U petak, 5. ožujka, u 12 sati je komemoracija u hotelu Westin, a u 15 sati posljednji ispraćaj Zlatka Kranjčara na Mirogoju, oboje u organizaciji GNK Dinamo.
Doba je korone i od simbola Dinama i ikone zagrebačkog nogometa, prvog kapetana i neprežaljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, legende bečkog Rapida te voljenog i uvažavanog trenera kluba iz Maksimira i mnogih momčadi s raznih strana Hrvatske i svijeta, zbog epidemioloških se mjera i posljedičnog protokola neće moći oprostiti svi koji bi to željeli, ali moći će mu pohoditi grob u Aleji velikana, gdje su odnedavna napadački dvojac iz "zlatne generacije 1967." Slaven Zambata i Krasnodar Rora. Do groba će u petak moći samo uža obitelj i prijatelji te predstavnici različitih naraštaja Cicinih suigrača.
Kad skandiraju "mi smo purgeri, najjači smo najjači", Dinamovi navijači trebali bi se sjetiti jednog od posljednjih "echte purgera", odgojenog na agramerskoj gospoštini kao iz filma "Tko pjeva zlo ne misli", ponosnog Zagrepčanina i nacionalno svjesnog Hrvata, ali čovjeka koji nikog nije gledao svisoka i o nikome govorio ružno te su ga respektirali i najveći konkurenti, od igrača do navijača suparničkih klubova.
Srebrić, Ćiro, Barišić
Obitelj, Dinamo i Hrvatska bile si tri Cicine svetinje, a čim je zaigrao u plavom dresu, postao je omiljena klupska maskota, plavokosi dječarac kojeg se vješalo na retrovizore. Tada je, u bivšoj federativnoj državi, Kranjčar bio simbol Dinama, a Dinamo simbol Hrvatske, što je kulminiralo u proljeće 1982., kada je pod vodstvom Ćire Blaževića, osvojen naslov nakon 24 godine posta, s obzirom na to da onaj iz 1979., pod trenerskim vodstvom Vlatka Markovića, kada je Kranjčar također briljirao, iako sudski priznat, do dana današnjeg nije zaveden u arhive Saveza.
No, brojao ga je Cico i govorio "ja imam dva igračka naslova prvaka s Dinamom"! Kao i što je uvijek kada ga se pitalo, isticao da je doma odgojen kako je Dinamo zapravo Građanski, da je to isti klub drugog imena. Koliko smo uspjeli saznati, na svečanoj komemoraciji, na koju bi trebalo stati 100 ljudi, govorit će Zorislav Srebrić, Miroslav Blažević i Mirko Barišić. Srebrić je bio Cicin trener u juniorskoj momčadi početkom 70-ih, koja se tada zvala "mali Ajax", jer tada su "kopljanici" triput zaredom bili prvaci Europe, bila je to zapravo druga momčad, koja je održavala sama sebe.
Imao je tadašnji Dinamo 2 svoj žiroračun, svoj autobus u zakupu, svoju opremu, odijela, sve kao prva momčad, a sve nije koordinirano i uz podršku klupske uprave. Srebrić je bio i prvi trener danas svjetski glasovite škole Hitrec-Kacian, osnovane 27. prosinca 1967., nakon najvećeg klupskog uspjeha, osvajanja Kupa velesajamskih gradova, preteče Kupa Uefe, današnje Europske lige.
Miroslava Blaževića ne treba posebno predstavljati, bio je "trener avantgarde" u prvom mandatu u maksimirskoj šumi od 1980. do 1983., u sezoni 1981./82. "Mister bijeli šal", sve je igrače tada počeo zvati "sinovi moji", a "plavi" su kroz "Dinamovo proljeće" dojurili do naslova prvaka tri kola prije kraja.
Ne bi imao ništa protiv
Mirko Barišić već je više od 20 godina predsjednik Dinama, a u klub je, kao mladi gospodarstvenik, došao iste godine kad je Kranjčar prošao na probi kod Ivana Đalme Markovića. Emocije pucaju sve u čijim venama teče plava krv i koji ne mogu prežaliti "zlatni osmijeh Zagreba", koji je tako nesebično svakom pružao Kranjčar.
Padaju prijedlozi da se novi stadion nazove po Kranjčaru ili sigurno jedna tribina, i to ona zapadna, "za gospodu", no naš je skromni prijedlog neka se svake godine igra "trofej Cico": Dinamo i Rapid, dva kluba među čijim je navijačima stekao legendarni status.
Naizmjence u Zagrebu i Beču, kao "generalka" pred početak sezone, jaka provjera koja bi koristila i jednima i drugima, jer u sličnom su statusu, što se europskih pretkola tiče. Uvjereni smo da Cico ne bi imao "nikaj protif"...
Prijenos komemoracije na YouTube kanalu, govorit će i sin Niko
Na svečanoj komemoraciji za Zlatka Kranjčara u hotelu Westin govorit će i Niko Kranjčar. Izravan prijenos bit će na Dinamovu YouTube kanalu, jer komemoracija neće biti otvorena za javnost. No, osim Cicine obitelji bit će nazočni predstavnici plavih generacija iz 1982., 1998., NK Zagreba 2002, hrvatske reprezentacije, ukupno stotinjak ljudi, koliko je dopušteno epidemiološkim mjerama za taj prostor.
Bit će prikazan i osmominutni film koji priprema Ivan Blažičko. Pogreb je na Mirogoju, gdje neće biti govorancija, ali hoće zagrebačkih popevki.
Za "covid-redare" nadležna su Gradska groblja, slično kao i na današnjem ispraćaju gradonačelnika Bandića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....