CONTE To što mu u Italiji ne vjeruju, njega motivira da se još više dokaže

Kad su vam dani sivi i tmurni, kako zbog kiše tako i općih raspoloženja jesenske svakodnevice, onda dođite u Milano. Sasvim je sigurno da će vam domaće vizure izgledati kudikamo vedrije. U petak je vaš reporter krenuo prema lombardijskoj metropoli u jednom od rijetkih dana kada je od granice do Milana bilo kontinuirano sunčano i suho vrijeme. Uobičajene gužve na autoputu čak su nam djelovale prihvatljivije, kao da je i manje kamiona nego inače. Znak da talijanska ekonomija baš i ne cvjeta? O tome će vam gotovo svaki poznanik u Milanu odmah izreći svoje, dakako negativne sudove. Tipično talijanski, oni su temeljeni na većoj ili manjoj kuknjavi kako se loše živi. Otkako obilazimo Apenine, gotovo 40 godina, to je evergrin kojim počinju i završavaju “giorni azzurri”...

Negdje u tom tonu djelovala nam je i atmosfera u medijima oko kvalifikacijske utakmice Italije i Hrvatske. Nema euforije, štoviše, kao da je mali prostor koji dobiva Conteova reprezentacija jasan znak koliko uzbuđenja ona izaziva u javnosti. Neki su bivši igrači talijanskog izbornika, želeći ostati anonimni za svaki slučaj jer je Conte vrlo nabrijan tip, spreman odmah na kolerični odgovor, istaknuli kako je to stanje u talijanskom nogometu ključan razlog što se uhvatio reprezentacije. Što je više prepreka koje eto drugi ne uspijevaju svladati, to je Conte motiviraniji da upravo njemu to prvom pođe za rukom.

Tako su nam kolege iz talijanskih sportskih tiskovina proteklih dana tvrdili, kao i da je pozvao Balotellija baš sada kad mu ne ide upravo iz razloga da bi ga on, svojom stručnom i psihološkom akcijom, osovio na noge. Istini za volju teško nam je u to vjerovati. Mario Balotelli, kakav god da jest u kontroverznim ponašanjima, bolje rečeno brojnim ispadima, definitivno ima velik tehnički potencijal. S količinom istog reprezentacija i Conte imaju ozbiljnih problema...

O svemu tome smo u petak poslijepodne razgovarali s kolegama iz La Gazzette dello Sport, gdje smo otišli na tradicionalni espresso i opipavanje pulsa nogometne javnosti, iza kulisa. U slavnom milanskom sportskom dnevniku, nažalost po njih, sve ekonomske i druge mijene unutar talijanskog društva reflektiraju se na opadanju naklade. More ih isti problemi kao i nas u našoj manjoj dimenziji, pa nove navike poglavito mlađih generacija čitatelja. Uslijed toga od ponedjeljka startaju s potpuno novom koncepcijom grafičkog i sadržajnog uređenja Gazzette, a koji će se odnositi na odmak od kratkih i tek informativnih tekstova. Gazzetta, jedan od lidera sportskog žurnalizma u svijetu, vraća se analitičkom pristupu, dužim tekstovima i nadasve nuđenju kvalitetnijih recenzija onog što gledatelji vide, ali si ne znaju pojasniti uzroke. Rekli bismo da se sportsko novinarstva vraća logičnim nekadašnjim pristupima, kada se nije pribjegavalo estradizaciji i nepripadajućim požutjelim pristupima sportskoj tematici...

Dekadencija calcia

U tim novim odnosima, koji podrazumijevaju i znakovito seljenje redakcije iz povijesnih prostora u Via Solferino u zoni centra Milana prema periferiji, počinju procesi kojima će Gazzetta tražiti povećanje čitalačke publike (prodaja im se kreće oko 200 tisuća brojeva). U tim procesima, kako nam i iskusniji talijanski kolege ističu, dekadencija calcia je vrlo ozbiljna prepreka. Djelovalo nam je nestvarno kako su svi oni obeshrabreni i s kojom nostalgijom pričaju o 1990-im godinama, kada je talijanska liga bila nogometni NBA, prepuna zvijezda. Serie A je u to vrijeme živjela ona uzbuđenja koja danas proživljavaju Engleska i Španjolska, čije su lige vrlo isplativ biznis po cijelom globusu. S takvim prihodima lako je shvatiti zašto su odmaglili Talijanima, kako u natjecateljskim razlikama tako i u organizacijskoj moći i atraktivnostima tamošnjih nogometnih spektakala...

Ono najgore po Talijane jest što su im se već i ranije nametnuli Nijemci i Francuzi, a da im pozicije ugrožavaju i Portugalci. I zapravo ih najviše muči što ne vide kako će se to stanje u njihovu nogometu promijeniti nabolje. Smanjivanje kvote sudionika u Ligi prvaka odnosno Europskoj ligi, temeljem slabljenja koeficijenta, drži se najjasnijim utegom daljnjeg pada kvalitete. Kako nam odaju kolege iz Gazzette, dovoljno je pogledati koliko utakmica u Ligi prvaka imaju reprezentativci Hrvatske u odnosu na one talijanske da bi se shvatilo zašto Azzurri strahuju od Vatrenih. I za medije je jako loše ako reprezentacija, kao i klubovi, ne blista, otuda se lako zaključi zašto je u sivom Milanu iznimno sivo raspoloženje... Kako god bilo, s reporterske strane nam se ne sviđa baš takva uvertira u kojoj se tobože Talijani jako boje naših, jer obično kad se stvara takvo ozračje, onda to može uljuljkati našu selekciju, a izuzetno motivirati domaćina...

Za nedjelju, eto, Antonio Conte ima dodatnu alibi-priču. Otpali su mu i Ogbonna i Balotelli, stoga na toj karti “žrtve” Conte može bitno i dodatno motivirati kako momčad, tako i navijače. Talijani su vrlo tašti i ne vole se osjećati inferiorni nikome, a pogotovo ne nogometnim zemljama koje su objektivno bitno manje od njihove. Kako će se svi skupa osjećati nakon utakmice, vidjet ćemo. Netko će svoje strahove i bojazni, odnosno uvjerenja o snazi svakako učvrstiti ili napokon promijeniti...