjim minutama velemajstorskim golom riješio je pitanje pobjednika.
Sjurio sam se do kabina i čestitavši Ćiri ispalio:
- Hvala Bogu, iako ti se sigurno štucalo od našeg ogovaranja, što nisi izvadio Šukera!
Samo me pogledao, nasmiješio se i pojasnio.
- Sine, golgetera se nikad ne vadi, njemu se vjeruje. I on će ti to uvijek vratiti jer mu je Bog dao ono što rijetki imaju.
Turneja po Latinskoj Americi 1983. godine, zadnja stanica Lima, Peru. Kako sam se tada morao javljati telefaksom, a to se moglo samo iz centralne pošte, prema njoj sam zbog vremenske razlike morao jako rano ujutro, pa sam dobio neočekivanu patnju, bodyguarda - Ćiru.
- Znaš, sine, da su nas upozorili da je vrlo opasno rano ili kasno sam ići ulicom. Ovako ćeš biti sigurniji, a i ja ću prvi pročitati sutrašnje Sportske.
Pavlović dao papire
Da mu uzvratim za tu pažnju, bit ću i ja njegov bodyguard što se famoznog “slučaja Prosinečki” tiče. Ćiro je žigosan da je potjerao Žutog, a prava istina je sasvim drukčija. Istina, mnogi su Ćiri zamjerali da Prosinečkog zapostavlja, no bio sam svjedokom kad su mu najbliži stručni suradnici o Žutom govorili svašta. Đalma Marković, na primjer, bacio je pred Ćiru ključeve i komentirao:
- Prosinečki ih ne bi mogao podići, on je poluinvalid!
A tadašnji trener mlade momčadi Josip Kuže znao je Prosinečkog izvaditi iz igre zato jer je predriblao gotovo cijelu suparničku momčad i požalio se Ćiri da je mali - jako sebičan!?
Tata Prosinečki došao je protestirati kod Ćire i zaprijetio odlaskom. Ćiro se na to nasmijao misleći da Prosinečki ima čvrst ugovor. No, tata Đuro i njegova pratnja “teča iz Kosjerića” (ujak) nisu mu rekli da su od Ante Pavlovića već - uzeli papire. Jer, pronašli su neke pogreške pri sklapanju ugovora, prepali Pavlovića i s papirima odjedrili na Marakanu. Ćiro se jedino “zakopao” nepromišljenom izjavom o diplomi i njenom gutanju.
Godinama kasnije su on i Žuti sve izgladili i bili u dobrim odnosima. A Ćiri se puno više od ovog može zamjeriti što Žutog nije stavio u polufinalu 1998. protiv Francuske.
