U prvih 6 kola disciplinski sudac SHNL-a fakturirao je 137.370 eura kazni za sedam klubova. Bez sankcija su Varaždin, S. Belupo, Gorica, tri kluba u donjem dijelu gledanosti (1.400, 600, 854). Što više gledatelja, veća je naplata kazni. Hajduk je već na 78.350, Dinamo na 33.050, Osijek na 15.750, Istra na 5.950, dok je Rijeka "najbolja" s tek 2.000 kazne.
Akti HNS-a, koji diktira život ligi, u pripadajućim segmentima su kao cjenik menua. Žuti karton toliko, crveni onoliko, dva žuta ovoliko, kriva izjava ili ponašanje toliko. Još nitko nogometno logičan, primjerice, ne može razumjeti zašto bi igrač trebao platiti kaznu za žuti karton, koji je sam po sebi kazna. No, logika je nogometnoj jednako važna kao i svakoj birokraciji. S pozicije moći naplati i diktiraj, kome pravo, a kome krivo...
O toj temi ćemo uskoro s paletom podataka, fokusirajmo se na sljedeće. Još je Einstein zaključio kako je definicija ludila neprestano ponavljanje jedne te iste stvari uz očekivanje drukčijih rezultata. HNS odavna naplaćuje kazne za pirotehniku i uvredljiva skandiranja i ina loša ponašanja. Doduše selektivno, jer ako delegat nije čuo uvrede, a jest deseci tisuća ljudi na stadionu i stotine tisuća ljudi pored TV ekrana, nema kažnjavanja. Nije se dogodilo ako delegat nije unio u zapisnik. O tempora, o mores.
Pirotehnika se, primjerice, non-stop kažnjava, ali se i non-stop ponavlja. U aktima piše da je svrha kažnjavanja da se "pomaže pravilnom odgoju igrača i sportskih djelatnika, da osigura pravilnu primjenu propisa HNS-a, te da utječe na počinitelja i ostale osobe da ne čine prekršaje."
Koji je smisao kontinuiranog naplaćivanja kazni ako se one desetljećima ponavljaju? Je li to prešutno prihvaćanje klubova da je lakše platiti kazne nego rješavati probleme na tribinama? Ili je HNS kroz taj svojevrsni "harač" osigurao izvor financiranja nekih drugih svojih ideja? Bit je u tome da se loše stvari (ako jesu) ne umanjuju, a osim što se povećavaju tako raste i iznos kazni. Koji besmisao. Ili to nekome nije besmisao? Kako god, ne treba se čuditi što je opet u crescendu taj problem, ali i epizode nasilnih događanja u i oko nogometa?
Institucije bi trebale skrbiti o tome što je u redu, a što nije, a ne što netko želi ili ne želi
Birokrati su nekad bili sporedni akteri nogometna. Danas se plasiraju kao celebrity. Više nisu počašćeni što su akteri i pokriju im troškove, nego i naplaćuju funkcionalnost sve ozbiljnijim primanjima. U FIFA-i predsjednik ima oko 4,3 milijuna godišnje plaće i u osam godina Gianni Infantino je prihodovao 22,7 milijuna!
Kolega mu iz UEFA-e Aleksander Čeferin je lani prihodovao oko tri milijuna (bruto), a od 2017. ukupno oko 13 milijuna! Značajna primanja imaju i drugi akteri upravljanja.Trend značajnog rasta plaća je evidentan, kao što je očit i trend velikog povećanja prihoda FIFA-e i UEFA-e. To se između ostalog, i vjerojatno kao najvažniji faktor, događa uz povećanje broja utakmica, dodatnih natjecanja, što je kalendar doveo do točke pucanja.
FIFA je "izmislila" Mundijal klubova, a UEFA Ligu nacija, povećan je broj sudionika velikih turnira. Kao posljedica su nogometaši najavili štrajk, jer su od 40-50 godišnjih utakmica stigli do kvote od 70-80. Što je nezdravo u prvom redu, a potom i teret dobrim igrama, posljedično i atraktivnosti koja privlači ljude. Igrači su sve iscrpljeniji, teško se ozljeđuju i prerano postaju "potrošeni". Simbol mlade generacije, Pedri, je do 21.godine odigrao 169 utakmica, a njegov generacijski prethodnik Iniesta u istom dobu duplo manje minuta (7883 prema 12525) u 124 utakmice. Pedri je prije tri sezone igrao 75 utakmica, a onda se "raspao" i već dvije sezone liječi mišiće.
Prethodnik generacijski Iniesti je Guardiola, koji je igrao do 21. godine 80 utakmica uz 6632 minute. Drastičan je i pokazatelj Bellinghama, koji je do 21. ljeta odigrao 251 (!) utakmicu, a u istom dobu je Beckham imao 51 utakmicu! Ovim ritmom Bellingham će do 30 godine imati tisuću utakmica, iako je sve češće ozlijeđen. Beckham je igrao do 38., i skupio 800-tinjak nastupa... I još, FIFA kao "štiti" tinejdžere od mešetara, ali zapanjujući je podatak da je za prošlu sezonu odobrila 13200 transfera igrača od 16-18. godina, a samo prije četiri godine bilo ih je 5244. FIFA i UEFA tumače da su njihove odluke posljedica želja klubova i igrača da što više zarade. Da i jest tako, institucije bi trebale skrbiti o tome što je u redu, a što nije, a ne što netko želi ili ne želi. Balon bi mogao ubrzo puknuti upravo zbog igrača...
HNS je druga dimenzija, ali duh birokratskog pristupa (sam sebi prioritetan) se itekako osjeća. Stalne izmjene pravila, pasivnosti oko problema koje samo naplaćuju, uvođenje obveze mladih igrača iako godinama snaži trend pada kvalitete mladih i njihova prvoligaškog napredovanja, nikakve odgovornosti za krive odabire i odluke... HNS-ova upravljačka ekipa također ima značajna primanja. Čak i članovi Izvršnog odbora obilato se nagrađuju poslije velikog turnira kao da su oni zaslužni za uspjeh reprezentacije. Komisije, delegati, kontrolori i ini svi se praktično naplaćuju od klubova i nogometa(ša), a koliki im je doprinos da bude bolji, kao da nije važno.
Dok Vatreni uspijevaju gasiti financijske požare karavana ide dalje, kad se oni umore, neće lajati samo psi što je karavana (za)stala i ponestaje prihoda za sve...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....