Marijan Vlak danas je sportski direktor Dinama, a prije 20 je godina kao trener vodio zagrebački klub u jednoj od najvećih pobjeda uopće. “Ide Vlak, ide Vlak...”, pjevalo se nakon Partizana. Dinamov vlak stvarno je pregazio Crno-bele.
Kad danas pitate Maju što mu je posebno ostalo u sjećanju, sa smiješkom će na licu kazati...
- Nakon utakmice slavili smo na Okrugljaku. Tamo su bili svi; naravno, i predsjednik Franjo Tuđman. Prvi čovjek kluba Zlatko Canjuga pozvao me da sjednem kraj predsjednika. Nakon što smo se rukovali, Tuđman mi je odmah rekao: “Vlak, zar to nije moglo malo bolje?” Ostao sam, naravno, šokiran, ali onda sam vidio smiješak na predsjednikovu licu...
Još jedna sekvenca posebno je ostala u sjećanju tadašnjeg trenera.
- U tunelu prije utakmice stojimo mi i igrači Partizana. Oni su već bili preplašeni, blijedi k’o krpa, jer su na zagrijavanju vidjeli kakva je atmosfera na stadionu. Međutim, Goce Jurić je smatrao da nisu dovoljno preplašeni. Najednom iz čista mira zaurla: “Ajmoooooooo!” A onda se nadoveže onaj ogromni Mark Viduka: “Aaaaargh!” Takav je neki urlik ispustio, pogledao prema igračima Partizana, a oni su samo spustili pogled prema kopačkama, bili su gotovi!
Pripovijeda da je ta utakmica zaista bila posebnog naboja jer je to bio prvi sudar hrvatskog i srpskog kluba nakon rata.
- Jasno da napetost u zraku nije bila samo u sportskom dijelu, nego je vladala i ona druga napetost. Bila je to, zapravo, politička utakmica.
Kaže da je Partizan, zapravo, Dinamu tada bio suparnik po mjeri, vidjelo se to u pripremnim utakmicama beogradskog kluba.
- Analizirajući njihove utakmice vidjeli smo da smo bolja i kvalitetnija momčad. To se pokazalo na travnjaku.
Kvalitetni i karakterni
Pitali smo Vlaka kakve su bile pripreme za utakmicu s obzirom na značaj ogleda?
- Gledajte, imali smo igrače koji su već imali veliko međunarodno iskustvo. Prije svih Prosinečki i Jurić, koji su već s Crvenom zvezdom napravili sjajne rezultate. Iskusni su bili Dražen Ladić, Krunoslav Jurčić... Bili smo dobra kombinacija starijih i mlađih igrača. Imao sam u sastavu kvalitetne i karakterne igrače. Tako da nije bilo problema s pripremom, izvanredno smo odradili psihološku pripremu. Dečke nije trebalo dodatno motivirati, upravo suprotno, trebalo je spuštati tenzije. Prije utakmice smo bili u karanteni u dvorcu Bežanec, gdje se tada odlazilo u izolaciju.
Govori nam Vlak da je već prva utakmica, u Beogradu, pokazala da je Dinamo bolji i jači od Partizana.
- Izgubili smo tu utakmicu, ali smo, zapravo, promašili jako mnogo prilika. Poraz kao poraz nikada nije dobar. Međutim, taj nas je poraz posve mobilizirao, ali isto tako i naš navijački puk. Tako da je u uzvratu na Maksimiru došlo do - najbolje je to tako nazvati - eksplozije! Cijela je Hrvatska tada bila uz Dinamo, odnosno tadašnju Croatiju. Navijači Hajduka, Rijeke, Osijeka... Svi su oni disali zajedno s nama. Mislim da, kad je riječ o naboju, takva utakmica nikada prije nije bila odigrana i nikada više neće biti odigrana. Smatram da je nakon te utakmice Dinamo nakon dosta vremena počeo igrati zapaženu ulogu u Europi, tu smo jesen odigrali jako dobro.
Veli da se utakmica sjajno otvorila jer su njegovi dečki poveli s 3:0, ali...
- Onda je sudac Francuz Veissiere dosudio jedanaesterac za Partizan koji nije postojao. Čitao sam negdje da je taj francuski sudac bio jako dobar prijatelj s Nenadom Bjekovićem, koji je igrao u Francuskoj. E, sad; ne znam je li to istina, ali navodno da je Veissiere došao na poluvremenu kod Bjekovića i kazao: “Ja sam ti pokušao pomoći, ali sad više ne mogu.”
Da nismo dobili, joj...
Jeste li prije utakmice dobivali kakve političke poruke, jesu li vas zvali političari iz ureda pokojnog predsjednika Tuđmana? Je li vam tko poručio da morate dobiti?
- Ta je utakmica s te strane bila teška. Da nismo dobili, joj... Mislim da bi bilo svašta. Međutim, nitko nas od političara nije kontaktirao, pripremali smo se sasvim normalno, imali smo svoj mir. U Beogradu je, priznajem, bilo malo neugode jer smo prvi put nakon rata išli u Srbiju. No tamo je utakmica, kad je riječ o osiguranju, bila organizirana fantastično, nismo imali nikakvih problema. Jedino kad smo izašli na zagrijavanje, s tribina se orilo: “Ustaše, ustaše!” Vrijeđali su nas sve u šesnaest, gađali upaljačima... Na zagrijavanje smo izašli ranije nego inače, da vidimo kako tribine dišu i što nas čeka na utakmici. S tim da se sjećam dana prije u hotelu kad je legendarnom Joži Čačkoviću i meni prišao jedan konobar koji je bio navijač Zvezde i kazao: “Ajde, bre, Hrvati, zgazite te Grobare!”
Jeste li imali posebne premije za prolaz?
- Ha, pa znali ste predsjednika Zlatka Canjugu, vi ste i tada pratili Dinamo, zar ne? Onda znate kako je to funkcioniralo. Kad su stariji igrači došli Cakiju i pitali za premije, uvijek im je govorio “sve može, sve može, samo vi pobijedite”. Pa, onda nisam daleko od istine ako kažem da smo mogli dobiti premije kolike smo htjeli! Međutim, nisam se nimalo bojao uzvratne utakmice, vjerovao sam da ćemo proći. Da, ne smijem zaboraviti, nikada nisam igrao ili vodio utakmicu u boljoj atmosferi. Kad danas razgovaram s igračima iz te generacije, svi i dalje spominju tu utakmicu, nju se, jednostavno, nikada ne može zaboraviti - zaključio je Vlak.