Hrvatski nogometaši nastupaju u polufinalu Lige nacija, a Tomislav Židak nije s njima. Nažalost, već odavno s njima i među nama nema "najoštrijeg pera" hrvatskog sportskog novinarstva. Ima tome dva mjeseca kako je prošlo punih šest godina, a da Židaka fizički nema među nama (13. travnja 2017.), no uspomena o njemu živi. Živi, naravno, u mislima njegovih najbližih i nas brojnih prijatelja, ali živi i u sjećanju njegovih sumještana koji od 23.-25 lipnja u rodnom mu Vugrovcu organiziraju 5. izdanje "Malonogometnog turnira Tomislav Židak".
"Zadaća" entuzijasta
Turnir je "djelo" lokalnih zaljubljenika okupljenih oko lokalnog ŠRD Prigorje kojima financijski pomažu prigorske trvrtke kojima se organizator i zahvaljuje.
- Ideju za pokretanje turnira dao je Damir Poljak, tajnik HRS-a, nas nekoliko se prihvatilo posla jer smo željeli "sačuvati" našeg Židaka. Opet spremamo veliku feštu i kvalitetan turnir s 24 momčadi. Bit će dobre zabave i nogometa, jest će se prigorski i ini specijaliteti; bit će "ića i pića". Startamo u petak, dan ranije je ždrijeb u 19.00, a u subotu će na "vrtnoj zabavi" svirati "Tamburaši za pet." Nagradni je fond opet primamljiv, imat ćemo odličan turnir, rekao je Nenad Lončar, jedan od lokalnih zaljubljenika zaduženih za organizaciju čiji je telefon (099/2119-421) "zadužen" za prijave ekipa (Domagoj Lončar - 091/1801-200).
"Znam da bi Židak bio sretan da nas može vidjeti. Što se tiče mene, spreman sam vidjeti njega i nadam se da ću ga pronaći u raju", rekao je veliki Ćiro Blažević na jednoj od prošlih Židakovih tužnih godišnjica. U međuvremenu je otišao i Ćiro i valjda je našao Židaka u raju. A mi, pak, znamo - bez obzira što ih nema među nama, naći ćemo ih na turniru u Vugrovcu. Bit će opet među nama...
Živo sjećanje
"Vrijeme je besplatno, ali je neprocjenjivo. Ne možete ga posjedovati, ali ga možete koristiti. Ne možete ga zadržati, ali ga možete potrošiti. Jednom kada ga izgubite, više ga ne možete vratiti", napisao je svojedobno Harvey Mackay, američki biznismen i pisac. Priča o gubljenju i vraćanju u Mackayjevoj se mudrosti odnosi na vrijeme. Mi bismo dodali, odnosi se na našeg neprežaljenog prijatelja Židaka. Izgubili smo ga i nećemo ga vratiti. Naravno, osim u svojim sjećanjima, a upravo to čine njegovi dečki iz Vugrovca - čuvaju sjećanje na njega. Na njega bez kojeg ništa više nije kao što je bilo, barem u obiteljskom, prijateljskom i novinarsko-nogometnom okruženju.
I zato - bez obzira jete li voljeli ili mrzili njegovo "pero", dođite u Vugrovec i makar popijte jednu u njegovo ime.