Alessandro Del Piero (46), jedan od veličanstvenih nogometaša Italije i uopće na Globusu, pohodio je Zadar, odnosno Petrčane, u sklopu promotivne turneje za afirmaciju dječjih nogometnih kampova, pod kapom firmi Banca Intesa San Paolo i Generali osiguranje.
Jučer u Beogradu, danas kod Zadra, Del Piero obnaša s guštom svoju novu, rekli bismo humanitarnu funkciju svoje karijere, u misiji promocije najvažnije sporedne stvari na svijetu, a što je nogomet. Svakako je zanimljiv lik, velik igrač, umjetnik baluna i strijelac na razmeđu dva milenija. Juventusu i talijanskoj reprezentaciji služio je s početka devedesetih sve do 2012. godine, gotovo dva desetljeća...
Kasnije nije ostao u Juventusu, tražio je nove izazove izvan Italije, igrao u Australiji i Indiji, sasvim neobično. Čovik o svita. U Juventusu, gdje je došao iz Padove kao junior, od 1993. do 2012. godine, prošao je sve i sva, klupski prvak Europe i svijeta, 1996. S Italijom svjetski prvak 2006. igrao je odmah drugu ligu s Juventusom, kad je to sila nalagala.
Nije želio ostaviti svoj klub na cjedilu kad su ih izbacili u Serie B i po tome je stekao (poput Buffona) poseban status ikone među navijačima „bijelo-crnih” iz Torina. Iz ambisa druge lige (2006/07) vratio se odmah, sve do ponovnog osvajanja scudetta, šampionske titule 2012...
Potom nije ostao kao funkcioner, nego je tražio nove izazove, igrao rekosmo za Sydney, a u Indiji za Delhi Dynamos. Sad nije u nogometnom žarištu, na primjer nije u obilatom stožeru Roberta Mancinija, friškog europskog prvaka, deset godina je mlađi od njega.
Staza Del Piera je drugačija, rekosmo promotor je nogometa među najmlađima. Tako ga je put naveo na Zadar, a nas do potegnemo njemu u susret. Gledali smo ga uživo s tribina u Rimu i Berlinu kad se penjao na europske krovove, a evo nas sad sučelice u Petrčanima. Del Piero na primjer nikad nije, a zaslužio je po našem skromnom uvjerenju, osvojio Zlatnu loptu, a njegov domaćin, Zadranin Luka Modrić jest.
Modrić je srebrni na Mundijalu 2018, a Del Piero zlatni 2006... Dijelili su osmijehe, dobro raspoloženje, Del Piero sportski elegantan, u tamnom sakou i košulji, u sjajnoj formi:
- Posebice sam sretan što sam opet u Hrvatskoj. Zajedno pružamo podršku djeci. Ja imam troje djece i dobro znam taj osjećaj, znam da su djeca najvažnija, za njih živimo i radimo. Ovaj kamp je dokaz da je momčadski pristup najvažniji. Samo se momčadski dolazi do pobjeda i vrhunskih rezultata. Tako je baš sada Italija osvojila titulu prvaka Europe. Sretan sam što sam tu uz Luku i Zlatka (Modrića i Dalića, op. a.). Navijao sam za vas, šteta što je tako prošlo sa Španjolskom. Volim Hrvatsku, ima toliko sličnih, zajedničkih osobina s Italijom. Modrić je za mene posebno sjajan igrač – rekao je Del Piero za Slobodnu Dalmaciju.
Rođen je u Coneglianu kraj Trevisa, odmah je iskazao golem talent koji nije promakao velikanima, Juventus ga je iz Padove brzo doveo, zbog njega žrtvovao Roberta Baggija kojeg je ubrzo pustio da ode... Od najmanjih nogu Del Piero je nosio broj 10, uzori su mu tadašnjem nogometu bile tri grandiozne desetke, Maradona svakako, ali uz malog zelenog Diega još i Platini i Zico.
Imali smo i poseban zadatak, od Alena Bokšića, da ga nazovemo i damo mu mobitel. Rečeno, učinjeno:
- Hej, brate – rekao je Del Piero Alenu na hrvatskom. Alex mu je objasnio kojom je zgodom tu, morali smo Del Pieru dati broj Bokšićev pa da se dalje čuju na miru, sutra, prekosutra:
- Alen, Robert Jarni (također ga je dao obavezno pozdraviti) i Igor Tudor trojica su iz Hajduka s kojima sam proveo mnoge utakmice, divne trenutke i ostvario fantastične uspjehe. S Alenom osvojio u Tokiju titulu prvaka svijeta protiv River Plate, naša je slika s pokalom poznata, mislim da je u muzeju Juventusa.
Tko vam je najdraži od Hrvata s kojima ste se susreli, igrali s njima ili protiv:
- Spomenuo sam ovu trojicu, a Boban je bio fantastičan, premda kao suparnik. A meni najdraži je Toni Kukoč, iako je košarkaš. Ja sam iz okolice Trevisa, navijao sam za Benetton, Kukoč je za Benetton radio fantastične stvari i ja sam uživao u njegovim majstorijama. Kukoč je moj miljenik.
Predstavili smo se da smo iz grada rečene trojice i - Kukoča: - Blago vama! - kaže Alex za Slobodnu.
Pa smo ga podsjetili: bio je kolovoz 2014. kad su vas navijači Hajduka zasuli porukama na Facebook stranici: - Del Piero, dođi u Hajduk, mi nemamo novca al' bit će ti lijepo! Ne možemo ponuditi mnogo novca, ali možemo ono što novac ne može kupiti, a to su emocije i fanatični navijači, predivno more i prijateljstvo - pisali smo tada da mu pišu...
Bila je to prava Del Piero „manija”, nekoliko dana sanjarija, Del Piero se taman ostavio u Sydneyju dijela svoje karijere, odigrao oproštajnu utakmicu „down under”, a put ga dalje odveo u - Indiju.
- A znam, znam, uistinu... Zapazio sam to, koji vrag se dešava... Bilo mi je neobično. Eto, nije se dogodilo – slegnuo je ramenima, nasmijao se. Pokazivao je već zavidnu razinu strpljenja. I još:
Znate li da postoji u Splitu kafić Del Piero, godinama već, s vašim slikama i puno navijača ima Juventusa?
- E, znam da Juventus svuda ima navijača. A kafić? Lijepo je čuti. Nisam znao. Ali, nije moj, što da radim!?
Tko zna, možda Del Piera navede put do Splita ili Makarske do Bokšića, kad je već stigao do Petrčana. Pa ćemo imati koji trenutak više...