Tmasti su se oblaci nadvili nad Maksimir, neizmjerna je tuga zahvatila svaki Dinamov kutak. Tek su obrisane suze nakon odlaska legendarnog „Plavog 9”, Slavena Zambate, a onda je stigla nova jeziva vijest. Preminuo je Krasnodar Rora (75). Iznenada, u noći na četvrtak, od posljedica moždanog udara. A prije samo dva dana, emotivnim se govorom na komemoraciji i ispraćaju oprostio od suigrača, prijatelja i vjenčanog kuma Zambate...
Osipa se, eto, trijumfalna generacija '67., zacijelo najveća i najbolja u Dinamovoj povijesti, generacija koja je u Zagreb donijela jedini europski trofej, Kup velesajamskih gradova. Prvi je otišao Mladen Ramljak, prije 42 godine nastradao je u prometnoj nesreći. Potom je, 2009. godine, ovaj svijet napustio Josip Gucmirtl, nedavno je preminuo i sjajni vratar Zlatko Škorić. I u manje od 14 dana sad nas je napustila i napadačka osovina, Zambata – Rora, nezaustavljivi tandem koji je uneredio brojne obrane, nerazdvojni dvojac fantastičnih napadača. Kad je Rora primio loptu na lijevom krilu, a Zambata čekao njegovo dodavanje u suparničkom 16-ercu, Dinamovi su se navijači već unaprijed grlili i ljubili proslavljajući pogodak...
Krasnodar Rora, vrsni dribler, odigrao je za Dinamo ukupno 459 utakmica i postigao 90 pogodaka, uz nebrojene asistencije suigračima. Neprijeporno je bio jedan od najvećih Dinamovih nogometaša u povijesti, rođen je na Visu, tijekom teškog poroda umrla mu je sestra blizanka Vladimirka, a „Kraso” je jedva ostao živ. Odrastao je u Šibeniku, na Šubićevcu je napravio i prve nogometne korake, a s tek navršenih 18 godina zvao ga je Hajduk. Ali, Rora je odbio taj poziv...
- Nije bilo nikakve šanse da odem u Hajduk. Iako sam rođen na Visu, osjećam se Šibenčaninom, a Split i Šibenik baš i nisu bili u nekoj ljubavi. „Oni” su uvijek ružno o nama govorili, sprdali su se da je Šibenik poznat samo po – ludnici! Ma nikad ne bih otišao „tamo”...
I došao je u Zagreb, 1964. godine, trebao je potpisati ugovor s Trešnjevkom, koja je tada ušla u Prvu ligu. Sve je već bilo dogovoreno, ali je u posljednji trenutak stigao Dinamov poziv i Rora nije dvojio ni sekunde. Zahvalio je Trešnjevci i potpisao za maksimirski klub. Sve ostalo je povijest...
Povijest, koju je zlatnim slovima i virtuoznim potezima ispisivao Krasnodar Rora. Mnogi će se odmah, na spomen njegova imena, prisjetiti da je zabio drugi pogodak u 2:0 pobjedi Plavih u prvoj finalnoj utakmici Kupa velesajamskih gradova 1967. godine (prvi je postigao Čerček) u Zagrebu, na uzvratu je bilo 0:0 i Dinamo je osvojio vrijedni pokal! Bila je to svakako jedna od najboljih utakmica te generacije, no Rora je uvijek isticao:
- Bila je to velika utakmica. Ali, za mene je najveća bila protiv Juventusa u četvrtfinalnom uzvratu u Zagrebu! U Torinu je bilo 2:2, a u Maksimiru smo ih demolirali, pobijedili smo 3:0, igrajući bez „Zambija”, našeg kapetana i najboljeg strijelca. Uništili smo ih, nisu znali gdje su došli. A taj je „Juve” bio talijanski prvak i pola njihove momčadi igralo je za reprezentaciju. Zauvijek su zapamtili Zagreb – znao nam je pričati Rora.
Rado se Krasnodar prisjećao i utakmice na južnoameričkoj turneji 1970. godine, na poznatom turniru Hexagonal u Čileu, protiv tada silno jakog brazilskog Santosa (2:2), kojeg je predvodio Pele. Dinamo je poveo pogotkom Novaka, a Rora je postavio konačnih 2:2. Naslovi u novinama bili su „Rora zasjenio Pelea”, „Rora oteo pobjedu Peleu”... I nakon tog dvoboja, Pele je pozvao na piće Roru i predložio mu da – pređe u Santos!
- Bio sam šokiran! Oduševljen i šokiran! Ali, nisam mogao otići u Santos, jer sam tada imao 25 godina, a u bivšoj je državi vrijedilo pravilo da profesionalni nogometaši ne smiju ići u inozemstvo prije 28. godine. Zbog tog sam zakona morao odbiti i Juventus – govorio je Rora.
Dinamo je napustio 1973. godine i otišao je u belgijski Standard, da bi nakon dvije godine prešao u francuski Nancy, u kojem mu je suigrač bio legendarni Francuz, Michel Platini...
- Ne bih postao onako dobar igrač da nakon treninga nisam ostajao dodatno raditi s Rorom – rekao je Platini u Zagrebu prilikom posjeta HNS-u.
Rora je igračku karijeru okončao 1978. godine u francuskom drugoligašu Haguenau, a o njegovoj svestranosti govori i podatak da je tijekom igranja u inozemstvu bio dopisnik Sportskih novosti. Nakon povratka u Zagreb postao je i stalni zaposlenik našeg lista, isticao se oštrim i jasnim komentarima. No, u novinarstvu se zadržao tek pet godina i onda se vratio u nogomet kroz trenerski posao. Bio je trener u Dinamovoj nogometnoj školi, a 1984. godine bio je i pomoćnik Branku Zebecu na Dinamovoj klupi. Četiri godine kasnije, Zebec mu je izdahnuo na rukama tijekom prijateljskog druženja u Zebecovu domu... Istaknimo da je samostalno trenirao Radnički iz Kragujevca, Varteks, BSK, Šibenik, Cibaliju i Zagreb.
Tužni su ovi maksimirski dani, još je jedan veliki nogometaš Plavih izgubio najvažniju bitku. No, uvijek će, kao i svaka legenda, Krasnodar Rora živjeti u našim sjećanjima. Počivao u miru...