Da je postojala neka interna, ili javna, svejedno, kladionica nakon Svjetskog prvenstva, Dominik Livaković bio bi - Bayern u okruženju bundesligaša. Premda nezasluženo nije ponio službenu lentu za najboljeg vratara Mundijala, ona neslužbena krasila mu je torzo. I zvala na neizbježno, ono što se očekuje već nekoliko sezona i barem pet prijelaznih rokova...
Premda su mu ostanak u Dinamu sva ta "mercata" pripisivali slabijem izlaženju i igranju nogom, a time praktički kočili konačnu potvrdu reprezentativne "jedinice", Livaković je u Kataru demonstrirao sva svoja znanja, i to ne "tek" pri branjenju jedanaesteraca, već i u drugim segmentima igre. Zadranin je bio na vrhuncu forme, čime je suigrače hranio samopouzdanjem i smirenošću, a sebe čudesnim dosezima, trganjem nepovjerenja s vrata, osiguranjem vlastite povijesti, te konačno i - transferom. Odlaskom na više kote. Nije da je Livaković u Dinamu (bio) nezadovoljan, dapače, ali je na vrata pokucao 28. rođendan i postalo je jasno da je došlo do idealnog trenutka za novu avanturu i dokazivanje.
- Treba mu to da se okuša i dodatno naraste kao vratar. Odlaskom može postati još bolji i kompletniji - reći će nam u nizu razgovora o njemu njegov reprezentativni prethodnik, sugrađanin i prijatelj, Danijel Subašić.
Final Four kao novi izlog
Istu je stvar očekivao i on. A kada se već prije Nove godine i službenog otvaranja "mercata" pojavio interes Nottingham Foresta, pa tiše još nekih premierligaša, a onda malo potom i Villarreala, svi su vjerovali kako je kucnuo čas da Livaković zaokruži opus i otvori novu stranicu. Pa i tih, realno, deset milijuna eura, koliko iznosi odštetna klauzula, nakon odgledanih "klipova" sa SP-a, činilo se "sconto" cijenom...
Pa ipak odlazi još jedan transferni cirkus, najveća tržišta zatvaraju vrata, a jedini preostali interes, onaj Fenerbahčea, nije realan, jer Turci već dugo nisu financijski u mogućnosti ići na dvocifrene iznose, pogotovo za vratare. Kažu upućeniji s kojima smo i tijekom utorka razgovarali, da je nastao zastoj u transferu vratara, nije ih bilo mnogo, kako i klubovi proživljavaju galopirajuću inflaciju i da, eto, opet nije bio najpovoljniji trenutak za transfer Livakovića iz Dinama.
Što to, međutim, znači u budućnosti? Livaković je još prošle zime napravio "menadžerski" transfer, pretrčao je u uglednu englesku agenciju ICM Stellar Sports (Grealish, Camavinga, Saul, Pickford...), smatrajući da će si time lakše otvoriti tržište. Ta je odluka bila logična, no, evo, i godinu potom, kako stvari stoje, Livaković ostaje u Dinamu. A u ljeto 2024. istječe mu ugovor, što znači da bi ljetni rok dočekao kao igrač u posljednjoj godini ugovora, što bi potencijalnim kupcima donijelo mogućnost da ruše postavljenu odštetnu klauzulu. Iz kluba, pak, već najavljuju da će u slučaju ostanka ove zime, tijekom proljeća Livakoviću kao svom simbolu ponuditi novi ugovor, i izvjesno je da bi u tom logičnom raspletu - jer jedina otvorena tržišta nakon 1. veljače ostaju Rusija, Ukrajina i Turska, prilično nerealne opcije njegova daljnjeg puta - Livaković mogao produljiti.
A opet, ostaje ljeto kao vrijeme najvećih mijena, ali i FF Lige nacija, kao još jedna audicijska prilika. Iz ove perspektive, ako Livaković niti na ljeto ne napusti Dinamo, postaje realni kandidat za novog Dražena Ladića, legendarnog i doživotnog Dinamova golmana...
Petković ne želi egzotiku
Slična pretpostavka poslije neostvarena zimskog transfera čeka i Brunu Petkovića, koji nije željan egzotike i u Maksimiru se osjeća odlično, no i njemu u ljeto 2024. istječe ugovor, i treba vidjeti kako će se stvari razvijati na ljeto. Od onih najočekivanijih transfera "vatrenih" ove zime, situacija oko Gvardiola bila je "vruća", ali je na kraju i prilično jasna - ostanak do ljeta, a možda i 2024., kada se aktivira klauzula od 110 milijuna eura, na što u Leipzigu računaju, a ni Jošku se ne žuri, dok Sosin kofer stoji pored vrata već najmanje šest mjeseci. I iako Stuttgart ne želi olako pustiti (po)najboljeg igrača, ovo će biti posljednje njegovo polugodište u dresu "švaba"...