Sjećate se onog Kamerunca Juniora Sundaya Janga, koji je u zadnjoj reprezentativnoj stanci zabio pogodak za Modre u Nedeljancu? Taj se mladić nije zadržao u Maksimiru, brzo je otišao, očito nije baš zadovoljio apetite, a možda je u pitanju i uvijek komplicirana birokracija. Mladi Sunday moći će tako u CV staviti da je zabio gol za Dinamo, ali i ništa više od toga, iako se činilo da “ima nešto”.
Kamerunac je samo jedan od gomile mladih igrača sa svih krajeva svijeta, koji su prodefilirali Maksimirom, često se pojavi neki klinac, odnekud, u nadi da bi mogao zadiviti Dinamove trenere i iz Zagreba graditi ozbiljnu nogometnu karijeru. No, isto tako, Dinamo je zadnjih godina doveo dosta mladih igrača, također sa svih krajeva svijeta, nadajući se da će “ubosti” nekog novog Danija Olma. Zasad, moramo to reći, daleko su Modri od takvog “uboda”.
- Olmova priča postala je predložak mnogim mladim igračima iz inozemstva, koji su vidjeli da se preko Dinama može doći do najjačih liga. Stalno nam se nude igrači, a neke smo već doveli, vjerujemo kako će u budućnosti opet biti slučajeva poput Danija Olma - kazao je tadašnji sportski direktor maksimirskog kluba Zoran Mamić.
Euforične najave
Bilo je to početkom 2020. godine, Dani Olmo je baš potpisao za Leipzig, a u Maksimiru su pompozno predstavili trojicu mladih igrača, koji bi u idućem razdoblju trebali “ponoviti Olma”, postati isplativo Dinamovo ulaganje u budućnost. Najviše gungule izazvao je Argentinac Mattias Godoy, 18-godišnjak, koji je predstavljen kao “kapitalac”. Međutim, bio je potpuni promašaj, Argentinac nije odigrao nijednu ozbiljnu utakmicu ni za jednu Dinamovu momčad, već krajem ljeta vratio se u Argentinu i Dinamo ga nikad nije otkupio. Istovremeno je došao i Robbie Burton iz Arsenala. Posao obavijen velikom tajnom, u Maksimiru su se hvalili da su ga oteli engleskim klubovima, te da je njega, također, privukla Olmova priča u Dinamo. Međutim, Burton, tada 20-godišnjak, nakon što je odigrao nekoliko utakmica za prvu momčad, pao je sasvim u drugi plan. Trebao je na posudbu u Portsmouth, ali je završio u Istri. “Potrgao” je koljeno i dugo će pauzirati.
Stigao je tada i mladi srbijanski reprezentativac Damjan Daničić, no i on je nakon nekoliko nastupa u prvoj momčad otišao, prvo u Varaždin na posudbu, sad i u Istru. O dva Korejca, Kimu Gyu-hyeongu i Kimu Hyun-woou, više nitko i ne priča kao o materijalu za prvu momčad.
A Tueto Fotso? Veliko pojačanje, čudo od djeteta iz Rome, igrač kojega je Dinamo slavodobitno “oteo” rimskom klubu! Kamerunac je u Maksimiru dobio dobar profesionalni ugovor, bio je “projekt”, no vrlo brzo uvidjeli su u Dinamu da to - nije to. Niti za juniore, niti za drugu momčad, kamoli za prvu, Tueto nije odigrao dosad ništa i budućnost u Maksimiru mu je vrlo upitna.
Stigao je nedavno u Dinamo i Ekvadorac Jordan Moran, 19-godišnjak, no on još nije stigao ništa pokazati, još je u fazi adaptacije. U Dinamu II nalazi se još nekoliko klinaca, stranaca, koji su došli s reputacijom da bi mogli postati igrači za prvu momčad, no zasad to nitko od njih nije naznačio. Primjerice, Dennis Gyamfi, igrač s nizozemskom putovnicom, došao je iz mlade momčadi Leicestera, u Maksimiru je također najavljen vrlo euforično. On igra za Dinamo II, uglavnom standardno, na desnom boku, ali iako će uskoro napuniti 20 godina, ne spominje kao igrač koji bi se trebao uskoro priključiti prvoj momčadi i konkurirati za ozbiljniju ulogu.
U Dinamo II je nedavno došao i 17-godišnji Adrian Pena Marinkovic. Sin je poznatog bolivijskog reprezentativca Juana Manuela Pene, koji je ostavio dubok trag u Villarrealu, igrao je i za Celtu, Valladolid, gdje je bio suigrač Alenu Peternacu. Mali Pena još je premlad da bi se donosili konačni sudovi, no zasad se još ni po čemu nije izdvojio.
U drugoj su momčadi i dvojica Crnogoraca, Andrija Kolundžić i Milan Vukotić, koji su, kao ranije i Stefan Milić, došli s epitetom “najtalentiranijih igrača Crne Gore”. No, niti oni zasad nisu opravdali te komplimente. Tu je i Bjelorus Ilja Černiak, 19-godišnji napadač na posudbi iz Šahtjora Soligorsk. On čak i igra za Dinamo II u Drugoj HNL, napadač je, nije još zabio gol i pitanje je, naravno, ima li i on perspektivu u Maksimiru.
Ipak, postoji jedan dečko koji bi možda jednog dana mogao iskočiti iz tog prosjeka. Matteo Tonon (16) bio je kapetan Milana i reprezentativac Italije u svom uzrastu, Dinamo ga je, također uz fanfare, doveo na proljeće. Jedan je od rijetkih, među svim tim klincima, koji zasad privlači pažnju. Igra u kadetima, sve standardnije, veznjak je, a recenzije njegove igre uglavnom su pozitivne. Zasad je teško reći je li uopće blizu razine Danija Olma, nije ni Dani sa 16 godina prezentirao sav svoj talent, međutim, u kategoriji svih ovih spomenutih, Tonon djeluje kao najozbiljniji materijal za nešto više. U Dinamo je zbog njega došao i stariji brat Alessio (18), koji je na posudbi u Rudešu. Ima i još mlađih, poput Antonija Kujundžića, rođenog 2006. godine, koji je došao iz Švedske, za njih još ima vremena.
Nije jeftin sport
Dakle, Dinamo zadnjih godina pokušava na svjetskom tržištu pronaći nekog “novog Olma”, nije to ni jeftin sport, potrošili su Modri pritom dosta velik novac. Financijski se, dakako, to može vratiti već ako jedan tih igrača uspije i napravi nešto slično poput sjajnog Španjolca.
No, zasad nema naznake da u Maksimiru raste ijedan igrač i približne kvalitete i budućnosti u Dinamu, možemo tek zaključiti da Talijan Matteo Tonon ima najviše izgleda da bi jednog dana mogao igrati neku ozbiljniju ulogu. Koliko ozbiljnu, tek treba pokazati...