Prvo onaj "veliki" klub izrazi podršku "malome". Onda taj isti "mali" klub dođu bodriti trener i član Uprave onog "velikog". Onda se uz njih stisne još četiri tisuće navijača i podsjeti na legendarna izdanja "Badela" i Doma sportova iz doba zlatnih rukometnih devedesetih. I za kraj, taj isti "mali" klub preokrene rezultat, uđe u finale doigravanja, i premijerno, nakon 11 godina postojanja izbori Ligu prvaka... Nešto do jučer nadrealno i nezamislivo, postalo je, eto, tako stvarno i emotivno. U noći koja će se teško zaboraviti, u noći nakon koje, sada je definitivno, baš ništa neće biti isto...
Jer, još donedavno, jedan zlokobni eho odzvanjao je zagrebačkim kvartovima. Eho čovjeka koji je još, dakle, nedavno žario i palio Maksimirom, i koji je 2010. autorizirao jednu od najgroznijih i najzlokobnijih izjava u povijesti hrvatskog sporta:
- Ovo je naš Dinamo, a ne od ovih navijača vani. Oni neka si osnuju svoj Dinamo! - poručio je Boysima prije 13 godina Miroslav Rožić.
I navijači su ga, doduše, poslušali. I osnovali futsal Dinamo. Nisu, jasno, odustali od "velikoga brata", no utjehu i slobodu našli su u Ciboni, Sutinskim vrelima, Domu sportova. Osnovali su klub po članskom modelu, uz jaku podršku entuzijasta, koji su tada zaneseno pričali o pionirskom projektu, tvrdeći da mogu. Postati, opstati, rasti, boriti se s velikanima sporta koji, inače, u svijtu bilježi astronomsku ekspanziju i postaje jedan od najatraktivnijih proizvoda. Sportu koji, konačno, u Hrvatskoj spada među najzanimljivije i najintrigantnije zbog nukleusa konkurencije koji ga tjera dalje. Sportu kojeg su mnogi zaljubljenici u lik i djelo međugorskog prognanika ismijavali. No, eto, valjda to tako mora biti.
Da "veliki" Dinamo doživi promjene, da Mamića i klike više nema, da se klub otvara, da se spaja, da postaje ono što je bio. I da u toj novoj i dobrodošloj koheziji puhne u jedra koja su "mali" Dinamo odvele do najboljeg rezultata u kratkoj povijesti. Liga prvaka Futsal Dinamu donijet će novu dimenziju, koja se već nazirala u kultnoj "dvojci", kroz približavanje "matici", kroz činjenicu da četiri tisuće Boysa plješće Makaranima, da Makarani aplaudiraju njima, a predsjednik Novog Vremena šalje poruku da je petak, 12. svibnja 2023. možda i najljepša večer u povijesti hrvatskog futsala.
Do jučer posve nezamislivo, a danas tako stvarno. U predvečerje jednog od najvećih datuma u Dinamovoj povijesti, 13. svibnja, simbolično, rat nije počeo, već se napokon - završio. Dinamo i Futsal Dinamo postaju ono što je jedino logično da budu - partneri i "braća". I da ta slika postane temelj stvaranja novoga doba. Građenja, a ne rušenja, života koji je bio otok, dovoljan sam sebi, ali samo za neke, pomno odabrane. Opet simbolično, čak je i ime suparnika bilo proročansko - Novo Vrijeme je stiglo u Zagreb. I vrijeme je da tamo ostane. Jer, u životu Futsal Dinama nema niti drama, niti Uskoka, niti DORH-a.
Tek skupine entuzijasta, futsal fanatika, vođenih danas Nikolom Milojevićem, svjetski priznatim estetskim kirurgom, koji klub nije botoksirao, niti privatizirao, već se trudi da on bude na sliku i priliku njemu, a ne obrnuto. Slika njega, Jure Fabijanića, Matije Đulvata, u gluho doba slavljeničke noći, dok s navijačima udaraju Dinamove budnice, ostat će zamrznuti artefakt vjere, ljubavi, odricanja i pobjede koja im je sve vratila. Pobjede koja se, napokon! - slavila zajedno s "velikim" Dinamom. A ne njemu usprkos...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....