Na današnji dan prije 55 godina Dinamo je na beogradskoj Marakani osvojio Jugoslavenski kup pobijedivši u finalu Budućnost s 2:1. Oba pogotka za Modre postigao je veliki Slaven Zambata, dok je za društvo iz tadašnjeg Titograda pogodio također dinamovac Mesić, bio je to autogol.
Osvajanje tog Kupa bilo je posebno ostalo upamćeno po znamenitom govoru legendarnog Dražana Jerkovića, tadašnjeg kapetana, nakon što je primio pehar za osvajanje Kupa. No, krenimo redom...
Dinamo je na startu natjecanja pobijedio osječku Slavoniju, današnji Osijek, u Gradskom vrtu s 3:2, u osmini finala pobijedili su Partizan u Zagrebu s 3:0, u četvrtfinalu su u gradskom okršaju bili bolji od Trešnjevke sa 6:0, u polufinalu su pobijedili Crvenu zvezdu na Marakani s 2:0. Bilo je to treće od četiri uzastopna Dinamova finala Kupa.
U Beograd su Modri doputovali iz Niša nakon utakmice protiv Radničkog koji ih je pobijedio s 1:0. Dinamo je uglavnom odsjedao u Beogradu u hotelu Palace, a ovaj put su odsjeli na Košutnjaku tražeći više mira. Ali navijači su tijekom noći, i to u pola dva, došli pred hotel i razbudili ih. Čak je i zaiskrilo pa su neki i fizički prijetili treneru Konjevodu i tehničkom direktoru Wölflu. Reagirala je policija.
Igrači i glavni tajnik Otto Hofmann dogovorili su se da neće unaprijed pripremati govor u slučaju osvajanja trofeja. - Govor nećemo pisati. Treba prvo odigrati utakmicu, a onda, ako pobijedimo, kapetan Jerković govorit će napamet, bez koncepta, iz srca - kazao je Hofmann.
Draža je pak prije utakmice kazao... - Neću pisati govor. Ako me ove godine zapadne čast da primim prekrasan trofej, bit ću sigurno impresioniran i vjerujem da će me to nadahnuti da izgovorim ono što osjećam.
Dinamo je u prvih pola sata vodio 2:0. Zambata je prvi zabio prodorom s krila u 19. minuti, zakucao je loptu u suprotni kut. Ubrzo potom Jerković je promašio zicer nakon Zambatina dodavanja s desne strane. I drugi gol postigao je Zambata, ovaj put u u 29. minuti. Prvo je Lamza dugom loptom pronašao Jerkovića koji je pogodio gredu, a na loptu je natrčao Zambata i iz blizine poslao u mrežu. U 35. minuti Franović je prošao lijevim krilom, pucao prema vratima, ali ne baš precizno. No, na loptu je natrčao Mesić, i to u punom trku. U želji da je izbije zahvatio ju je punom nogom i zakucao u vlastiti gol. To je bila priča utakmice...
Na beogradskoj Marakani bilo je tek nešto više od 10.000 gledatelja, koji su nakon završetka utakmice zviždali i negodovali zbog Dinamove pobjede. Organizator nije dopustio igračima Dinama da s peharom otrče u ložu do predsjednika Ivana Šibla.
Na kraju, osim nekih protokolarnih rečenica, Draža Jerković je u mikrofon izrekao rečenicu koja će ostati zapamćena dovijeka, a koje je tada bila prst u oko Beogradu. Znameniti govor Dražana Jerkovića završen je rečenicom: - Drago nam je da ovaj pokal opet nosimo u kolijevku jugoslavenskog nogometa, u naš dragi i voljeni Zagreb.
U Beogradu mu to nikad nisu zaboravili.