Pele je kralj nogometa, uvriježeno je kao "dobar dan". Mnogi će ovih dana napisati - bit će to vječno! Jedan i jedini O Rei. Do Pelea 10 je bio samo broj, a nogomet tek sport, kazat će Neymar. I Brazil samo jedna od reprezentacija, čak i gubitnička u čuvenom Maracanazu 1950., kad im je Urugvaj uzeo titulu usred Rio de Janeira, možemo slobodno dodati.
Definitivno kako je on igrao nogomet do tada nije viđeno, čitali smo kao klinci knjige svjedoka vremena i znamo - nikad nije ponovljeno. Njegova kreacija, imaginacija i realizacija bile su savršene za to doba. Sovjetski izbornik Gavril Kačalin, nakon poraza njegove reprezentacija 2:0 na SP 1958., a Vava je dao oba pogotka, nije se mogao prestati diviti:
- Ovo je neki drugi sport, ljepši od svega što znamo, novi nogomet.
Iako je u listopadu te godine tek napunio 18, istoga ljeta kao malodoban osvojio je sve svjetske naslovnice, već tada prozvan je Kraljem.
- Ti si pravi Kralj jer izabrao te narod - tepali su mu suigrači, također fantastični španeri od kojih je senzacionalni dribler, ali čudan čovjek Garrincha po nekima u tom času bio i bolji.
Pele je u 18. godini postao O Rei i sve što je kasnije igrao do 1977. opravdavalo je taj epitet. Tri naslova svjetskog prvaka, daleko preko tisuću golova, trofeja i pobjeda u njega je bilo kao pijeska na Copacabani. Dok je igrao, posebice do 1970., nije mu bilo ravna.
No, što je s nogometom. Je li najpopularniji i najvažniji sport obolio od atrofije pa i nakon 45 godina od zadnje Peleove utakmice svjetski mediji gotovo unisono pišu, a asovi potvrđuju - Pele je nedodirljiv. Kad su njega pitali s kime bi volio igrati u ekipi, kazao je - Messi! Bili bi idealan tandem, dodao je. Ponešto novinara i trenera drznulo se nakon katarskog finala napisati - ustoličen je novi Kralj. No, ne, danas kad vidite većinske reakcije - Kralj je bio i ostao samo Pele.
Ako je, tako, gledamo li danas nogometnu dekadenciju? Radi li se o sportu (kulturi) čiji je vrhunac prošao i neće se vratiti? Ili je zapravo bolji nego ikad, a finale na Lusailu Argentina - Francuska broj 1 svih vremena?
Lako je moguće da nitko više neće igrati kao Pele, jer to je vjerojatno nemoguće. I to upravo zato što je nogomet doživio ogroman napredak. U njegovo doba igrače se selekcioniralo prvenstveno kako maze loptu. Tehnika je bila sve, što ti se više lijepila za tijelo brže si dobio šansu. Brazil je sav bio takav. Ne samo Pele.
Sjajan je video o driblinzima, minijaturama i drugim velemajstorijama Zidanea, Cruyffa, Messija, Inieste... i dokaz da je sve to prije njih, i sve, a ne samo ponešto kao oni, radio Pele. Međutim, on se bez lopte šetao po terenu, nije morao igrati obranu, svi bi mu dodavali, kad bi izveo štos promatrači su bili zadivljeni, čak fascinirani. Uživao je, pucao s centra kad mu se prohtije. Brojni će reći da bi i danas, kad bi trenirao u aktualnim uvjetima i s trenerima svih profila, hitrinom koju je imao, znanjem i tehnikom mogao nuditi dio nekadašnjeg repertoara. Sigurno.
No, koliko? Nogomet kakav se onda igrao danas se više ne može. Pitamo se što bi Messi radio tada da je imao toliko prostora i vremena? Jasno je stoga da će svi koji su ljubitelji "starog doba" u Peleu uvijek imati kralja. Lionel jednostavno ima suparnike drugačijeg kova.
U moderno doba kod selekcija dječaka i djevojčica za škole nogometa testiraju ih po niz elemenata. Osim tehnike - motorika (brzina, hitrina, izdržljivost...), karakter (agresivnost, hrabrost, preuzimanje odgovornosti, upornost u ekstremnim okolnostima...), taktika, prilagodljivost kolektivu... Pojedini naši napadači su odličan primjer, u Peleovoj eri bili suvremeni i brzi brzi taman koliko treba, a danas su prespori u reakcijama da bi postali svjetske klase.
I zato cijenimo Pelea, ali budimo pošteni i prema drugim velikanima. Svaka nogometna epoha nosi svoje proroke, nogomet ima kraljeve, a ne samo jednog Kralja. Ronaldinho je bio kadar uraditi sve što i Pele i to energičnije od njega. No, nije potrajalo, nužan je i sportski život, stalno ulaganje u sebe. Na čemu je pao.
U ljeto 1950. godine Brazil je doma ostao bez titule.
- Gledao sam oca kako plače, mislio sam da muškarci ne plaču. Rekao sam mu tada - osvojit ću Svjetsko prvenstvo za tebe - objavio je Pele 2007. u memoarima.
Pele je definitivno kralj svoga vremena. Brazil je od gubitnika učinio pobjednikom, a nogomet spektakularnijim i boljim sportom. Nikad nije pristao na teze da je itko veći od njega, s odbojnošću bi to odbacivao, živio je zasluženo slavu, a vječne rang liste ostat će subjektivne. Barem još neko vrijeme... Mit o Peleu kao kralju je zasad preživio. Ponosno. Zadnji nogometno san uništila mu je Hrvatska dok je teško bolestan ležao u bolnici.
- Želim da Neymar, moj iz Santosa, bude prvaka s Brazilom u Kataru - kazao je.
Vatreni su rekli svoje, a Pele ima duboki naklon Hrvata! Genij kojem su često davali božanske osobine. I mi koji ne vjerujemo da je nogomet stao divimo mu se kao O‘Reiju jedne epohe.