Bivši hrvatski reprezentativac Eduardo da Silva (40) trenutačno je u Hrvatskoj na godišnjem odmoru, iz svojeg Rio de Janeira došao je na klasično obiteljsko okupljanje kao i svake godine. Dolazak u svoju drugu domovinu iskoristio je da bi u Zadru uveličao humanitarnu manifestaciju Gem Set Hrvatska, čiji je organizator Zaklada Marin Čilić. Nogometnu loptu zamijenio je onom puno manjom teniskom kojoj uopće nije vičan, no bitna je samo namjera - pomoći onima kojima je potrebno.
- Zahvaljujem se Marinu Čiliću na ovoj gesti i pozivu da budem dijelom ove lijepe priče. Prošli sam put to gledao na TV-u, bio sam i tada u Hrvatskoj i svidjelo mi se to što Marin radi, ovo je prekrasan event i čast mi je biti dijelom toga kao i svima ostalima koji su se odazvali - rekao nam je Dudu.
Priznaje da nikad ranije nije niti zaigrao tenis, jednostavno ga je zaobišao:
- Nikad nisam igrao tenis i sad sam nakon Marinovog poziva prije par dana uzeo privatnog trenera da mi pokaže najosnovnije stvari i pokrete. Jedna je stvar gledati tenis, a sasvim druga igrati, i moram priznati da sam se pomalo i zaljubio i od sada ću si dati truda i vremena i pokušati ga češće igrati. Pozove li me Čilić ponovno, obećajem da ću biti na puno boljem nivou.
Eduardo se već odavno vratio u Brazil, no u Hrvatskoj je barem dvaput godišnje:
- Već sam tri i pol godine u Brazilu, u Riju. Bavim se menadžerskim poslom, "agent" sam, ali prvenstveno za mlade nogometaše. Želja mi je u Europu dovoditi mlade. Da i drugi klinci dobiju priliku kao što sam je i ja dobio kad sam sa 16 godina došao u Dinamo i Zagreb. Išao sam na posudbe u Zaprešić, u Croatiju Sesvete, kalio se i uspio. Zašto da se neki drugi mladi brazilski nogometaši ne povedu za mojim primjerom i nešto postignu. Ja sam sve to prošao i imam iskustvo koje im iz prve ruke može pomoći. Dovodit ću klince u Dinamo ili u neki drugi europski klub u kojem se dobro radi s mladima.
Dudu u Hrvatsku nije došao samo zbog Čilićeve "humanitarke".
- Došao sam s cijelom obitelji da se malo odmorim jer mi je u Hrvatskoj uvijek bilo i uvijek će mi biti najljepše. Nažalost, ne mogu ostati dugo, odmor će biti kratak jer imam menadžerske i obiteljske obaveze. Sin Matheus mi sada dolje igra nogomet, moram i oko toga malo brinuti. Kakav je?! Kažu da je dobar, ne želim ga sam hvaliti. "Palio" se na Cristiana Ronalda, sad mu je Mbappe uzor, naravno i Modrić. Igra za Flamengo, 12 mu je godina, mnogi govore da ga čeka lijepa karijera, da je ponajbolji napadač u Rio de Janeiru. Vidjet ćemo... U Brazilu je kalendar natjecanja malo drugačiji, sezona završava u prosincu i dobio je samo malo slobodnog vremena prije nastavka obaveza u klubu. Bitno je da djeca barem nakratko vide baku i djeda.
Eduardo se neizbježno osvrnuo na hrvatsku reprezentaciju i ono što je postigla u godinama nakon što se on oprostio:
- Brazilac sam, živim u Brazilu gdje je nogomet svetinja i u Brazilu se svi dive Modriću i suigračima nakon srebra iz Rusije i bronce u Kataru. Kod nas se nogomet doslovno živi i svi respektiraju Hrvatsku, posebno nakon međusobne utakmice u Kataru. Bilo je tako i ranije dok sam ja igrao, ali poslije finala u Rusiji s Francuskom, sada i nove bronce, respekt ljubitelja nogometa u Brazilu još je veći. Brazilci vole lijepi nogomet, svi su zaljubljeni u ono što je radio vezni red Hrvatske s Modrićem, Brozovićem i Kovačićem koji su "pluća" i najbolji dio reprezentacije. S njima je i obrani puno lakše, a napadači, ma tko igrao, dobiju puno dobrih lopti kao na dlanu i tu je uspjeh hrvatskog nogometa.
Dinamo je također neizbježna tema:
- Dinamo kao Dinamo, posljednjih je sezona razina dodatno podignuta, Dinamo je stalno u Europi i igra povremeno vrlo ozbiljne uloge. U HNL-u su praktično nedodirljivi za Hajduk i ostale iako su se i Splićani, Osječani i Riječani pokazali kao ozbiljni protivnici.
Eduardo je ponovio dojmove iz četvrtfinala u Kataru i neočekivanog raspleta tog ogleda:
- Svi su Brazilci već unaprijed upisali pobjedu, činjenica da je Hrvatska odigrala dvije nule u skupini i prošla Japance teškom mukom na jedanaesterce bili su "znak" da je Hrvatska slaba. Kad su u produžecima poveli i vodili 1:0 nekoliko minuta prije kraja, opće je slavlje počelo. No to je nogomet, na kraju je ispalo drugačije. Identično je i Hrvatska 2008. prošla u Austriji protiv Turske u četvrtfinalu. I danas to često sanjam. Zato je nogomet najzanimljiviji i najneizvjesniji od svih sportova i zato ga svi vole.
Kad priča o Hrvatskoj, Eduardo govori "mi", priča li o Brazilu, onda je riječ o "njima":
- Uvijek sam to isticao i ne krijem, navijam za Hrvatsku i navijao sam za Hrvatsku protiv Brazila. Nikome to tamo toliko ne smeta, uvijek me pitaju kako je moguće da tako mala zemlja igra tako dobar nogomet. Jednostavno je tako, dobro se radi, a ovi uspjesi donijet će dodatan zamah - za nove mlade igrače i struku, za sve...
Kad će Brazil ponovno postati svjetskim prvakom?
- Svi samo to sanjaju, u Brazilu se samo zlato računa, sve ostalo je podbačaj. U Brazil sada dolazi velik broj trenera, najviše iz Europe i oni bi trebali donijeti neke taktičke i fizičke pozitivne pomake. Nitko od njih ne očekuje da nauče igrače kako se igra jer milijuni Brazilaca imaju loptu u nogama od najranijih dana, žive s njom. Dovode se i argentinski i čileanski treneri, mjesecima se govori o tome da će Brazil za izbornika uzeti Carla Ancelottija. Vidjet ćemo.