U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju s Davor Šuker kojeg je napravio Btranko Stipković, a objavljen je 11. srpnja 1998. godine, na dan utakmice za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. između Hrvatske i Nizozemske.
1. Jeste li preboljeli poraz u polufinalu World Cupa, smiješite se - znači da je sve u redu?
- Takav sam, uvijek nasmijan, malo kad ljut. Da, bili smo u finalu - koliko ono - jednu minutu!? Neka makar i tako malo, to je nagrada za sve nas, i za sav uloženi trud. Danas se sjećam svega što sam prošao od osječkih pionira i juniora, silnoga truda, znoja i muke. Vrijedilo je boriti se, trenirati i natjecati. Kad sam zabio tim Francuzima, nakon lopte koju je poslao Aljoša Asanović, te fantastične lopte s očima, znao sam da ću pogotkom okruniti ponajljepšu kombinaciju Svjetskog prvenstva. Kad sam, dakle, loptu vidio u mreži, kad sam se prekrižio, kleknuo i čekao suigrače da podijelimo veselje nešto mi je reklo: "Imamo ih, evo nas u finalu!". Osjećao sam da i suigrači rezoniraju jednako. Ali, nažalost, sve je trajalo samo nekoliko sekundi, iako je pripremano 10-15 godina. Moglo bi se ustvrditi - raj pa pakao. Sad je lako pametovati, lako je govoriti: "Eh, da smo izdržali još barem 5 minuta…” Nismo, za tim naričemo, ali ćemo se brzo osloboditi, svjesni da je Hrvatska dodirmula svjetski vrh. Bilo bi mi drago da Francuzi u finalu pobjede Brazilce, zahvaljujući tome naš uspjeh još bi više bio na cijeni. Izgledi su 50:50, mislim da ni jedanaesterci nisu isključeni.
2. Kako diše vaš veliki prijatelj Zvonimir Boban, je li se uključio u ‘normalan život’ nakon onoga što ga je snašlo u meču kontra ‘galskih pijetlova’?
- Bio je to nesretan gol za nas, presretan za njih. Međutim, to se događa. Ne krivimo nikoga, naravno ni kapetana. Svi smo u svim utakmicama dali sve. Treba misliti isključivo o lijepim stvarima. Zvone nije imao ni mrvicu sreće, s njim ni mi ostali. Da ta lopta nije došla do Djorkaeffa, da ju je Štimac uspio odgurnuti, da se Thuram nije prikrao... Toliko je detalja odlučilo u korist naše štete. Trajalo je samo dvije-tri sekunde i privremeno nas bacilo u očaj. Popustila je koncentracija. Ali što sada. Kapetanu je teško. Trudit ćemo se, utješiti i otići dalje, dohvatiti to 3. Mjesto.
3. Vi se trudite kao nikad, odlazite po loptu i u vlastiti kazneni prostor. Kako stignete na sve, zar ne postoje granice iscrpljenosti i za Davora Šukera?
- Ponavljam ono što sam pričao neprestano - mnogo je ljudi sumnjalo u mene, proricalo mi zalazak karijere. No, bilo je mnogo i onih koji su mi vjerovali. Ja sam rođeni pobjednik! lako nisam imao zavidnu ligašku sezonu, nisam bio ni loš. Motiviralo me i to što je Real kontinentalni prvak nakon nekoliko desetljeća. Pripremao sam se javno i tajno, vrlo često radio i sa stricem Dragom. Sve mi se to isplatilo, sve se vratilo.
4. Zasigurno će odsad i u Real Madridu rezonirati drukčije, pretpostavljamo da ste u Francuskoj stabilizirali status, do kraja učvrstili pozicije?
- Svakako da me više ne namjeravaju prodati. Nestala je svaka kalkulacija, više se ne spominje onih 100 milijuna dolara odštete. Od pričanja do konstatacije ‘nije za transferiranje, ni po koju cijenu’ prošlo je mjesec-dva. Sto posto sam promijenio njihov stav. Dakle, u Francuskoj nisam pobjeđivao isključivo za Hrvatsku, nego i za Šukera. A pobjeđivali smo zato što smo puni vjere u vlastite kvalitete, zbog odanosti nogometu i prijateljstva kakvo krasi malo koga. Nisam eksplodirao slučajno. Na Europskom prvenstvu strijelac sam bio triput, na Svjetskom pet puta. Nadam se da to nije kraj.
5. Nadamo se svi mi, duboko vjerujući da ste kadri ponijeti naslov najuspješnijeg golgetera?
- Tih pet komada u 6 utakmica stvarno su perfektna brojka, izvanzemaljska! Borim se pošteno, ne propuštam previše šansi. Oni s kojima trenutačno dijelim 1. mjesto, Batistuta i Vieri, odavno su kod kuće. Sumnjam da bi me Ronaldo stigao kad bih Nizozemcima mrežu pogodio jednom, barem jednom. Vjerujem da hoću. Zabiti za reprezentaciju nešto je nevjerojatno. Veselim se i ja, i toliko naših ljudi u domovini te po cijelome svijetu. Usprkos važnosti goleadorske titule, neću robovati nikakvoj vlastitoj računici, već se potpuno staviti u funkciju momčadi. Naime, neusporedivo je važnije 3. mjesto Hrvatske, nego prvo mjesto Davora Šukera!
6. Što mislite drugim vodećim napadačima, koga smatrate ravnim sebi?
- Ronaldo je, osim pogodaka, iskazao i fascinantnu vještinu asistiranja. Bude li Brazil prvak, on će nesumnjivo biti proglašen najboljim pojedincem. Duboko uvažavam i Batistutu, Vieri se doista raspucao. To su igrači koji su obilježili smotru jer ipak su udarne igle najviše u oku zanimanja.
7. Hrvatsko oko vidi još samo Nizozemsku. Možete li, ruku pod ruku s kolegama i prijateljima, preskočiti sedmu SP prepreku?
- Pripremamo se studiozno, ma koliko nam bilo neugodno zbog svega što se ovih dana događalo. Nizozemska je naša istina. Treba staviti točku na "i", završiti ovu predivnu bajku. Neka se ne uvrijede hrvatski pisci, ali mi smo vjerojatno ispisali najljepšu bajku u povijesti hrvatske književnosti. Toliko lijepih "stihova", toliko zadovoljstva i sreće za sve naše ljude. Francuska ‘98. ostat će vječna u našim uspomenama, i mi ćemo zajedno s njom otići u sportsku besmrtnost. Nizozemci? Čuo sam da će i njima biti teško. Oni ovu utakmicu tretiraju ‘malim finalom’. Za nas je veliko. Nemamo pravo razmišljati hoćemo li biti 3. ili 4., svaku varijaciju na tu temu valja ne samo stopirati, nego zabraniti! Nemojmo se opterećivati bi li s Brazilom bilo lakše. Naravno da bi bilo ljepše, ali to je sada prošlost. Okrenimo se svome protivniku i učinimo sve da on stadion napusti pognute glave.
8. Tko će na vas motriti, poznajete li reprezentativce ‘narančastih’?
- Poznam ih dosta, suprotstavljali smo se na utakmicama Reala i Ajaxa, mi smo dobili 2:1. Oni primjenjuju Ajaxov sustav. Zaključio sam da Nizozemska igra najljepši nogomet na Coupe du Mondeu. Brazil ih je eliminirao na lutrijski način, rulet jedanaestercima. Oprez je više nego nužan. Igraju otvoreno, rašire te na sve četiri strane, u stanju su svakome pogoditi mrežu 3-4 puta. Bergkamp je strašan, Overmarsa cijenim više nego njihov izbornik, Seedorf je izvrstan, Davids također, ne moram valjda ni spominjati braću De Boer. Na mene će sigurno Stam, ponajbolji ‘policajac’ na Globusu. No, to me ne plaši, uvjeren sam da ću ja njega u retrovizoru gledati češće nego on mene!
9. Kako diše Hrvatska, što uočavate na suigračima, vraća li se vjera u nove trijumfe?
- Umorni smo i iscijeđeni. Sad kad su tijela toliko propatila, važno je kako će se ponašati glava. Nismo na bilo kakvom natjecanju, nego na Svjetskom prvenstvu. Isplati se i poginuti! Ni meni nije lako, ali neću sustati. Važno je ispravno procijeniti tko może, a tko ne može. Ne, nipošto ne smijemo izgubiti, nije dopušteno reprizirati ono što su Bugari učinili u Americi - nakon proboja nadomak vrhu, počeli su slaviti, odlaziti u shopping itd., pa su se na kraju osramotili. Od nas se s pravom očekuje maksimum. Ja nisam zadovoljan 4. mjestom, kakvo četvrto mjesto! Dosad nam nitko ništa nije poklonio. Kad se samo sjetim sve one torture od Zagreba preko Splita do Soluna, Kopenhagena i Kijeva… Tamo smo se kalili, tamo smo stekli sve ovo! Budimo dosljedni i zakitimo se tom broncom, zaista smo je zaslužili! Zanima me skorašnja rang-lista FIFA-e, uvjeren sam da ćemo se uvrstiti među prvu petoricu. Zahvaljujući svima - izborniku, stručnom stožeru, logistici i svakom nogometašu koji je ovdje. Uvijek ću pamtiti način na koji smo pobijedili Njemačku. Cijeli planet disao je s nama, držao nam palčeve. A mi smo znali da uspjeti možemo samo ako jedanaestorica dišu kao jedan. Disala su!
10. Koliko vašem ponosu pridonosi nerijetka procjena ‘za Hrvatsku igraju Šuker i još desetorica’?
- Ne bih ja to tako. Reprezentacija je ta koja radi, ja sam tek egzekutor. Bez prave momčadi nema ništa, pojedinac je samo iskra u nadgradnji. Točno je da se borim, izgaram, dajem sve. Ponosim se što se mogu boriti za Hrvatsku, drago mi je što su neke naše utakmice dovoljno zrele za ulazak u sve udžbenike hrvatskog nogometa. A to tko je najbolji hrvatski igrač svih vremena, nije pitanje ovog trenutka; neka ocjenjuju analitičari. Ponosan sam što je moja generacija izborila sportsku besmrtnost, ispričavam se ako to ponavljam prečesto, no, doista mislim da je tako!
11. FIFA vas je ovih dana svrstala medu desetoricu najzapaženijih aktera Francea ‘98?
- I to je nagrada. Želim dokazati da ništa ne pada s neba. Hvala dragom Bogu što mi je podario taj specifični osjećaj za realizaciju. No, na sebi sam radio sustavno, sad ubirem s kamatama. U vezi tih pohvala imam jednu poruku - zanima me kako će se podijeliti kristalne vaze i zlatni pokali na kraju godine (ha, ha)!
12. Prema tome, večeras smijemo očekivati Davora Šukera u punom zamahu, raspoloženog i poticajnog, ponovo strijelca?
- Nije da nisam umoran. Svi smo pomalo zasićeni, što ne čudi budući da smo gotovo dva mjeseca odvojeni ‘od normalnog svijeta’. Sve je to iscrpljujuće. Sad smo i psihološki poljuljani. Kad hoćeš zaspati, vraća ti se susret s Francuzima. Stoga jedva čekam subotu navečer da otvorimo novu stranicu nove knjige!
13. Kada i to prođe, stižete u Zagreb. Tamo se priprema odgovarajući doček. Pripremate li se vi za ljetovanje.
- Doznajemo da se sprema fešta, to nas veseli. Mislim da nije neskromno kažem li da smo zaslužili dostojno slavlje. Ljubomorno sam pratio kako se raduju Francuzi, da smo barem mogli zamijeniti grad, državu i boju. Nismo, ništa. To smo prebrodili ili ćemo prebroditi... Jedva čekam more, ono naše, hrvatsko. Odlazim s roditeljima…