Trebalo je dugo vremena da ga se nagovori na otvoreni razgovor. Vlatko Vučetić već duže zahvaljuje medijima, poglavito iz Španjolske, gdje su impresionirani kako Luka Modrić u 37. godini igra na top razinama. Kako je velikim dijelom tome pridonio upravo prof. Vučetić, to daje vrlo uvjerljiv kredibilitet njegovom radu sa sportašima, ali i praktičnu potvrdu onoga što radi u kontekstu znanosti. Bio bi onda grijeh da javnost o tome, a pogotovo nogometni svijet, ne dozna više. Ta znanja su danas nužnost, a ne opcija da bi se moglo igrati vrhunski nogomet…

Sportska obitelj

Dakle, za početak, očito vam je sport u genima, a ne samo životna preokupacija? Imate ogromna iskustva...

- Dolazim iz sportske obitelji. Jedna sestra je bila vrhunska plivačica, druga jako dobra stolnotenisačica, dok je majka cijeli život radila u plivanju i više od 30 godina kao sutkinja. Bio sam i sam sportaš. U dvije dekade suradnje sa sportašima uvidio sam da kondicijski trener treba raditi samo u onim sportovima koje dubinski razumije, voli, proučava i sam ih je probao. U svakodnevnoj sam komunikaciji sa sportašima različitih sportova koji dolaze na testiranje u Dijagnostički centar. To je veliki privilegij, ali i odgovornost. Velika većina sportaša želi i voli znati i razumjeti sve što je vezano uz njihove treninge - stanje njihove razine pripremljenosti, zdravlje, prehranu, intenzitete, volumene treninga, načine oporavka, rehabilitacije… Što se tiče suradnje s klubovima, bio sam savjetnik za organizaciju i koordinaciju razvoja sportaša u više sredina. I tu se vidim u budućnosti – kao savjetnik za kondicijsku pripremu nogometaša. Mislim da tu mogu najviše “dati”, prenositi znanje, analizirati, savjetovati.

Taj je dijagnostički dio temeljan i jako važan u vašem radu?

- Istina je, već i zbog činjenice da smo u više od dva desetljeća koliko vodim Sportsko-dijagnostički centar na KIF-u testirali preko 5.000 dominantno sportaša, ali i vojnike, rekreativce, studente, paraolimpijce, umirovljenike i druge. Najveći broj nam je nogometaša, tenisača, veslača i sportaša borilačkih sportova. Svi ti podaci nam pružaju mogućnost da stvari oko kondicijske i ine pripreme gledamo kompleksno i sa znanstvene strane maksimalno argumentirano.

Nositelj ste na više od deset predmeta različitih razina edukacije - stručnog, sveučilišnog i doktorskog studija. Kako sve stignete?

- Stignem jer uživam u tome, gajim strast prema onome što radim. Poznat sam kao profesor “zašto” jer sam fokusiran na edukaciju studenata i sportaša da razumiju zašto se izvodi pojedina vježba, zašto je potrebna prevencija, zašto pojedini trening ide u točno određeni dan u tjednu, zašto upravo takav intenzitet, itd.

O kakvim je zapravo testovima riječ u dijagnostičkom centru?

- Provodimo mjerenja zdravstvenog statusa i stila života, morfološka mjerenja u više od 30 mjera pojedinih segmenata i sastava tijela, motoričkih znanja i sposobnosti, brzine, skočnosti, šuta, bacanja, agilnosti, mišićne izdržljivosti, te energetskih kapaciteta, aerobnih i anaerobnih. Svaki nogometaš nakon testiranja dobije završni izvještaj s analizama na više od 20 stranica. A s trenerima s vremena na vrijeme odradimo usmenu interpretaciju i savjetovanje. No, dakako, mali broj nogometnih ili kondicijskih trenera ima mogućnost, da ne kažem i znanje, da to primjeni u svakodnevnom trenažnom radu.

Rasvijetlimo mit. Jesu li ljudi ovog podneblja zbilja motorički deficitarni u odnosu na druge zemlje?

- Ne, apsolutno ne. Mi smo nogometno talentirani, ali smo lijeni. Samo bi igrali nogomet, uživali i previše se ne umarali. A svaka naša stanica u tijelu je “lijena bitanga”. Ona nas stalno zove da smanjimo intenzitete, da se odmaramo, da nam bude ugodno. Ugoda nam je u genima. Ali, ako želimo napredovati, razvijati se, onda moramo izaći iz zone komfora, iz zone ugode i izazvati svaku od tih stanica “lijenih bitangi” na adaptaciju. Drugim riječima, s adekvatno doziranim, pametno planiranim i programiranim radom, možemo podignuti kondicijsku razinu pripremljenosti svakog pojedinca. Mi smo talentirani tehnički i za taktička nadmudrivanja, imamo genijalnost improvizacije, ali imamo i genetske predispozicije za razvoj i energetskih kapaciteta i motoričkih sposobnosti do zadovoljavajućih razina za nogomet.

Osam komponenta

Kako su onda tjelesno napredovali Hrvati?

- Izazovno pitanje i nije jednostavno odgovoriti. Naime, mi imamo i najspremnije nogometaše, primjere kao Brozović, Mandžukić, Olić, Gvardiol, Oršić. Imamo i one koji nisu u vrhu po svojim kondicijskim kapacitetima, no ističu se nekim drugim izvanrednim sposobnostima. Moj pogled na uspjeh u nogometu je multidisciplinaran i sagledavam svakog nogometaša kroz osam komponenata. To je zdravstveni status, stil života, morfološke karakteristike, motoričke sposobnosti i znanja, energetski kapaciteti, karakterne osobine, kognitivne sposobnosti i socioekonomski aspekt. Sve je to važno.

Koliko su važni kondicijski treneri? Zlatko Dalić je kazao da im se daje prevelika važnost?

- U današnjem nogometu jako teško ćete dostići vrhunske razine bez dodatnog individualnog rada. S klupskim ili privatnim kondicijskim trenerima, svejedno je. Problem je što jako mali broj klubova ima dovoljan broj trenera da se mogu posvetiti svakom nogometašu individualno. A svaki je igrač jedinka za sebe. Mnogim igračima ne odgovara moj stil rada i metode. Sad zamislite 30 nogometaša, 30 karaktera. Dakle, normalno je da će igrač potražiti nekoga tko mu odgovara, kome vjeruje i s kojim vidi rezultate.

Ima vjerojatno iznimaka?

- Naravno, ali one potvrđuju to pravilo. Ima sportaša koji su rođeni i Bogom dani sa svim kapacitetima i sposobnostima koje su im potrebne za vrhunski sportski rezultat i dovoljni su im nogometni treninzi. U 20 godina testiranja vidio sam možda dva-tri nogometaša rođena s kapacitetima i sposobnostima na kojima ne treba dodatno raditi. A i ti su trebali dodatni individualni rad na nekim drugim sposobnostima ili motoričkim znanjima da bi mogli igrati u vrhunskim klubovima.

Vjerojatno ste puno toga još mogli i vi spoznati kroz dva desetljeća rada s nogometašima?

- Istina je, imam ogromna iskustva s nogometašima svih uzrasta i svih razina uspješnosti. Do sada je testirano više od 1.000 nogometaša i nogometašica, neki više puta. Najvažnije iskustvo i najpametnija odluka sportaša i trenera je napraviti testiranje i ponoviti ga nakon šest mjeseci ili godinu dana. Eto, za vrijeme ere Nike Kovača mjerili smo više puta sve reprezentativce. Izmjerili smo i sve U-21 nogometaše, pa u nekim klubovima sve igrače od U-8 do U-18. To daje širu sliku i doprinosi stvaranju znanja.

Dugačka suradnja

U zemlji i inozemstvu postali se najpoznatiji po suradnji s jednim od ponajboljih svjetskih nogometaša, našim Lukom Modrićem. Kako je do toga došlo?

- Prvi kontakt imali smo na prvim testiranjima koje je Luka proveo u dijagnostičkom centru još davne 2003. godine, sa 17 godina, kao član Dinama. Nakon toga je bio na testiranju još 5-6 puta i nikada nije bio među najspremnijima, Nije se isticao rezultatima aerobnog, a niti anaerobnog energetskog kapaciteta, no jest s brzinom oporavka. Za vrijeme priprema za SP 2014. testirana su 53 potencijalna reprezentativca. Tada je i Luka testiran dva puta progresivnim testom opterećenja s mjerenjem laktata u krvi. Nakon toga smo kratko popričali, pri čemu sam mu istaknuo dobre, ali i lošije segmente testova, ponudio smjernice što bi se i kako moglo unaprijediti. No, tek godinu dana kasnije, u studenom 2015. godine, započinje naša intenzivna suradnja, koja traje i danas.

Kakva je Modrićeva evolucija možemo shvatiti iz njegovih senzacionalnih dometa u 37. godini?

- Danas su sasvim drugačije okolnosti i kapaciteti. Po meni je tada Luka u visokom energetskom tempu mogao izdržati 65-70 minuta, a danas bez problema izdržava 90+ minuta. Nogometno znanje, lucidnost, brzina donošenja odluke i tehnika nikada nije bila sporna. No, danas može uživati u nadigravanju i pokazati najbolje od sebe jer osjeća da ima dovoljno snage, energije, te je još brži u prvom koraku, reaktibilniji. Svih tih godina imao je samo par ozljeda, prije svega mehaničke kao posljedica kontakta sa suparnikom.

Ipak, kako si objašnjavate da s 36 godina djeluje fizički spreman kao da mu je deset manje?

- Red, rad i disciplina. Svakodnevno radi na prevenciji i razvoju, izuzetno je posvećen uspjehu prije svega momčadi, ali i da njegova izvedba bude na visokom nivou. Svaki dan dolazi u klub barem 30 minuta ranije i radi na prevenciji, a kada to raspored utakmica dozvoljava, radi i nakon klupskog treninga. Kako u reprezentaciji, tako i klubu. Kada bi svi nogometaši bili toliko dosljedni radu na sebi i slijedili “pametno” planirani i programirani sustav kondicijskog treninga i rehabilitacije, vjerujem da bi puno veći broj sportaša u njegovim godinama igrao na visokom nivou. No, samo je mali broj nogometaša spreman na takva odricanja. Luka često puta odradi treninge i doma u vlastitoj teretani kada svi ostali imaju dan odmora. Rijetki su takvi sportaši.

Kakva je metodika vaše suradnje?

- Svaku večer dobije prijedlog treninga za sutrašnji dan. Svaki trening se uvijek sastoji od sklopa vježbi za tonizaciju, vježbi s gumom dugom oko 6 m koje služe za prevenciju, zagrijavanje i cijeli set za sve mišićne skupine na tijelu, s posebnim segmentom za mišiće donjih ekstremiteta.. Za dane kada očekujem da će imati eksplozivne podražaje na klupskom treningu, u pripremne vježbe ubacujemo i vježbe skokova s gumom, imitacije dodavanja i šutova, te zadatke u kojima je uključena kratka promjena pravca kretanja u sva četiri smjera, sa i bez lopte. Ako imamo više vremena, u trenažni program se ubacuju i treninzi snage, s utezima ili girjom. Tijekom godišnjeg odmora Luka često puta ima intervalne plivačke treninge, a ako ima tenis mečeve onda uvijek odradi pripremno-preventivno-tonizacijski trening s gumama i promjenama pravca kretanja u trajanju od cca 20 minuta.

Promjena pristupa

Djeluje podosta naporno uskladiti sve to uz klupske obveze?

- Svi treninzi su uvijek planirani u zavisnosti o danu utakmice, pa tako i dan nakon utakmice u većini slučajeva odradi rekuperacijski trening kako bi ubrzali oporavak, ali i pripremili organizam za sljedeće utakmice. To naročito stoga što Modrić ima ogroman broj utakmica u jednoj sezoni. Iskreno, puno mlađi igrači koji tek ulaze u moj program rada imaju velike probleme s odrađivanjem samo pripremnih dijelova treninga, dok Luka odrađuje to samo kao pripremu za klupski trening, tako da sa sigurnošću mogu istaknuti da je pravi profesionalac, koji veliku brigu polaže svojem tijelu i posvećuje puno vremena na prevenciju i održavanje ove razine kondicijske pripremljenosti kojoj smo svi iz dana u dan svjedoci.

Nije valjda uvijek bio tako raspoložen za dodatni rad?

- Hm, njegov pristup se mijenjao. U početku je bio skeptičan, suzdržan i nepovjerljiv. Ponekad i nedosljedan. Bio je vrhunski igrač i prije naše suradnje, bio bi i dalje ako bismo i prekinuli zajedno raditi. To nije sporno. No, zajedničkim radom došli smo do razine da se može igrati nogometa jer se kondicijski osjeća moćno i zna da može većinu utakmica odigrati u visokom intenzitetu. Glavni je cilj bio i ostao produžiti mu karijeru ovih razina. To je postigao dodatnim radom. Bez toga se u modernom nogometu jako teško dostižu te razine. Nogometaš treba individualnom treneru bezgranično vjerovati, a to je najteže postići.

Ogromna odricanja

Teško je dugo ostati s istim trenerom?

- Događalo se tijekom ovih godina da je bilo krize u odnosu, što je normalno. Rijetko tko ostane tako dugo vremena zajedno. Bilo je faza kada mu se nije baš dalo odrađivati s tolikim entuzijazmom svakodnevne treninge. Tu su se događali padovi u izvedbi, ali mislim da je sve to normalno u tako dugoj karijeri na vrhunskom nivou. Zadnje dvije-tri godine on uspješno odradi oko 75% dogovorenih treninga, što je u razini mojih očekivanja. Na 85% odrađenih treninga je izvrstan, ispod 70% dolazi do padova.

Gdje su po vama njegovi limiti, koliko može još igrati na ovakvim razinama?

- Kad smo krajem 2015. počeli surađivati, imao je 30 godina. Izuzetno mi je žao što nismo počeli koju godinu ranije jer bismo imali vremena podignuti neke segmente na kojima je kasnije teže raditi budući da zahtijevaju vrijeme i potrošnju energije. Dio takvog rada odradili smo u prošlom lockdownu, iz kojeg je Luka izašao u fantastičnoj formi. Po meni, limiti su isključivo stvar glave. Odricanja su ogromna. Potrošnja i vremena i energije je izuzetno velika. Ima predivnu obitelj koja jedva čeka da on ima više vremena, kao što i on logično želi da se može opustiti, te da ne dobiva od mene svaki dan poruku “jesi li odradio ovo”, “jesi li spreman sutra za ono”... Kamoli pripremanje svaki dan ponovno i za klupski trening, te tamo odrađivati sve na 100%, pa putovanja, hoteli, testiranja i procedure. Vrhunski igrač skoro nikada nije do kraja opušten, stalno je priprema za nešto, stalno mora na nešto paziti, hranu, odmor, treninge... Što si stariji, to više moraš raditi na sebi. To podrazumijeva odricati se blagodati života koje si možeš priuštiti, a ne smiješ jer imaš cilj ispred sebe. Dakle, po meni Luka bez problema može igrati i s 38 godina na ovoj razini ako nastavi ovoliko i još više raditi na sebi.

Što je njegov forte, a što minus?

- Modrić ima nevjerojatnu sposobnost ubrzanja u prvih metar-dva, nepredvidljive brze promjene pravca kretanja s i bez lopte. Uz neosporne tehničke kvalitete razvio je zavidnu razinu energetskog kapaciteta i dostigao je visoku razinu ekonomičnosti potrošnje energije. Svemu tome je dodao mudrost kretanja i pravovremeno odmaranje u utakmici. To su trenuci kada on na par minuta uspori ritam i dozvoli tijelu da se rekuperira. Brzo se regenerira. Logično svojoj dobi, Luka nije kondicijski najbolje spreman igrač, ali je optimalno izbalansiran igrač koji posjeduje mudrost, znanje, inteligenciju i karakter pobjednika.

Intenzitet utakmica je sve jači, gdje to može odvesti nogomet?

- Budućnost je očita, još veći broj utakmica, još brži nogomet, još veća selekcija i još više antropoloških komponenata, koje će trebati zadovoljiti da bi uspjeli u vrhunskom nogometu. Kombinacija kvalitetnih pomno isplaniranih, pravovremeno primijenjenih treninga uz optimalnu nutricionističku podršku i psihološku pripremu, omogućit će igračima, koji će biti spremni na sva odricanja i zalaganja, da produže sportsku karijeru.

Dokle se može ići s tom razinom intenziteta u nogometu, s obzirom na sve više ozljeda i bolesnih epizoda sportaša?

- Ne bojim se ja intenziteta, ali me jako brine broj i učestalost utakmica. Ozljede su sastavni dio života sportaša, ali problem su ozljede koje su posljedice neadekvatnog stila života, kao što su izlasci, alkohol, nespavanja zbog igranja igrica, prekomjerne mase tijela, prekomjerne mišićne mase, kao i prekomjerne razine potkožnog masnog tkiva... Tu se jako puno toga može napraviti prevenirajući, ali i ubrzavanjem oporavka.

Motori igrača

Pitanje trke postalo je nekako trendovski. Koji su vaši kriteriji važnosti po tom pitanju?

- Nije važno koliko se trči, nego kvaliteta te trke. Možeš hodati 8 km/h cijelu utakmicu i preći ćeš 12 km. Bitno je koliko je bilo akceleracija i deceleracija, jesu li bile pravovremene i svrsishodne. Razlikuju se tražene vrijednosti po igračkim pozicijama, taktičkim zamislima, situacijama na terenu, specijalnim zadacima od strane trenera. Brojevi su samo brojevi ako ih ne znate interpretirati, niste gledali utakmicu, ali i razumjeli zamisli trenera, te prepoznali situacije na terenu.

Možemo li nešto konkretnije?

- Ono što je neosporno, danas svaki nogometaš treba zadovoljiti osnovni kriterij, a to je imati “mjeru kondicije” VO2max od barem 55 mlO2/kg/min, prelaziti anaerobni prag pri brzini većoj od 14 km/h i imati sposobnost izdržaja u anaerobnoj (crvenoj zoni) za trenutke kada utakmica uđe u faze izuzetno visokih intenziteta. Treneri trebaju znati prepoznati razlike “motora” igrača (energetskih kapaciteta) jer u istoj momčadi često puta igraju oni s “motorom” od 1.800 ccm (igrači s 55 mlO2/kg/min), pa oni s preko 4.000 ccm (više od 70 mlO2/kg/min), kao što su to bili ili jesu Brozović, Mandžukić, Oršić i slični. Treba prepoznavati energetsku potrošnju teških igrača (s većom mišićnom masom ili viškom potkožnog masnog tkiva) i laganih igrača. To moraju prepoznavati kondicijski treneri i objasniti nogometnim trenerima.

Tehnologija je već tu

Tehnologija je sve važniji alat u radu?

- Svjedoci smo da je tehnologija već duže prisutna. Danas je nezamislivo da nogometaši nemaju svoje monitore srčane frekvencije, da se ne prate subjektivni pokazatelji umora, kvalitete sna, pokazatelji intenziteta na treningu i utakmicama ili da se ne prate krvne slike. Budućnost, u koju su neki već ušli, jest u praćenju unosa i potrošnje energije, ali i ostalih nutrijenata. Upotreba tehnologije, kriokomora, barokomora, oksigenizacija i slično, preko pravovremene i dozirane nutricionističke priče do elektrostimulacije i ostale tehnologije i metodologije koja ubrzava oporavak, postaje “normalno” u vrhunskom nogometu.